Kada je prije nesto manje od dvije godine ruski milijarder Roman Abramovic kupio londonski nogometni klub Chelsea i sanirao njegove dugove, vecina promatraca smatrala je kako je ruski bogatas kupio jos jednu skupu igracku kojom ce se kratko zabavljati dok mu ne dosadi. No, brzina kojom je “novi Chelsea” za samo godinu dana prerastao u jedan od najboljih svjetskih klubova i najava planova za iducu sezonu, upucuju na nesto drugaciji zakljucak.
Za manje od godinu dana, klub iz zapadnog Londona promijenio je nacin na koji mnogi razmisljaju o nogometu. U engleskoj Premier ligi naprosto je “pomeo” glavne konkurente i osvojio najveci broj bodova u povijesti najstarijeg klupskog takmicenj u Evropi. No nista u prici o uspjehu novog Chelsea nije tipicno - ni klub, ni vlasnik, ni trener, ni igraci. Zasto?
KLUB
Za razliku od vecine drugih klubova u svijetu, Chelsea je imao svoj stadion i prije nego li je nastao. Naime, braca Mears kupila su stadion londonskog atletskog kluba na Stamford Bridgeu, 1904. godine i htjela na njemu zaraditi tako sto bi ga izdali u najam nekome od desetak nogometnih klubova koji su igrali u Londonu. No, kako nije bilo interesenata, a da investicija ne bi propala, braca su odlucila formirati novi klub kojem bi stadion Stamford Bridge bio sportski dom. Tako je 1905. nastao nogometni klub Chelsea.
Za 100 godina postojanja,Chelsea je imao uspone i padove. Ustalio se kao solidan prvoligas koji je 1955. osvojio titulu prvaka Engleske. Vise je puta je pobijedio u domacim kupovima, te dva puta osvojio evropski kup. Zapadao je u financijske nevolje i iz njih se izvlacio. Posljednjih petnaestak godina uspijevao je angazirati zvijezde evropskog nogometa koje su bile pri kraju karijere. Igraci poput Gullita, Viallia, Desaillea, Dechampesa i Zole uspijevali su osigurati da Chelsea tokom 90-ih ostane pri vrhu engleskog nogometa, ali da nikad ne dosegne taj vrh, niti da se ustali u gornjem domu evropskog klupskog nogometa. A onda se u ljeto 2003. godine dogodio preokret kao iz bajke.
VLASNIK
Ruski bogatas Roman Abramovic prije dvije godine je, za 100 miliona dolara, kupio nogometni klub Chelsea, a potom platio jos 400 miliona za dovodjenje novih igraca. Bogatstvo 38-godisnjeg Romana Abramovica americki je magazin “Forbes” nedavno procijenio na nesto vise od 13 milijardi dolara i proglasio ga najbogatijim Rusom, te svrstao na 21. mjesto na popisu najbogatijih ljudi svijeta. Prica o usponu mladog bogatasa je u najmanju ruku zanimljiva, a za mnoge mozda i poucna. S pet godina ostao je bez roditelja. Odgojili su ga rodjaci. Studirao je energetiku i u vrijeme tajkunske privatizacije u Rusiji, kombinacijom osobne inteligencije, upornosti i dobrih veza, stekao bogatstvo, kaze Kiril Kobrin, urednik u Ruskom servisu Radija Slobodna Evropa:
“Prica o Romanu Abromovicu, tipicna je za ljude koji su najvaznije stvari u zivotu uspjeli napraviti sami, prvenstveno zahvaljujuci svom talentu i upornosti, Opis njegovog zivotnog puta nalikuje pricama o kopacima zlata iz vremena takozvane zlatne groznice u Americi, sredinom 19. stoljeca, samo je smjestena u drugi povijesni kontekst.
