Sažetak
- Više od 1.340 kompanija nalazi se na listi dužnika Uprave za indirektno oporezivanje BiH kojd od njih za poreze potražuje stotine miliona maraka.
- Među dužnicima su i firme u djelomičnom ili većinskom stranom vlasništvu, a mnogima od njih su računi blokirani.
- Ekonomski eksperti upozoravaju da je njihov dug u mnogim slučajevima teško naplatiti, jer te firme često nemaju imovinu, a vlasnici su izvan BiH.
Uz dobrodošlicu i podršku institucija vlasti, nizozemski poduzetnik Dennis Dietrich Cornelissen otvorio je 2011. tvornicu u Bosni i Hercegovini, obećavajući nove investicije i zapošljavanja.
Sedam godina poslije, ugašena je proizvodnja u tvornici u Petrovu, gradiću na sjeveru zemlje, a investitor se povukao ostavljajući iza sebe milionski porezni dug državi.
Godinama nakon zatvaranja, tvornica kreveta "Napco Beds factory" duguje BiH oko 1,12 miliona maraka (oko 575.000 eura) za porez na dodanu vrijednost (PDV).
Ona je jedna od više od 1.340 kompanija koje se nalaze na listi dužnika Uprave za indirektno oporezivanje BiH, a od kojih ova institucija potražuje oko 317 miliona maraka (oko 162 miliona eura) za neplaćeni PDV i akcize.
Pored domaćih javnih i privatnih kompanija koje godinama prednjače na listi dužnika, među firmama se nalaze i one s djelomično ili većinski stranom vlasništvu, prema podacima iz poslovnih registara.
Registri bh. poduzeća pokazuju da je većina ovih firmi zatvorena, a njihovi računi blokirani.
Uprava za indirektno oporezivanje BiH, koja je nadležna za naplatu duga, nije objavila okolnosti pod kojima je došlo do nagomilavanja duga i zašto su izostale ranije mjere.
Nizozemska tvornica kao 'najznačajni strani investitor'
Tvornica kreveta u Petrovu zapošljavala je oko 400 radnika te je izvozila u nekoliko evropskih zemalaja.
Zatvorena je 2018. godine nakon što je vlasnik, u istoimenoj kompaniji u Nizozemskoj, proglasio bankrot, a u nizozemskim poslovnim registrima navedeno je da je u likvidaciji.
RSE nije uspio stupiti u kontakt s vlasnikom za razgovor o dugu koji je ostavio BiH. Na jedini broj telefona, koji je dostupan u registru kompanija u BiH, javio se muškarac koji je, tražeći da ostane anoniman, kazao da je do vlasnika nemoguće doći.
Agencija za promociju stranih investicija BiH (FIPA) proglasila je ovu tvornicu najznačajnijim stranim investitorom za 2013., u kategoriji "Otvaranje novih radnih mjesta".
Iz te Agencije nisu odgovorili na upit RSE za razgovor o dugovima koje BIH ostavljaju strani investitori. Nije bilo odgovora ni iz Općine Petrovo, koja je prije desetak godina podržala otvaranje tvornice kreveta u tom gradiću.
Čitajte: Turski investitor otišao iz Doboja, ostavio dugove i otrovnu materijuBlokirani računi kineskih trgovina
U posljednje dvije decenije, u Bosni i Hercegovini su otvoreni deseci trgovina u vlasništvu državljana Kine. Nema zvaničnih podataka o njihovom broju i poslovanju, a neke od njih su u međuvremenu zatvorene.
Desetak ih duguje BiH ukupno 905.000 eura i nalaze se na listi poreznih dužnika koju je objavila Uprava za indirektno oporezivanje.
Radi se, većinom, o trgovinama koje su bile otvorene na području Sarajeva i Brčkog. Većina ih je zatvorena, a računi blokirani, podaci su iz registara kompanija.
Jedna od njih je, prema podacima UIO, dužna državi oko 85.000 eura, a nalazila se u sarajevskom naselju Rajlovac.
Sud BiH je vlasnicu ove trgovine, u prvostepenom postupku osudio na pet godina zatvora pod optužbama za pranje novca, a oslobodio optužbi za poreznu utaju.
Nakon žalbe, Apelaciono vijeće Suda BiH ukinulo je osuđujuću presudu i zakazalo raspravu, ali nema javno dostupnih podataka o ishodu.
Na istoj adresi danas je nova trgovina, također, u kineskom vlasništvu. Zaposlenica je kazala za RSE da tu radi oko 20 godina, te da nije rijetkost da se, nakon zatvaranja, otvaraju nove radnje, čiji su vlasnici Kinezi.
Poreski savjetnik Dejan Radić kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da u većini slučajeva dug nije moguće naplatiti, te da Bosna i Hercegovina nema efikasne sporazume i mehanizme da ih naplati u matičnim državama investitora.
