Postavljanjem dva pitanja bio bi omogućen ravnopravan položaj zagovornika državne samostalnosti i protivnika tog državnog projekta, rekao je za Radio Slobodna Evropa potpredsjednik crnogorskog Palamenta Dragan Kujović. On je nedavno ponovio stav koji je iznio i premijer Milo Đukanović, o mogućnosti postavljanja dva referendumska pitanja: "Da li ste za to da Crna Gora postane nezavisna i međunarodno priznata država?" i "Glasate li da Crna Gora ostane u zajedničkoj državi sa Srbijom?".
Kujović je, naglasivši da bi to bilo rješenje koje bi eliminisalo sve eventualne nejasnoće, spriječilo pripisivanje apstinenata bilo kojoj opciji i povećalo procenat građana koji bi izašli na referendum, odgovorio i na pitanje - da li postoji mogućnost da se drugo pitanje odnosi na stav građana prema nekoj novoj vrsti zajednice ili saveza Crne Gore i Srbije, čime bi se vjerovatno unijela konfuzija slična onoj kada je formirana Savezna Republika Jugoslavija, kada se u okviru istog referendumskog pitanja pominjala Crna Gora kao suverena država koja bi istovremeno bila dio zajedničke države sa Srbijom:
"Isključujem tu mogućnost, da se građani izjašnjavaju o potencijalnoj novoj zajednici, nego jednostavno o zajednici koja sad postoji. Ne o nekoj virtuelnoj, mada je i ova virtuelna po svojoj prirodi, jer ona ne može opstati u stvarnosti i sve što ne može da opstane treba i da propadne što prije, jer to ide na štetu građana. To nije nikakva skrivena zamka za nekoga, već jednostavno način da ljudi izađu i glasaju za ili protiv državne samostalnosti Crne Gore tako što će se opredijeliti za jedno od dva pitanja. Definitivno, o tome će odlučiti Skupština Crne Gore, ali za sada, kao mogućnost nije isključeno ni jedno, ni dva pitanja. Po meni, bilo bi logično da do odluke Skupštine budu u opticaju i jedna i druga mogućnost."
Prisjećajući se kontroverznog referenduma kojim je stvorena bivša dvočlana SR Jugoslavija, Miodrag Živković, predsjednik Liberalne partije je, naglasivši da je za njegovu stranku najvažnije da se referendum desi, rekao da je i pored spremnosti na razgovor na temu referendumskog pitanja uvjeren da bi Liberali do kraja zastupali stav u prilog jednom referendumskom pitanju:
"Zbunjujuće je bilo pitanje na referendumu iz 1992.godine, gdje je praktično samo referendumsko pitanje bilo potpuno dvosmisleno, koje je moglo da zbunjuje građane i tako nešto ne smije da nam se ponovi. Iz tog razloga mi smatramo da bi postavljanje dva pitanja moglo da zbuni. Moglo bi da građane dovede u neko ozbiljnije razmišljanje, a kada znamo kakav je prosječan građanin, kako reaguje na nešto što je dvosmisleno, onda je to veoma opasno. Najvažnije je da bude jedno pitanje, da na to jedno pitanje bude odgovor sa da ili sa ne, odnosno da svako onaj koji se na referendumu bude izjašnjavao - a mi želimo da se što više građana izjasni i da kada zaokruži da - zna da je zaokružio da je za nezavisnu Crnu Goru. Kada zaokruži ne - da zna da je protiv toga."
Referendum iz '92. godine, neregularna atmosfera u kojoj se proces odvijao i naročito kontradiktorno pitanje koje istovremeno sadržalo međusobno suprotstavljena rješenja, po svoj prilici predstavlja svojevrsno traumatično iskustvo za Crnu Goru. Krsto Pavićević, predsjednik Građanske partije, takođe uzimajući u obzir prethodno referendumsko iskustvo, obrazlaže stav svoje stranke koja preferira jedno pitanje, ali ostaje otvorena za ubjedljivu argumentaciju koja bi govorila u prilog drugih rješenja. Ključna stvar je da referendum uopšte bude raspisan, a tek potom slijedi otvaranje pitanja u vezi konkretnog modela, u šta između ostalog, spada i dilema: jedno ili dva pitanja, rekao je Pavićević:
"Praksa je, makar što se tiče prostora bivše Jugoslavije, da je uvijek postojalo sam jedno pitanje, da je to bilo najpreciznije i najpoštenije prema građanima, jer je jasno da li glasate samostalnu državu ili ne. Što bi tačno bilo ako imate dva pitanja? U tom slučaju imate još jedan dodatni problem, a to je - koja su to dva pitanja. Da li ste sa ta dva pitanja riješili sve alternative ili ne? Da li onda treba da se postavi i treće pitanje? Prema tome, meni najčistije djeluje da bude isključivo jedno pitanje. Najčistije s aspekta običnog građanina koji će doći da glasa i koji će zaokruživanjem sa da ili ne saopštiti svoj stav prema državno pravnom statusu Crne Gore. Ukoliko je to stvar kompromisa između vlasti i opozicije, ukoliko bi ta dva pitanja bila koncipirana tako da bolje razjasne situaciju, u šta sumnjam, onda ne bismo ni mi ništa imali protiv da budu dva pitanja."