On je proizvod postsovjetskog razdoblja, Rusije 90-ih godina 20. stoljeca i takozvanog vremena ‘brzog novca’. Jedna od kljucnih oblasti u kojima se ogroman novac mogao zaraditi u procesu cesto mutnih privatizacija, bila je naftna industrija. Kao i vecina ruskih financijskih oligarha i Abramovic je u tom procesu stekao svoje bogatstvo. No, za razliku od drugih tajkuna, poput Mihaila Hodorkovskog, koji su imali politicke, pa i sire drustvene ambicije i u njih ulagali novac, Abramovic je ulagao u osobna zadovoljstva - vile, jahte, provode... Zlobnici bi rekli, da je to bilo mudrije. Hodorkovski je sad u zatvoru, Berezovski je pobjegao iz zemlje, a Abramovic uziva u bogatstvu i uspjesima svog nogometnog kluba koji je postao jedan od najboljih na svijetu”, kaze Kiril Kobrin.
Roman Abramovic nije odabrao Chelsea i London samo kao mete svog poslovnog interesa, vec se s obitelji trajno preselio u glavni britanski grad. Ni taj izbor nije bio slucajan, kaze Kiril Kobrin:
“Kroz rusku povijest, mnoge su znacajne licnosti, osobito intelektualaci i opozicionari u 19. i 20. stoljecu, bili anglofili i za svoje su utociste izabrali London i Englesku opcenito. I Roman Abramovic se ponasa kao anglofil i poput cuvenih ruskih pjesnika i revolucionara romaticarskog razdoblja, kao da zeli na neki nacin nastaviti tu tradiciju”, kaze Kobrin.
Abramovicev novac je dugorocno osigurao financijsku stabilnost kluba, ali novi Chelsea za svoj munjeviti uspjeh ima jos podjednako zasluznih.
TRENER
Sa 42. godine, i kratkim trenerskim iskustvom, Jose Mourinho je postigao dovoljno da se moze ovog trenutka mirno povuci u penziju. Nakon beznacajne igracke karijere, ovaj sin nogometnog trenera, zavrsio je sportsku akademiju u rodnom Portugalu i zaposlio se u nogometnom klubu Barcelona, kao asistent i prevodilac. Imao je srecu da radi u vrijeme dok su katalonski klub vodila dvojica velikih trenera od kojih je ucio. Od Bobbya Robsona - rad s igracima na terenu, a od Louisa Van Gaala – organizaciju i planiranje svake minute treninga. Kada se vratio u Portugal, nakon nekoliko mjeseci u Sportingu i Benfiki, preuzeo je Porto i iste 2003. s tim klubom osvojio drzavno prvenstvo i Kup Evropske nogometne unije (UEFA). Godinu dana kasnije Jose Mourinho i Porto osvojili su domacu ligu i kup, a potom postali klupski prvaci Evrope. Mourinho je zelio novi izazov, a Roman Abramovic sposobnog trenera da povede novi Chelsea.
Jose Mourinho vjeruje da svaki igrac svoj talent i znanje mora podrediti timu. Svaki ima svoje odredjeno mjesto i ulogu. Svoju metodologiju Mourinho zapisuje u knjizicu koju zove Biblijom i u ciji sadrzaj jos nitko nije dobio uvid. No, ponesto od onoga sto kontroverzni Portugalac radi na treninzima, cesto zatvorenim za javnost, vec se zna. Jogging ne postoji. Kada trce, igraci trce samo s loptom. Trenira se uvijek u omedjenom prostoru ciji se obim mijenja, ovisno o tome sta se trenira. Igraci uce da se odmaraju tokom utakmice, dok medjusobno dodaju loptu. Svaki protivnik se analizira do najsitnijeg detalja, a taktika se planira tako da svaki igraci zna sta mu je ciniti u kojem dijelu utakmice i nakon bilo koje promjene rezultata.
