Bivši crnogorski državni tužilac iz vremena deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Herceg Novog, Vladimir Šušović, potvrdio nam je da je dao izjavu o svojim saznanjima o tom zločinu. Iskazu policiji, kako nam je rekao, prethodilo je davanje informacije državnom tužiocu Vesni Medenici, potom je na zahtjev višeg tužioca dao iskaz:
«I objasnio to da je do kraja '94. godine ništa nijesam znao. Nikad me niko nije obavijestio nijedan državni ili drugi organ ili makar privatno lice, dok to nije došlo u Skupštinu Crne Gore kao skupštinsko pitanje, a ni tada me Skupština nije obavijestila. Nikada mi zahtjev, ni informacija, niti zaključak nije dostavljen. Ja sam onda sam počeo da za tim tragam i da pokušam da obavim neki razgovor sa tadašnjim ministrom Unutrašnjim poslova i poslije izvjesnoga vremena on je meni dostavio tu istu informaciju koju je dostavio Skupštini. Pošto je ta informacija velikoj mjeri njih pravdala da su postupili po zakonu, ja sam malo u to posumnjao, ali moje intervencije u tom pravcu nijesu mogle da daju nikakvog rezultata».
RSE: Ako sam Vas dobro shvatila, Vi u tom trenutku i pored toga što ste saznali za tu informaciju nijeste imali dovoljno osnova da pokrenete proceduru?
ŠUŠOVIĆ: Nijesmo uopšte znali da li su ta lica u životu ili su pogubljeni. Takva se informacija nije mogla dobiti nikako, jer se to dešavalo u Bosni i Hercegovini. Ja sam onda rekao čekaću kada dođu neka bolja vremena, a ova priča ne zastarijeva, pa ćemo mi doć do nekih potpunijih informacija. Kada je došla '97.godina i kada je došlo do jedne druge klime u Crnoj Gori, ja sam i tada dogovorio sa političkim rukovodstvom Crne Gore, odnosno konkretno sa Predsjednikom Vlade koji se doslovce za to zauzeo da se to na neki način može otkriti da li je to stvarno bilo po zakonu postupljeno ili je to neka zloupotreba. Ja sam onda rekao najbolje je da ja stupim sa gospođom Kandić u Beogradu i pošao uz njenu intervenciju u Hag. Ja sam pošao po dva pitanja, po pitanju Štrpci i po pitanju Muslimana. Ja sam rekao da smatram da je to takav zločin i da treba to da se aktuelizira i da se dođe do tih podataka u Bosni. Oni mogu bolje do njih doć nego mi, a ovih iz Crne Gore da im mogu ja dostaviti.
RSE: U međuvremenu ovdje nije pokretana nikakva procedura?
ŠUŠOVIĆ: To je već bio kraj '97. kada sam ja bio u Hagu, a '98. sam ja već išao u penziju i tada sam ja tražio pred penziju zataražio od ministra policije jednu podrobniju informaciju.U policiji je ministar tada je bio Vuko Maraš, on je bio spreman da mi pomogne ali je rekao da nema o tome nikakvih detaljnijih podataka».
Kako su «Vijesti» objavile, crnogorska policija nakon 13 godina počela je saslušanje većeg broja učesnika akcije, policajaca, koji su u proljeće '92.godine učestovali u hapšenju i deportovanju oko stotinupedeset građana Bosne i Hercegovine, mahom Muslimana, vojnim vlastima Republike Srpske, od kojih su većina, 81. lice, završili život u fočanskom logoru. Težište istrage stavlja se na to ko je naredio i po čijem ovlašćenju je sprovedena akcija. U sklopu utvrđivanja krivične odgovornosti, saslušan je i zamjenik ministra policije iz vremena deportacije Nikola Pejaković, a iskaze su dali i pomoćnici ministra policije za javnu i državnu bezbjednosti iz tog perioda Mića Marković i Boško Bojović.
