Osamnaest godina od okončanja rata Usrks u Banjaluci se dočekuje i slavi, ali ne više sa tolikom radošću kao što je to bilo nekada. Od prijeratnog broja katolika na teritoriji današnje Republike Srpske, kojih je, prema riječima banjalučkog biskupa Franje Komarice, do rata bilo 220.000, danas je ostalo manje od 12.000. Pripreme za Uskrs u banjalučkom naselju Paprikovac danas je nakratko prekinula vijest da su vrata obližnje crkve zapaljena.
Sedamdesetdevetogodišnja Matija Jović, kao i svake godine, pred Uskrs ukrašava svoj dom zumbulima i lalama, cvijećem iz svoje bašte. Prije pet godina Matiji je umro muž Milan, tako da sada u kući, u banjalučkom naselju Paprikovac, živi sama.
Kćerka Vesna živi u Banjaluci, a sina Antu rat je odveo u Zagreb. Uskrs Matija dočekuje sa radošću jer to je prilika da se porodice, ili ono što je od nje ostalo, okupi za istim stolom.
Dok polako priprema kafu i iznosi rakijicu, sa sjetom se prisjeća vremena kada se Uskrs u Banjaluci dočekivao mnogo radosnije.
„Bilo nas pravoslavaca, bilo katolika. Mi smo ovdje prije zvali sve komšije, bio musliman, bio katolik. Tako su i oni nas isto. Išli smo. Ali ja sam sada starija, ne idem. Ali opet kad te zovne, moraš se javiti ili reći mogu ili ne mogu. To je sada drukčije. Izmijenjali smo se. Ovdje se sad promijenilo - oni su otišli, ovi su došli, pa nema kao što je bilo prije“, kaže Matija.
Godine, a i bolest čine svoje, tako da i pripremanje Usrksa nije kao nekada. Bojenje jaja na starinski način pomoću luka, pravljenje peretaka i svečanog ručka, kaže ona, tek slijedi.
„Uvijek smo dok je Milan bio živ pekli krme. Ali sada sve manje. Supa se pravi sarma, kolači, a meso se kupi ili gotovo ili za ispeći“, priča dok sipa kafu.
Saopštavamo joj neprijatnu vijest da su nepoznati vandali protekle noći zapalili vrata na katoličkoj crkvi na Petrićevcu, udaljenoj nekoliko stotina metara od njene kuće. Matija kaže da je ne čudi jer danas je svima teško, pa i omladini koja nema posla.
„A tako ta omladina drogira se, ne radi nigdje - jer tako prije nije bilo. Ja znam, i u mene su bila djeca. Ante moj bio, radio je svašta, radio je sa majstorima - ako ne znaš raditi, znaš miješati malter. Ali danas ne mogu ništa. Jadni roditelji“, govori Matija tužno.
Ne treba preuveličavati
„Pogotovo je to poruka sad, u ovom vremenu kad se govori o povratku Hrvata. Kad naši ljudi sad za Uskrs dođu, pa kad vide ovo što se uradilo, poruka je šta mi imamo govoriti njima koji se nisu vratili, a šta imamo govoriti i ovima koji su ovdje ostali.“
Banjalučki biskup Franjo Komarica, kog smo zatekli kod crkve, a koji je svojim porukama, pa i uskrsnom, uvijek stajao u odbranu obespravljenih, ma koje vjere i nacije bili, malo je suzdržaniji u ocjeni ovog događaja.
„Ne treba dramatizirati, ne treba preuveličavati stvar, nego treba sad zamoliti organe sigurnosti da zaštite vjerske objekte Katoličke crkve i vjernike“, kaže on.
Katolička zajednica u ovom bh. entitetu svake godine sve je manja. Na teritoriji današnje Republike Srpske, prema riječima banjalučkog biskupa, do rata je bilo 220 hiljada katolika, a sada ih je nešto više od 11 hiljada, uglavnom Hrvata.
Matijina kćerka Vesna Jović, koja ima svoju stomatološku ordinaciju, kaže da je sve manje onih koji dolaze u crkvu, pa i za Usrks.
„Ovdje je tako malo ljudi ostalo. Ta šaka ljudi će se skupiti u nedjelju ujutro u biskupiji i tad će se vidjeti neki ljudi koji su daleko. Sve manje je ovdje ljudi, populacija je sve starija. Kad završimo s tom pričom, poljubit ćemo te drage bakice koje sjede u trećem, četvrtom ili petom redu - i svake nedjelje kad dođemo neko iz nekog reda od njih nedostaje. Djeca su daleko, unuci su daleko - i ovo je sve tužnije i tužnije“, govori Vesna.
Sedamdesetdevetogodišnja Matija Jović, kao i svake godine, pred Uskrs ukrašava svoj dom zumbulima i lalama, cvijećem iz svoje bašte. Prije pet godina Matiji je umro muž Milan, tako da sada u kući, u banjalučkom naselju Paprikovac, živi sama.