Na pocetku sezone, Mourinho je inzistirao na jakoj obrani. “Sigurnost prije svega” bio je njegov moto. Od augusta do decembra, Chelsea je u dvadesetak utakmica engleske lige primio samo sest golova, a postigao ih je tek nekoliko vise. Takvu igru nije bas bilo zabavno gledati, pa su navijaci i novinari prve nastupe Chelsea prozvali dosadnim. No, stvari su se ubrzo promijenile. Kada je postigao sto je zelio u obrani, Mourihno je poceo raditi s napadacima, pa je seriju rezultata 1:0, Chelsea uskoro zamijenio onom od 4:0.
U godini u kojoj slavi stoljece postojanja Chelsea je osvojio drugu titulu prvaka Engleske. I to ubjedljivo. Jedanaest bodova ispred drugoplasiranog Arsenala, 20 ispred Manchester Uniteda i 40 bodova ispred Liverpoola koji je zahvaljujuci spletu sretnih okolnosti sprijecio Chelsea da, nakon sto je pobijedio velikane poput Barcelone i Bayerna, ove godine mozda postane i evropskim klupskim prvakom. Sve je to samo pocetak, kaze Jose Mourihno:
"Ako u preostalih pet godina, koliko traje moj ugovor, ne ponovimo ovaj ili neki slican uspjeh i ne osvojimo nove titule, moci cemo smatrati da nismo veliki tim. Medjutim, sve sto smo do sada napravili, bilo je fantasticno," kaze Jose Mourinho.
Portugalac prema kojemu nitko nije ravnodusan i kojeg ili vole ili mrze, uspio je od skupine solidnih igraca, ali bez velikih zvijezda svjetskog renomea, za samo godinu dana napraviti svjetski tim. Za to je prije par dana nagradjen produzenjem ugovora koji ce mu svake godine donositi po pet miliona funti.
TIM
100 godina od nastanka, novi Chelsea podsjeca na onaj stari jos samo plavom bojom dresova. Klub ima ruskog vlasnika, americkog predsjednika, portugalskog trenera i njegovog brazilskog pomocnika, te igrace iz ukupno trinaest drzava.
Upredo s uspjesima tima, ti su igraci, po vlastitom priznanju, za samo godinu dana pod Mourinhovim nadzorom, sazreli vise i brze nego ikad u karijeri. Od trenutka kada su se prvi put okupili u ljeto 2004. do danas kada su prvaci Engleske i osvajaci Kupa, proslo je deset mjeseci.
Golman Petr Ceh smatra se jednim od najboljih na svijetu. John Terry je postao temelj obrane Chelsea i engleske reprezentacije. Udruzenje igraca engleske lige proglasilo ga je najboljim ove godine. Engleski sportski novinari su kao najboljeg izabrali Franka Lamparda, igraca sredine terena. Jose Mourinho je uspio veliki talent igraca poput Joea Colea, Ariena Robbena i Eidura Gudjohnsona staviti u sluzbu tima. Svi su opazili razliku u njihovoj kvaliteti i igrackoj zrelosti.
"Postali smo vrlo solidan tim. Cijelu smo sezonu odigrali vrlo solidno, na pocetku posebno u obrani, a onda je proradio i napad i cijeli je tim funkcionirao vrlo skladno i snazno. Postali smo kolektiv u kojem svatko zna svoje mjesto. Prezadovoljan sam svojim napretkom i doprinosom sto sam ga dao", kaze Islandjanin Eidur Gudjohnson.
BUSINESS
Prica o preporodu nogometnog kluba Chelsea nema samo sportski karakter. Vrhunski je sport vec odavno veliki business, a novi Chelsea bi mogao postati mega-business.