Tužilaštvo očekuje da iskaze narednih dana daju bivši crnogorski predsjednik Momir Bulatović, načelnik Centra bezbijednosti Herceg Novi iz čijih je ćelija većina izbjeglica deportovana, Milorad Ivanović, kao i tadašnji načelnih barskog Centra bezbjednosti , Branko Bujić, od kojeg će se posebno tražiti da objasni kako je nestao i šta se dogodilo sa Malikom Meholjićem, bivšim gradonačelnikom Srebrenice, koji je uhapšen u Baru. Iskaze bi uskoro trebalo da daju i ostali visoki funkcioneri iz tog perioda poput crnogorskog premijera Mila Đukanovića i bivšeg potpredsjednika Vlade Crne Gore zaduženog za kontrolu rada Ministarstva unutrašnjih poslova Zorana Žižića.
Prema saznanjima «Vijesti», tim Tužilaštva je pregledao sve zapisnike sa sjednica Vlade iz tog perioda i navodno je konstatovano da na tim sjednicama nije raspravljano o deportaciji, niti je o tome donešena bilo kakva odluka na Vladi. Pravni zastupnik dvadesetsedam oštećenih porodica deportovanih Bošnjaka koje su podnijele tužbu za naknadu štete protiv države Crne Gore u ukupnom iznosu od oko 38 miliona eura, advokat Dragan Prelević, plaši se da sadašnja akcija državnih organa liči na stvaranje izgovora pred međunarodnom javnošću koja prati ovaj slučaj. Prelević kaže da se do pokretanja krivične odgovornosti i pored akcije policije započete pod pritiskom javnosti, ovo ne može doživljavati kao bilo kakav rezultat:
«Ono što je posebno važno je da mi vrlo pažljivo gledamo da li se ova priča o predkrivičnom postupku, jer to je za sad još uvijek daleko od krivičnog postupka, da li je ona aktuelizovana samo kao odvlačenje pažnje od postupaka za naknadu štete i kao eventualni razlog za njihovo prekidanje da bi se uradilo ono za što se imalo vremena trinaest godina i da bi se na taj način nastavilo šikaniranje žrtava i uskratilo se pravo na efikasnu naknadu štete».
«I objasnio to da je do kraja '94. godine ništa nijesam znao. Nikad me niko nije obavijestio nijedan državni ili drugi organ ili makar privatno lice, dok to nije došlo u Skupštinu Crne Gore kao skupštinsko pitanje, a ni tada me Skupština nije obavijestila. Nikada mi zahtjev, ni informacija, niti zaključak nije dostavljen. Ja sam onda sam počeo da za tim tragam i da pokušam da obavim neki razgovor sa tadašnjim ministrom Unutrašnjim poslova i poslije izvjesnoga vremena on je meni dostavio tu istu informaciju koju je dostavio Skupštini. Pošto je ta informacija velikoj mjeri njih pravdala da su postupili po zakonu, ja sam malo u to posumnjao, ali moje intervencije u tom pravcu nijesu mogle da daju nikakvog rezultata».
RSE: Ako sam Vas dobro shvatila, Vi u tom trenutku i pored toga što ste saznali za tu informaciju nijeste imali dovoljno osnova da pokrenete proceduru?
ŠUŠOVIĆ: Nijesmo uopšte znali da li su ta lica u životu ili su pogubljeni. Takva se informacija nije mogla dobiti nikako, jer se to dešavalo u Bosni i Hercegovini. Ja sam onda rekao čekaću kada dođu neka bolja vremena, a ova priča ne zastarijeva, pa ćemo mi doć do nekih potpunijih informacija. Kada je došla '97.godina i kada je došlo do jedne druge klime u Crnoj Gori, ja sam i tada dogovorio sa političkim rukovodstvom Crne Gore, odnosno konkretno sa Predsjednikom Vlade koji se doslovce za to zauzeo da se to na neki način može otkriti da li je to stvarno bilo po zakonu postupljeno ili je to neka zloupotreba. Ja sam onda rekao najbolje je da ja stupim sa gospođom Kandić u Beogradu i pošao uz njenu intervenciju u Hag. Ja sam pošao po dva pitanja, po pitanju Štrpci i po pitanju Muslimana. Ja sam rekao da smatram da je to takav zločin i da treba to da se aktuelizira i da se dođe do tih podataka u Bosni. Oni mogu bolje do njih doć nego mi, a ovih iz Crne Gore da im mogu ja dostaviti.
