Bagatelisanje državne imovine

KAP, ilustrativna fotografija

Kompanija Delta je prije dva dana prodala istoimeni podgorički tržni centar za 75 miliona eura, a suma koju je srpska firma inkasirala je nametnula poređenja sa cijenama po kojima je crnogorska Vlada prodavala državnu imovinu u koju spadaju i najznačajnija preduzeća, ali i vrijedni prirodni resursi.

Južnoafrički investicioni fond Hiprop investment je, od srpske kompanije Delta kupio istoimene tržne centre u Beogradu i Podgorici, a beogradska firma je ukupno inkasirala skoro 203 miliona eura. Podgorička Delta je prodata za 75 miliona. Činjenica da Crna Gora od poreza na ovu transakciju neće vidjeti ni centa nije uznemirio javnost jer postoje legalni načini da se porez plati u Srbiji ili nekoj trećoj zemlji.

Međutim, suma od 75 miliona eura je svojom visinom izazvala drugu vrstu reakcije koja se odnosi na poređenje vrijednosti jednog tržnog centra i niskih cijena državne imovine koja se prodavala prethodnih dvadesetak godina.

Najznačajnije crnogorsko preduzeće, podgorički Kombinat aluminijuma je imao veliki uticaj na ukupnu domaću privredu kroz učešće u bruto domaćem proizvodu, spoljno-trgovinskom bilansu i reprolancu koji su, pored KAP-a, činili: Željeznica, Luka Bar, pljevaljska Termoelektrana i nikšićki Rudnici boksita.

Sada ispada da je KAP, koji je 2005. prodat za 48 i po miliona eura ruskom oligarhu Olegu Deripaski vrijedio manje od dvije trećine jednog, u svjetskim razmjerama, omanjeg tržnog centra.

Član skupštinskog Odbora za ekonomiju i opozicioni nezavisni poslanik, Mladen Bojanić kaže:

„Ta privatizacija je, po mnogo čemu, bila promašena i to nas je koštalo. Dali smo stotine miliona kao pomoć KAP-u, plaćali garancije i onaj čudan Ugovor o poravnanju iz 2009. godine koji nas je koštao nekoliko stotina miliona. Na kraju smo došli u situaciju da KAP ode u stečaj. Mnogo je loših stvari rađeno u tom periodu.“

Član borda direktora KAP-a do privatizacije je bio Vojin Đukanović koji podsjeća na probleme u poslvanju KAP-a za vrijeme međunarodnih sankcija '90-ih i velike teškoće koje su trajale do '95. godine.

„Vlada je '95. dovela novi upravni odbor koji je uspio da pokene Kombinat sa mrtve tačke i do 2005., poveća proizvodnju na 100-120 hiljada tona iako su cijene aluminijuma bile prilično niske i pripremi ga za privatizaciju.“

Vojin Đukanović kaže da se cijena po kojoj je prodat tržni centar Delta i vrijednost većinskog paketa akcija KAP-a 2005. ne mogu porediti.

„Kombinat je imao spoljne i unutrašnje dugove, a nije imao riješeno snabdijevanje električnom energijom. Neka firma se može prodati za onoliko ona vrijedi na tržištu. KAP je u to vrijeme imao takvu ponudu.“

Mladen Bojanić

Nezavisni poslanik, Mladen Bojanić pojašnjava:

„Očigledno, uvijek postoji drastična razlika između prodaje privatne imovine u odnosu na državnu. Kod nase se državna imovina uvijek prodaje za male pare. Nije u pitanju samo KAP. Treba se sjetiti da je Telekom prodat za sto i nešto miliona. Ispade da Delta vrijedi koliko dvije trećine Telekom-a sa svom infrastrukturom i monopolskim položajem.“

KAP je prodat za dvije trećine cijene Delte, a Telekom sa monopolom i cjelokupnom infrastrukturom za trećinu više. Pored toga, Vlada je namjeravala da ekskluzivnu lokaciju na obali – Kraljičina plaža Dubovica – stranom investitoru ustupi za svega 21 milion eura, što nije ni trećina Deltine cijene.

Javnost pamti i jedno drugo poređenje koje je možda još upečatljivije.

Vlada je, nedavno, dala u dugoročni zakup ostrvo Lastavica sa tvrđavom Mamula na ulazu u Boku Kotorsku, a ugovorena godišnja cijena zakupa jednog kvadratnog metra na ovoj lokaciji je upola manja od cijene dnevnog najma dužnog metra pijačne tezge u Budvi.

„U Crnoj Gori najbolji 'posao' je bio prodaja društvene, ili kako oni doživljavaju, tuđe imovine. To je sve odrađeno veoma pogrešno i sigurno je da ćemo to debelo platiti“, zaključuje Bojanić.