Utakmice engleske Premier lige svake se sedmice prenose u 195 drzava i gledaju u oko 600 miliona domova. Prihod koji od tv-prava na prijenose svojih utakmica ubire Chelsea znatno je porastao ove godine, a iduce ce biti i znatno veci zbog ogromnog interesa za utakmice Mourinhovog tima. U klubu procjenjuju da se u posljednje dvije godine broj navijaca Chelsea u Britaniji visestruko povecao i da ih je u toj zemlji trenutno oko 5 miliona. Procjenjuje se takodjer da je globalna popularnost kluba porasla i da se navijacima londonskih plavih sada smatra oko 20 miliona ljudi sirom svijeta. Veliki broj njih na internet stranici kluba i velikoj trgovini na Stamford Bridgeu kupuje dresove, majice, tenerke i suvenire s klupskim znakom. Prihod od prodaje dresova toliko je porastao da je njemacki Adidas proljetos s londonskim klubom potpisao skoro 200 miliona dolara vrijedan ugovor kojim po kojem ce igraci Chelsea u iducih osam sezona nastupati u njegovoj opremi.
Za pravo da na novim plavim dresovima istakne svoju reklamu, juznokorejska korporacija Samsung prije nekoliko sedmica se obavezala platiti skoro 100 miliona dolara. Celnici Samsunga i Chelsea objavili su kako zele partnerski nastup u dijelovima svijeta gdje i jedni i drugi namjeravaju steci nove navijace i kupce – u Kini, Rusiji i Sjedinjenim Americkim Drzavama.
Chelsea ima i vise drugih sponzora, poput proizvodjaca piva Budweiser, a tokom ljeta ce biti potpisano jos nekoliko znacajnih ugovora.
Uspjeh na nogometnom terenu mora se prevesti i na financijski plan, kako bi se zatvorio krug u kojem su svi zadovoljni i u kojem nitko ne gubi. Poslovni direktor Chelsea, Peter Canyon, to je ranije uspio s Manchester Unitedom, i vjeruje da njegov novi klub ima jos bolje izglede. “Nas je cilj obojiti svijet u plavo”, objavio je Canyon.
S obzirom na to tko stoji iza tog poslovnog plana, ne bi trebalo sumnjati u uspjeh, kaze ruski novinar Kiril Kobrin:
“Svemu sto radi, Roman Abramovic pristupa vrlo ozbiljno i krajnje temeljito. Nema sumnje da i je njegova investicija u Chelsea takodjer ozbiljna i da nije samo odraz pomodarstva. Jasno je da zbilja voli nogomet i da je zaljubljenik engleske Premier lige, ali ako je u Chelsea ulozio toliki novac, budite sigurni da ce gledati da ga visestruko vrati”, kaze Kobrin.
Za manje od godinu dana, klub iz zapadnog Londona promijenio je nacin na koji mnogi razmisljaju o nogometu. U engleskoj Premier ligi naprosto je “pomeo” glavne konkurente i osvojio najveci broj bodova u povijesti najstarijeg klupskog takmicenj u Evropi. No nista u prici o uspjehu novog Chelsea nije tipicno - ni klub, ni vlasnik, ni trener, ni igraci. Zasto?
KLUB
Za razliku od vecine drugih klubova u svijetu, Chelsea je imao svoj stadion i prije nego li je nastao. Naime, braca Mears kupila su stadion londonskog atletskog kluba na Stamford Bridgeu, 1904. godine i htjela na njemu zaraditi tako sto bi ga izdali u najam nekome od desetak nogometnih klubova koji su igrali u Londonu. No, kako nije bilo interesenata, a da investicija ne bi propala, braca su odlucila formirati novi klub kojem bi stadion Stamford Bridge bio sportski dom. Tako je 1905. nastao nogometni klub Chelsea.
Za 100 godina postojanja,Chelsea je imao uspone i padove. Ustalio se kao solidan prvoligas koji je 1955. osvojio titulu prvaka Engleske. Vise je puta je pobijedio u domacim kupovima, te dva puta osvojio evropski kup. Zapadao je u financijske nevolje i iz njih se izvlacio. Posljednjih petnaestak godina uspijevao je angazirati zvijezde evropskog nogometa koje su bile pri kraju karijere. Igraci poput Gullita, Viallia, Desaillea, Dechampesa i Zole uspijevali su osigurati da Chelsea tokom 90-ih ostane pri vrhu engleskog nogometa, ali da nikad ne dosegne taj vrh, niti da se ustali u gornjem domu evropskog klupskog nogometa. A onda se u ljeto 2003. godine dogodio preokret kao iz bajke.