Kujović je, naglasivši da bi to bilo rješenje koje bi eliminisalo sve eventualne nejasnoće, spriječilo pripisivanje apstinenata bilo kojoj opciji i povećalo procenat građana koji bi izašli na referendum, odgovorio i na pitanje - da li postoji mogućnost da se drugo pitanje odnosi na stav građana prema nekoj novoj vrsti zajednice ili saveza Crne Gore i Srbije, čime bi se vjerovatno unijela konfuzija slična onoj kada je formirana Savezna Republika Jugoslavija, kada se u okviru istog referendumskog pitanja pominjala Crna Gora kao suverena država koja bi istovremeno bila dio zajedničke države sa Srbijom:
"Isključujem tu mogućnost, da se građani izjašnjavaju o potencijalnoj novoj zajednici, nego jednostavno o zajednici koja sad postoji. Ne o nekoj virtuelnoj, mada je i ova virtuelna po svojoj prirodi, jer ona ne može opstati u stvarnosti i sve što ne može da opstane treba i da propadne što prije, jer to ide na štetu građana. To nije nikakva skrivena zamka za nekoga, već jednostavno način da ljudi izađu i glasaju za ili protiv državne samostalnosti Crne Gore tako što će se opredijeliti za jedno od dva pitanja. Definitivno, o tome će odlučiti Skupština Crne Gore, ali za sada, kao mogućnost nije isključeno ni jedno, ni dva pitanja. Po meni, bilo bi logično da do odluke Skupštine budu u opticaju i jedna i druga mogućnost."
Prisjećajući se kontroverznog referenduma kojim je stvorena bivša dvočlana SR Jugoslavija, Miodrag Živković, predsjednik Liberalne partije je, naglasivši da je za njegovu stranku najvažnije da se referendum desi, rekao da je i pored spremnosti na razgovor na temu referendumskog pitanja uvjeren da bi Liberali do kraja zastupali stav u prilog jednom referendumskom pitanju:
"Zbunjujuće je bilo pitanje na referendumu iz 1992.godine, gdje je praktično samo referendumsko pitanje bilo potpuno dvosmisleno, koje je moglo da zbunjuje građane i tako nešto ne smije da nam se ponovi. Iz tog razloga mi smatramo da bi postavljanje dva pitanja moglo da zbuni. Moglo bi da građane dovede u neko ozbiljnije razmišljanje, a kada znamo kakav je prosječan građanin, kako reaguje na nešto što je dvosmisleno, onda je to veoma opasno. Najvažnije je da bude jedno pitanje, da na to jedno pitanje bude odgovor sa da ili sa ne, odnosno da svako onaj koji se na referendumu bude izjašnjavao - a mi želimo da se što više građana izjasni i da kada zaokruži da - zna da je zaokružio da je za nezavisnu Crnu Goru. Kada zaokruži ne - da zna da je protiv toga."
Referendum iz '92. godine, neregularna atmosfera u kojoj se proces odvijao i naročito kontradiktorno pitanje koje istovremeno sadržalo međusobno suprotstavljena rješenja, po svoj prilici predstavlja svojevrsno traumatično iskustvo za Crnu Goru. Krsto Pavićević, predsjednik Građanske partije, takođe uzimajući u obzir prethodno referendumsko iskustvo, obrazlaže stav svoje stranke koja preferira jedno pitanje, ali ostaje otvorena za ubjedljivu argumentaciju koja bi govorila u prilog drugih rješenja. Ključna stvar je da referendum uopšte bude raspisan, a tek potom slijedi otvaranje pitanja u vezi konkretnog modela, u šta između ostalog, spada i dilema: jedno ili dva pitanja, rekao je Pavićević:
"Praksa je, makar što se tiče prostora bivše Jugoslavije, da je uvijek postojalo sam jedno pitanje, da je to bilo najpreciznije i najpoštenije prema građanima, jer je jasno da li glasate samostalnu državu ili ne. Što bi tačno bilo ako imate dva pitanja? U tom slučaju imate još jedan dodatni problem, a to je - koja su to dva pitanja. Da li ste sa ta dva pitanja riješili sve alternative ili ne? Da li onda treba da se postavi i treće pitanje? Prema tome, meni najčistije djeluje da bude isključivo jedno pitanje. Najčistije s aspekta običnog građanina koji će doći da glasa i koji će zaokruživanjem sa da ili ne saopštiti svoj stav prema državno pravnom statusu Crne Gore. Ukoliko je to stvar kompromisa između vlasti i opozicije, ukoliko bi ta dva pitanja bila koncipirana tako da bolje razjasne situaciju, u šta sumnjam, onda ne bismo ni mi ništa imali protiv da budu dva pitanja."