Raste broj stranih radnika u BiH, uz pitanja u kakvim uvjetima žive i rade

Kada je prošle jeseni doselila u Sarajevo, 31-godišnjoj Filipinki Honey Lyn činilo se da je posao baristice, za plaću nešto višu od 500 eura, prilika koju ne treba propustiti.

Odrasla u Camaliganu, gradiću u jednoj od siromašnijih filipinskih regija, aplicirala je za posao u jednom sarajevskom restoranu, putem agencije za zapošljavanje u inozemstvu.

Potom je dobila radnu dozvolu i ostale dokumente potrebne za boravak u Bosni i Hercegovini, a svi uvjeti za rad dogovoreni su prije dolaska u Sarajevo.

U BiH je stigla sa još devet djevojaka iz Filipina, no po dolasku ju je, kako tvrdi, dočekalo razočarenje. Smještene su u tri sobe u kući u blizini Sarajeva, a Honey Lyn je za Radio Slobodna Evropa (RSE) ispričala da su uvjeti bili daleko od idealnih.

"Zidove crne od vlage morale smo čistiti jakim kemijskim sredstvima i onda spavati u tim prostorijama", ispričala je pokazujući snimke sobe.

Ugovor je predviđao da smještaj bude besplatan. Međutim, Filipinka tvrdi da im je, već nakon prvog mjeseca rada, zatraženo da plate po 170 maraka (oko 85 eura) nakon što im budu isplaćene plaće.

BiH posljednjih godina bilježi porast broja stranih radnika, osobito u građevinarstvu, ugostiteljstvu i proizvodnji. Procjene su da ih trenutno ima više od 7.000.

Poslodavci upozoravaju da bez stranih radnika više ne mogu popuniti radna mjesta, dok domaći radnici odlaze u zemlje Evropske unije, zbog boljih plaća i uvjeta rada.

Raskid ugovora

Nakon što je u februaru na nekoliko dana napustila BiH, za šta nije dobila slobodne dane od poslodavca, Filipinki Honey Lyn raskinut je ugovor o radu i vratila se kući.

U firmi, za koju je radila, negirali su njene tvrdnje o tome da je smještaj neuvjetan i da su ga radnice morale plaćati, ističući da se radi o bivšem domu za stare koji je bio u dobrom stanju.

Također su naveli da su ugovor s filipinskom radnicom raskinuli, jer je izostancima prekršila radne obaveze.

"Kuću su obilazile i inspekcije, te smatramo da su to dobri uslovi. Po troje ljudi u sobama, imaju grijanje, kuhinju, krevete, toalet", naveli su iz firme Kenna.

Čitajte:

'Eksplozija' interesovanja inostranih radnika za posao u Republici Srpskoj

Trenutno, kako kažu, zapošljavaju 30-ak radnika iz Indije, Filipina i Mauricijusa, angažirane na poslovima kuhara, barista i konobara. Kad je riječ o plaćama, kažu da su u početku na nivou minimalne, koja u Federaciji BiH iznosi nešto više od 1.000 maraka (oko 500 eura).

"S njima u startu dogovorimo minimalac, plus smještaj, naknade za topli obrok i prijevoz. Dakle, damo im ponudu i definišemo šta sve uključuje. Kasnije su plate nešto veće. Imamo strane radnike koji rade i duže od tri godine, obnavljaju dozvole i ugovor", ističu iz sarajevske firme.

Porast broja stranih radnika

Strani radnici u BiH zapošljavaju se kroz godišnje kvote radnih dozvola, koje su utvrđene prema potrebama koje iskazuje poslovna zajednica.

Vijeće ministara BiH odobrilo je za ovu godinu ukupnu kvotu od 7.427 radnih dozvola. Od toga je oko 2.300 predviđeno za produženje već izdanih, dok se veći dio odnosi na nova zapošljavanja.

Služba za poslove sa strancima BiH, koja provodi kontrolu zakonitosti boravka stranih državljana u BiH i njihovog rada, nije odgovorila na upit RSE o tome postoje li evidentirani slučajevi kršenja prava stranih radnika i koje mjere su poduzete.

Na upit RSE da li su imali prijave stranih radnika, iz Inspekcije rada Federacije BiH naveli su da je to pitanje, uglavnom, u nadležnosti deset kantonalnih inspekcija.

Inspekcija rada Republike Srpske potvrdila je za RSE da je zabilježeno, tek, nekoliko pojedinačnih prijava stranih radnika, koji rade na teritoriji tog entiteta.

Tokom kontrole u ovoj godini zatekli su 15-ak radnika iz Turske koji su bili angažirani na poslovima građevinarstva, a nisu imali radnu dozvolu ili uredno reguliran radno-pravni status sa poslodavcem.

Inspektor je poslodavcu izrekao novčanu kaznu i zabranio dalje angažovanje radnika dok se za radnike ne pribave radne dozvole, zaključe ugovori o radu, prijave u sistem doprinosa i osposobe za siguran rad.

Jedan od slučajeva kršenja propisa i zloupotrebe prava radnika zabilježen je prošle godine u Stocu, na jugu zemlje.

Inspektori Služba za poslove sa strancima tada su na gradilištu solarne elektrane pronašli više od 70 kineskih državljana bez potrebnih dozvola za rad i boravak, nakon čega su deportirani.

Čitajte:

Smrt Kineza otkrila mrežu ilegalnih radnika u Stocu

Na opasnost od moguće radne eksploatacije stranih državljana upozoreno je i početkom aprila u Sarajevu, na skupu u organizaciji Misije OSCE-a u BiH posvećenom radnim migracijama i sprečavanju trgovine ljudima.

Istaknuto je da strani radnici mogu predstavljati posebno ranjivu grupu ako su mehanizmi zaštite slabi, te da je potrebno jačati nadzor i kontrolu uvjeta rada i smještaja.