VLASNIK
Ruski bogatas Roman Abramovic prije dvije godine je, za 100 miliona dolara, kupio nogometni klub Chelsea, a potom platio jos 400 miliona za dovodjenje novih igraca. Bogatstvo 38-godisnjeg Romana Abramovica americki je magazin “Forbes” nedavno procijenio na nesto vise od 13 milijardi dolara i proglasio ga najbogatijim Rusom, te svrstao na 21. mjesto na popisu najbogatijih ljudi svijeta. Prica o usponu mladog bogatasa je u najmanju ruku zanimljiva, a za mnoge mozda i poucna. S pet godina ostao je bez roditelja. Odgojili su ga rodjaci. Studirao je energetiku i u vrijeme tajkunske privatizacije u Rusiji, kombinacijom osobne inteligencije, upornosti i dobrih veza, stekao bogatstvo, kaze Kiril Kobrin, urednik u Ruskom servisu Radija Slobodna Evropa:
“Prica o Romanu Abromovicu, tipicna je za ljude koji su najvaznije stvari u zivotu uspjeli napraviti sami, prvenstveno zahvaljujuci svom talentu i upornosti, Opis njegovog zivotnog puta nalikuje pricama o kopacima zlata iz vremena takozvane zlatne groznice u Americi, sredinom 19. stoljeca, samo je smjestena u drugi povijesni kontekst.
On je proizvod postsovjetskog razdoblja, Rusije 90-ih godina 20. stoljeca i takozvanog vremena ‘brzog novca’. Jedna od kljucnih oblasti u kojima se ogroman novac mogao zaraditi u procesu cesto mutnih privatizacija, bila je naftna industrija. Kao i vecina ruskih financijskih oligarha i Abramovic je u tom procesu stekao svoje bogatstvo. No, za razliku od drugih tajkuna, poput Mihaila Hodorkovskog, koji su imali politicke, pa i sire drustvene ambicije i u njih ulagali novac, Abramovic je ulagao u osobna zadovoljstva - vile, jahte, provode... Zlobnici bi rekli, da je to bilo mudrije. Hodorkovski je sad u zatvoru, Berezovski je pobjegao iz zemlje, a Abramovic uziva u bogatstvu i uspjesima svog nogometnog kluba koji je postao jedan od najboljih na svijetu”, kaze Kiril Kobrin.
Roman Abramovic nije odabrao Chelsea i London samo kao mete svog poslovnog interesa, vec se s obitelji trajno preselio u glavni britanski grad. Ni taj izbor nije bio slucajan, kaze Kiril Kobrin:
“Kroz rusku povijest, mnoge su znacajne licnosti, osobito intelektualaci i opozicionari u 19. i 20. stoljecu, bili anglofili i za svoje su utociste izabrali London i Englesku opcenito. I Roman Abramovic se ponasa kao anglofil i poput cuvenih ruskih pjesnika i revolucionara romaticarskog razdoblja, kao da zeli na neki nacin nastaviti tu tradiciju”, kaze Kobrin.
Abramovicev novac je dugorocno osigurao financijsku stabilnost kluba, ali novi Chelsea za svoj munjeviti uspjeh ima jos podjednako zasluznih.
TRENER
Sa 42. godine, i kratkim trenerskim iskustvom, Jose Mourinho je postigao dovoljno da se moze ovog trenutka mirno povuci u penziju. Nakon beznacajne igracke karijere, ovaj sin nogometnog trenera, zavrsio je sportsku akademiju u rodnom Portugalu i zaposlio se u nogometnom klubu Barcelona, kao asistent i prevodilac. Imao je srecu da radi u vrijeme dok su katalonski klub vodila dvojica velikih trenera od kojih je ucio. Od Bobbya Robsona - rad s igracima na terenu, a od Louisa Van Gaala – organizaciju i planiranje svake minute treninga. Kada se vratio u Portugal, nakon nekoliko mjeseci u Sportingu i Benfiki, preuzeo je Porto i iste 2003. s tim klubom osvojio drzavno prvenstvo i Kup Evropske nogometne unije (UEFA). Godinu dana kasnije Jose Mourinho i Porto osvojili su domacu ligu i kup, a potom postali klupski prvaci Evrope. Mourinho je zelio novi izazov, a Roman Abramovic sposobnog trenera da povede novi Chelsea.