RSE: U međuvremenu ovdje nije pokretana nikakva procedura?
ŠUŠOVIĆ: To je već bio kraj '97. kada sam ja bio u Hagu, a '98. sam ja već išao u penziju i tada sam ja tražio pred penziju zataražio od ministra policije jednu podrobniju informaciju.U policiji je ministar tada je bio Vuko Maraš, on je bio spreman da mi pomogne ali je rekao da nema o tome nikakvih detaljnijih podataka».
Kako su «Vijesti» objavile, crnogorska policija nakon 13 godina počela je saslušanje većeg broja učesnika akcije, policajaca, koji su u proljeće '92.godine učestovali u hapšenju i deportovanju oko stotinupedeset građana Bosne i Hercegovine, mahom Muslimana, vojnim vlastima Republike Srpske, od kojih su većina, 81. lice, završili život u fočanskom logoru. Težište istrage stavlja se na to ko je naredio i po čijem ovlašćenju je sprovedena akcija. U sklopu utvrđivanja krivične odgovornosti, saslušan je i zamjenik ministra policije iz vremena deportacije Nikola Pejaković, a iskaze su dali i pomoćnici ministra policije za javnu i državnu bezbjednosti iz tog perioda Mića Marković i Boško Bojović.
Tužilaštvo očekuje da iskaze narednih dana daju bivši crnogorski predsjednik Momir Bulatović, načelnik Centra bezbijednosti Herceg Novi iz čijih je ćelija većina izbjeglica deportovana, Milorad Ivanović, kao i tadašnji načelnih barskog Centra bezbjednosti , Branko Bujić, od kojeg će se posebno tražiti da objasni kako je nestao i šta se dogodilo sa Malikom Meholjićem, bivšim gradonačelnikom Srebrenice, koji je uhapšen u Baru. Iskaze bi uskoro trebalo da daju i ostali visoki funkcioneri iz tog perioda poput crnogorskog premijera Mila Đukanovića i bivšeg potpredsjednika Vlade Crne Gore zaduženog za kontrolu rada Ministarstva unutrašnjih poslova Zorana Žižića.
Prema saznanjima «Vijesti», tim Tužilaštva je pregledao sve zapisnike sa sjednica Vlade iz tog perioda i navodno je konstatovano da na tim sjednicama nije raspravljano o deportaciji, niti je o tome donešena bilo kakva odluka na Vladi. Pravni zastupnik dvadesetsedam oštećenih porodica deportovanih Bošnjaka koje su podnijele tužbu za naknadu štete protiv države Crne Gore u ukupnom iznosu od oko 38 miliona eura, advokat Dragan Prelević, plaši se da sadašnja akcija državnih organa liči na stvaranje izgovora pred međunarodnom javnošću koja prati ovaj slučaj. Prelević kaže da se do pokretanja krivične odgovornosti i pored akcije policije započete pod pritiskom javnosti, ovo ne može doživljavati kao bilo kakav rezultat:
«Ono što je posebno važno je da mi vrlo pažljivo gledamo da li se ova priča o predkrivičnom postupku, jer to je za sad još uvijek daleko od krivičnog postupka, da li je ona aktuelizovana samo kao odvlačenje pažnje od postupaka za naknadu štete i kao eventualni razlog za njihovo prekidanje da bi se uradilo ono za što se imalo vremena trinaest godina i da bi se na taj način nastavilo šikaniranje žrtava i uskratilo se pravo na efikasnu naknadu štete».