"Prema propisima, dug se naplaćuje od kompanija koje su registrirane u BiH, a ne od vlasnika. Često se dešava da kompanija nema imovinu. Vlasnici su uglavnom izvan BiH, a kapital je izvučen ukoliko je uopće i postojao. Dug postaje praktično nenaplativ", kazao je za Radić.
Zašto je dug teško naplatiti?
Strane kompanije obavezne su, prilikom registracije u BiH, imenovati poreskog zastupnika čije je sjedište u zemlji. On preuzima prava i obaveze firme. Zakonski postaje dužnik i podložan je prinudnoj naplati i zapljeni imovine.
S druge strane, postoji mogućnost da u domaćim firmama, odnosno onima koje su osnovane u BiH, stranci budu upisani u registar kao "odgovorna lica".
Kako su naveli za RSE iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH, tu praksu najčešće koriste kineski državljani.
U takvim slučajevima firma mora dati punomoć državljaninu BiH, koji je ovlašten da je zastupa pred UIO BiH, kada stranac, koji je upisan kao odgovorna osoba, nije u državi.
No, u slučaju da dođe do prinudne naplate, zbog poreznog duga, taj punomoćnik nije zakonski dužnik, jer u evidencijama nije upisan kao odgovorna osoba.
Kako navode u UIO, u postupku provođenja prinudne naplate traže informaciju od Ministarstva sigurnosti BiH o prebivalištu stranaca koji su osnovali firmu.
"Većinom dobijemo informaciju da su napustili BiH. Od tog momenta nema mogućnosti za mjere prinudne naplate i dug, u najvećoj mjeri, postaje nenaplativ, u slučajevima kada nema imovine", kažu iz UIO.
Godinama isti dužnici
Porez na dodanu vrijednost, po stopi od 17 posto, u BiH plaćaju firme čiji promet dobara i usluga prelazi 100.000 maraka (oko 50.000 eura) godišnje.
U slučaju neplaćanja, Uprava za indirektno oporezivanje BiH pokreće postupak prinudne naplate, poput blokade bankovnih računa, zapljene imovine te naplate u stečaju.
Ekonomski ekspert Igor Gavran kaže za RSE da UIO ne bi smio reagirati tek kada se dug nagomila nego čim se pojavi prvo, minimalno kašnjene u uplatama.
"Kada se dođe do situacije da dug prevazilazi vrijednost imovine i da se zapljenom i likvidacijom ne može naplatiti, onda je to problem", kazao je.
Također, ocjenjuje da i situacija sa dugom kompanija u stranom vlasništvu pokazuje da institucije ne prate adekvatno poslovanje i reputaciju stranih investitora.
"To nam signalizira koliko je pogrešno da se bilo koji strani ulagač koji se pojavi automatski proglašava spasiocem i dobrodošlim, a uopće se ne provjerava i ne vodi računa o tome ko dolazi i s kakvim namjerama", naveo je Gavran.
Na listama poreznih dužnika Uprave za indirektno oporezivanje BiH godinama su isti dužnici, a promjene u iznosima duga su minimalne.
Najviše duguju preduzeća čiji su osnivači institucije različitih nivoa vlasti u BiH. Prvi na listi dužnika je sarajevsko javno preduzeće za prijevoz GRAS, s dugom od 29,6 miliona maraka (oko 15 miliona eura).
Slijedi rudnik Kreka u Tuzli, sa dugom od 21,79 miliona maraka (oko 11 miliona eura), te sarajevska privatna kompanija Bosmal sa 14,6 miliona maraka duga (oko sedam miliona eura).
Na pitanje da li institucije "toleriraju" dugovanja javnih preduzeća, poreski savjetnik Dejan Radić ističe da bi u takvim slučajevima prinudna naplata vjerojatno značila gašenje javne usluge.
"Zbog toga se u tim slučajevima ide na reprogramiranje dugova, što sistem naplate čini neefikasnim. Iz tih razloga godinama gledamo iste dužnike na crnim listama", kazao je.
Čitajte: Škole za koje Turska tvrdi da su povezane sa Gulenom duguju BiH pola miliona euraKakve su kazne?
Za neplaćanje poreza u BiH, ovisno o iznosu, u BiH su predviđene novčane, kao i kazne od šest mjeseci do deset godina. U praksi, za poreznu utaju sudovi u BiH, često, izriču jednogodišnje kazne zatvora, uz obavezu naknade utajenog poreza.
Jedna od strožih presuda izrečena je Emiru Suljiću kojeg je Sud BiH 2020. osudio na četiri i pol godine zatvora, a teretio se da je izbjegao plaćanje PDV-a u iznosu od 580.000 maraka (oko 290.000 eura).
Među osuđenima za poreznu utaju je Wu Qiyu, kome je, kao suosnivaču i direktoru firme, Sud BiH 2018. opozvao raniju uvjetnu kaznu i odredio mu godinu i osam mjeseci zatvora, za utaju poreza u iznosu od oko 265.000 maraka (oko 135.500 eura).