Jose Mourinho vjeruje da svaki igrac svoj talent i znanje mora podrediti timu. Svaki ima svoje odredjeno mjesto i ulogu. Svoju metodologiju Mourinho zapisuje u knjizicu koju zove Biblijom i u ciji sadrzaj jos nitko nije dobio uvid. No, ponesto od onoga sto kontroverzni Portugalac radi na treninzima, cesto zatvorenim za javnost, vec se zna. Jogging ne postoji. Kada trce, igraci trce samo s loptom. Trenira se uvijek u omedjenom prostoru ciji se obim mijenja, ovisno o tome sta se trenira. Igraci uce da se odmaraju tokom utakmice, dok medjusobno dodaju loptu. Svaki protivnik se analizira do najsitnijeg detalja, a taktika se planira tako da svaki igraci zna sta mu je ciniti u kojem dijelu utakmice i nakon bilo koje promjene rezultata.
Na pocetku sezone, Mourinho je inzistirao na jakoj obrani. “Sigurnost prije svega” bio je njegov moto. Od augusta do decembra, Chelsea je u dvadesetak utakmica engleske lige primio samo sest golova, a postigao ih je tek nekoliko vise. Takvu igru nije bas bilo zabavno gledati, pa su navijaci i novinari prve nastupe Chelsea prozvali dosadnim. No, stvari su se ubrzo promijenile. Kada je postigao sto je zelio u obrani, Mourihno je poceo raditi s napadacima, pa je seriju rezultata 1:0, Chelsea uskoro zamijenio onom od 4:0.
U godini u kojoj slavi stoljece postojanja Chelsea je osvojio drugu titulu prvaka Engleske. I to ubjedljivo. Jedanaest bodova ispred drugoplasiranog Arsenala, 20 ispred Manchester Uniteda i 40 bodova ispred Liverpoola koji je zahvaljujuci spletu sretnih okolnosti sprijecio Chelsea da, nakon sto je pobijedio velikane poput Barcelone i Bayerna, ove godine mozda postane i evropskim klupskim prvakom. Sve je to samo pocetak, kaze Jose Mourihno:
"Ako u preostalih pet godina, koliko traje moj ugovor, ne ponovimo ovaj ili neki slican uspjeh i ne osvojimo nove titule, moci cemo smatrati da nismo veliki tim. Medjutim, sve sto smo do sada napravili, bilo je fantasticno," kaze Jose Mourinho.
Portugalac prema kojemu nitko nije ravnodusan i kojeg ili vole ili mrze, uspio je od skupine solidnih igraca, ali bez velikih zvijezda svjetskog renomea, za samo godinu dana napraviti svjetski tim. Za to je prije par dana nagradjen produzenjem ugovora koji ce mu svake godine donositi po pet miliona funti.
TIM
100 godina od nastanka, novi Chelsea podsjeca na onaj stari jos samo plavom bojom dresova. Klub ima ruskog vlasnika, americkog predsjednika, portugalskog trenera i njegovog brazilskog pomocnika, te igrace iz ukupno trinaest drzava.
Upredo s uspjesima tima, ti su igraci, po vlastitom priznanju, za samo godinu dana pod Mourinhovim nadzorom, sazreli vise i brze nego ikad u karijeri. Od trenutka kada su se prvi put okupili u ljeto 2004. do danas kada su prvaci Engleske i osvajaci Kupa, proslo je deset mjeseci.