Jasminka Džumhur, ombudsmenka za ljudska prava u BiH, kazala je za RSE da ta institucija do sada nije primila žalbe koje se odnose na radni status stranih radnika.

"Žalbe nismo još uvijek registrovali, što ne znači da ne dolazi do kršenja ljudskih prava, ali kada dođete u stranu državu, prije svega nastojite da obezbijedite onu minimalnu egzistenciju", kazala je Džumhur.

Navela je da će to biti izazov za institucije u BiH, imajući u vidu podijeljene nadležnosti između različitih niva vlasti.

"To otvara i pitanje djelovanja inspekcijskih organa. Stalno ukazujemo da treba biti realan, prvo nedostatak kapaciteta unutar same inspekcije, njihova razuđenost, posebno u Federaciji, različite nadležnosti. To će biti izazov u budućnosti", kazala je Džumhur.

BiH kao poželjna zemlja

Dvadesetosmogodišnji Mohamadvakas Shekh već tri pol godine živi u BiH i zaposlen je u tvornici stolica u Visokom, u centralnoj Bosni.

Za RSE kaže da BiH nudi bolje radne uvjete nego Indija, dok su tržišta rada razvijenijih evropskih zemalja rezervirana, uglavnom, za visokokvalificirane radnike.

"Za nas je ovdje bolje. U Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji traže profesionalce, doktore, IT stručnjake i ne možete dobiti radnu dozvolu ako nemate te kvalifikacije", kaže on.

Posao je pronašao putem agencija koje na internetu oglašavaju poslove u Evropi, a financijski pomaže porodicu koja živi u selu, oko 120 kilometara od glavnog grada Indije.

Kao razlog odlaska iz domovine navodi malu plaću.

"Radio sam kao asistent u uredu jedne firme. Uobičajeno je plaća od 250 do 500 maraka (125 - 250 eura) mjesečno. Za neki bolji posao može i više, ali teško ga je pronaći. Puno je ljudi, a mala ponuda", kazao je.

U međuvremenu, naučio je bosanski jezik i planira ostanak u BiH. Želja mu je i da mu se pridruži i porodica.

"Firma nam je dala i smještaj. No, ne mogu reći kakav je zapravo život u Bosni, jer tu smo da radimo, odemo kući, jedemo i spavamo. Ako ideš zaraditi, takav je život", kazao je.

Šta se iznad Stoca 'valja'?

Komplicirane procedure

Indijac Mohamadvakas jedan je od 30-ak stranih radnika, uglavnom iz Indije i Bangladeša, koji su zaposleni u kompaniji "Wood Team".

Vlasnik Adnan Selimbegović kaže da strani radnici čine između šest i sedam posto ukupnog broja zaposlenih.

Kao razlog upošljavanja stranih radnika, Selimbegović ističe da domaći radnici sve manje prihvataju teže fizičke poslove, osobito one povezane s radom sa ljepilima i lakovima.

Prema posljednjim podacima, na evidencijama nezaposlenih u BiH krajem prošle godine ima više od 300.000 osoba.

"Naši ljudi jednostavno neke poslove ne žele da rade. Imaju izbora i mogućnost da biraju poslove, pa im je to neka zadnja opcija", kaže Selimbegović.

Tvrdi da nije riječ o potrazi za jeftinom radnom snagom, naglašavajući da poslodavci za strane radnike, osim plaće i doprinosa, snose i troškove smještaja, dolaska i godišnjih putovanja kući.

Služba za poslove sa strancima prethodnih je godina upozoravala na zloupotrebe radnih dozvola i viza, navodeći da pojedini strani državljani dozvole za rad u BiH koriste za pokušaj odlaska u zemlje Evropske unije (EU).

Selimbegović tvrdi da je i njegova firma ranije imala nekoliko radnika koji su zloupotrijebili radne dozvole kako bi pokušali ilegalno otputovati u zemlje Evropske unije.

Ističe da je na taj način firmu napustilo desetak radnika, ali da u posljednje dvije godine takvih slučajeva nije bilo.

Angažman stranih radnika često je dugotrajan proces koji uključuje nostrifikaciju diploma, te dobijanje vize, boravišne i radne dozvole. U slučaju Indijca Mohamadvakasa, koji radi u Visokom, za dobijanje radne dozvole trebalo je proći 11 mjeseci.

Kanita Smailbegović, direktorica Agencije za posredovanje i zapošljavanje UNIDAD, kaže za RSE da je proces zapošljavanja stranih radnika jednostavniji u odnosu na ranije godine, ali da je dalje dugotrajan zbog velikog broja institucija uključenih u proceduru.

Kaže i da ova agencija nije imala ozbiljnije slučajeve kršenja dogovorenih uvjeta rada, poput neisplaćenih plaća ili neobezbijeđenog smještaja, te da su eventualni problemi rješavani razgovorom radnika, poslodavaca i agencije.

Ističe i da strani radnici u BiH još nisu u potpunosti zaštićeni, te da će biti potrebno vrijeme da se institucije i poslodavci prilagode i osiguraju im to.

Federacija BiH dobila je nedavno novi propis o zapošljavanju stranaca, koji predviđa brže i jednostavnije procedure za zapošljavanje stranih radnika, posebno za deficitarna zanimanja.

Poslodavci za dio poslova više neće morati dokazivati da na evidencijama nema domaćih radnika, a rokovi za izdavanje dozvola trebali bi biti kraći.

Izmjenama zakona u drugom entietu, Republici Srpskoj, prije četiri godine uvedeni su kraći rokovi za odlučivanje o zahtjevima za radne dozvole.

Suradnja na tekstu: Meliha Kešmer