Kćerka Vesna živi u Banjaluci, a sina Antu rat je odveo u Zagreb. Uskrs Matija dočekuje sa radošću jer to je prilika da se porodice, ili ono što je od nje ostalo, okupi za istim stolom.
Matija Jović
„Dođe sada Vesnino društvo. Malo ja imam sada društva. Starija sam, a ovo sve što je starije pomrlo je. Ja kao majka napravim ručak i oni dođu, okupljamo se. Ali manje je moga društva. Pomrli. Sada ima nas tri žene ovdje koje smo isto godište. Ali niti ja idem kod njih, niti one idu kod mene“, priča Matija.Dok polako priprema kafu i iznosi rakijicu, sa sjetom se prisjeća vremena kada se Uskrs u Banjaluci dočekivao mnogo radosnije.
„Bilo nas pravoslavaca, bilo katolika. Mi smo ovdje prije zvali sve komšije, bio musliman, bio katolik. Tako su i oni nas isto. Išli smo. Ali ja sam sada starija, ne idem. Ali opet kad te zovne, moraš se javiti ili reći mogu ili ne mogu. To je sada drukčije. Izmijenjali smo se. Ovdje se sad promijenilo - oni su otišli, ovi su došli, pa nema kao što je bilo prije“, kaže Matija.
Godine, a i bolest čine svoje, tako da i pripremanje Usrksa nije kao nekada. Bojenje jaja na starinski način pomoću luka, pravljenje peretaka i svečanog ručka, kaže ona, tek slijedi.
Uhapšena osoba koja je zapalila vrata na crkvi u Petrićevcu
Pripadnici Centra javne bezbjednosti Banja Luka pronašli su i uhapsili osobu koja je zapalila vrata na katoličkoj crkvi u banjalučkom naselju Petrićevac, potvrđeno je u policiji. Radi se o M.M. (1988.), mještaninu naselja Petrićevac. Agencija Fena nezvanično saznaje da je uhapšeni Milan Majstorović.Saopštavamo joj neprijatnu vijest da su nepoznati vandali protekle noći zapalili vrata na katoličkoj crkvi na Petrićevcu, udaljenoj nekoliko stotina metara od njene kuće. Matija kaže da je ne čudi jer danas je svima teško, pa i omladini koja nema posla.
„A tako ta omladina drogira se, ne radi nigdje - jer tako prije nije bilo. Ja znam, i u mene su bila djeca. Ante moj bio, radio je svašta, radio je sa majstorima - ako ne znaš raditi, znaš miješati malter. Ali danas ne mogu ništa. Jadni roditelji“, govori Matija tužno.
Ne treba preuveličavati
Vatrogasci ispred zapaljenih vrata crkve u Petričevcu
Ispred crkve, na kojoj su zapaljena vrata, zatičemo župnika fra Ivu Orlovaca. Kaže da je ovo što se dogodilo vrlo jasna i ružna poruka svim katolicima u RS. Pokazuje to koliko se danas u ovom entitetu do katolika drži:„Pogotovo je to poruka sad, u ovom vremenu kad se govori o povratku Hrvata. Kad naši ljudi sad za Uskrs dođu, pa kad vide ovo što se uradilo, poruka je šta mi imamo govoriti njima koji se nisu vratili, a šta imamo govoriti i ovima koji su ovdje ostali.“
Banjalučki biskup Franjo Komarica, kog smo zatekli kod crkve, a koji je svojim porukama, pa i uskrsnom, uvijek stajao u odbranu obespravljenih, ma koje vjere i nacije bili, malo je suzdržaniji u ocjeni ovog događaja.
„Ne treba dramatizirati, ne treba preuveličavati stvar, nego treba sad zamoliti organe sigurnosti da zaštite vjerske objekte Katoličke crkve i vjernike“, kaže on.
Katolička zajednica u ovom bh. entitetu svake godine sve je manja. Na teritoriji današnje Republike Srpske, prema riječima banjalučkog biskupa, do rata je bilo 220 hiljada katolika, a sada ih je nešto više od 11 hiljada, uglavnom Hrvata.
Matijina kćerka Vesna Jović, koja ima svoju stomatološku ordinaciju, kaže da je sve manje onih koji dolaze u crkvu, pa i za Usrks.
„Ovdje je tako malo ljudi ostalo. Ta šaka ljudi će se skupiti u nedjelju ujutro u biskupiji i tad će se vidjeti neki ljudi koji su daleko. Sve manje je ovdje ljudi, populacija je sve starija. Kad završimo s tom pričom, poljubit ćemo te drage bakice koje sjede u trećem, četvrtom ili petom redu - i svake nedjelje kad dođemo neko iz nekog reda od njih nedostaje. Djeca su daleko, unuci su daleko - i ovo je sve tužnije i tužnije“, govori Vesna.