Golman Petr Ceh smatra se jednim od najboljih na svijetu. John Terry je postao temelj obrane Chelsea i engleske reprezentacije. Udruzenje igraca engleske lige proglasilo ga je najboljim ove godine. Engleski sportski novinari su kao najboljeg izabrali Franka Lamparda, igraca sredine terena. Jose Mourinho je uspio veliki talent igraca poput Joea Colea, Ariena Robbena i Eidura Gudjohnsona staviti u sluzbu tima. Svi su opazili razliku u njihovoj kvaliteti i igrackoj zrelosti.
"Postali smo vrlo solidan tim. Cijelu smo sezonu odigrali vrlo solidno, na pocetku posebno u obrani, a onda je proradio i napad i cijeli je tim funkcionirao vrlo skladno i snazno. Postali smo kolektiv u kojem svatko zna svoje mjesto. Prezadovoljan sam svojim napretkom i doprinosom sto sam ga dao", kaze Islandjanin Eidur Gudjohnson.
BUSINESS
Prica o preporodu nogometnog kluba Chelsea nema samo sportski karakter. Vrhunski je sport vec odavno veliki business, a novi Chelsea bi mogao postati mega-business.
Utakmice engleske Premier lige svake se sedmice prenose u 195 drzava i gledaju u oko 600 miliona domova. Prihod koji od tv-prava na prijenose svojih utakmica ubire Chelsea znatno je porastao ove godine, a iduce ce biti i znatno veci zbog ogromnog interesa za utakmice Mourinhovog tima. U klubu procjenjuju da se u posljednje dvije godine broj navijaca Chelsea u Britaniji visestruko povecao i da ih je u toj zemlji trenutno oko 5 miliona. Procjenjuje se takodjer da je globalna popularnost kluba porasla i da se navijacima londonskih plavih sada smatra oko 20 miliona ljudi sirom svijeta. Veliki broj njih na internet stranici kluba i velikoj trgovini na Stamford Bridgeu kupuje dresove, majice, tenerke i suvenire s klupskim znakom. Prihod od prodaje dresova toliko je porastao da je njemacki Adidas proljetos s londonskim klubom potpisao skoro 200 miliona dolara vrijedan ugovor kojim po kojem ce igraci Chelsea u iducih osam sezona nastupati u njegovoj opremi.
Za pravo da na novim plavim dresovima istakne svoju reklamu, juznokorejska korporacija Samsung prije nekoliko sedmica se obavezala platiti skoro 100 miliona dolara. Celnici Samsunga i Chelsea objavili su kako zele partnerski nastup u dijelovima svijeta gdje i jedni i drugi namjeravaju steci nove navijace i kupce – u Kini, Rusiji i Sjedinjenim Americkim Drzavama.
Chelsea ima i vise drugih sponzora, poput proizvodjaca piva Budweiser, a tokom ljeta ce biti potpisano jos nekoliko znacajnih ugovora.
Uspjeh na nogometnom terenu mora se prevesti i na financijski plan, kako bi se zatvorio krug u kojem su svi zadovoljni i u kojem nitko ne gubi. Poslovni direktor Chelsea, Peter Canyon, to je ranije uspio s Manchester Unitedom, i vjeruje da njegov novi klub ima jos bolje izglede. “Nas je cilj obojiti svijet u plavo”, objavio je Canyon.
S obzirom na to tko stoji iza tog poslovnog plana, ne bi trebalo sumnjati u uspjeh, kaze ruski novinar Kiril Kobrin:
“Svemu sto radi, Roman Abramovic pristupa vrlo ozbiljno i krajnje temeljito. Nema sumnje da i je njegova investicija u Chelsea takodjer ozbiljna i da nije samo odraz pomodarstva. Jasno je da zbilja voli nogomet i da je zaljubljenik engleske Premier lige, ali ako je u Chelsea ulozio toliki novac, budite sigurni da ce gledati da ga visestruko vrati”, kaze Kobrin.