Svi parlamentarni stranački klubovi i sva nadležna saborska radna tijela
podržala su ratifikaciju Ugovora između Hrvatske i Bosne i Hercegovine o pograničnom prometu i suradnji. Predsjednik Vanjskopolitičkog odbora Sabora, hadezeovac Gordan Jandroković, ocjenjuje da će ratifikacija sporazuma doprinijeti unapređenju dobrih odnosa dviju država:
„Sporazumom se definiraju specifični režimi prelaska granice za pogranično stanovništvo. On također određuje načine i postupke kontrole prelaska granice za osobe iz pograničnog područja koje u pograničnom području u susjednoj državi imaju zemljište na kojem obavljaju poljoprivrednu djelatnost.“
Ovaj sporazum potpisan je još ožujka 2003. godine u Sarajevu, a sa hrvatske strane potpisao ga je tadašnji ministar vanjskih poslova Tonino Picula:
„Sporazum ima svoje prije svega socijalne, gospodarske, ali i političke i psihološke aspekte i to je jedna dobra vijest nakon, rekao bih, oseke dobrih vijesti na relaciji Zagreb-Sarajevo u proteklih nekoliko mjeseci. Zašto on nije ratificiran prije godinu ili godinu i po dana, to bi doista trebalo pitati i ljude koji odlučuju o tome u Ministarstvu vanjskih poslova i vladi.“
Zbog iznimnog značaja što ga ovaj sporazum ima za stanovnike pograničnog područja, dakle pet kilometara u dubinu od granične crte, dogovorena je njegova privremena primjena od dana potpisa, dakle od 5. ožujka 2003. godine. Međutim, za neke stvari ipak treba ratifikacija, kaže Tonino Picula:
„Nakon ratifikacije, sigurno da će biti precizno određeni granični prijelazi između dviju država, jer to je bila do sad vrlo bolna točka u odnosima između Zagreba i Sarajeva, zbog postojanja stotina graničnih prijelaza koji nisu služili normalnom, reguliranom prometu ljudi i roba, nego često i švercu, pogotovo nekih visokotarifnih roba. Sa Sporazumom o pograničnom prometu i suradnji ta bi priča trebala biti završena. To omogućuje organima i jedne i druge države bolju kontrolu prelazaka same granice, a stanovništvu naravno donosi mnoge povlastice, pogotovo vlasnicima posjeda preko granice, poljoprivrednicima koji će u određenom periodu moći izvaditi takozvane uloške koji će im omogućiti da bez prevelikog birokratiziranja plodove koje obrađuju s one strane granice normalno uvoze u državu u kojoj inače žive.“
Ugovor je za službeno Sarajevo važan i zbog činjenice da će njihov susjed – Hrvatska – jednog dana ući u Evropsku uniju, podsjeća Picula:
„Imamo i pozitivno iskustvo. Sporazum o pograničnom prometu i suradnji potpisan između Zagreba i Ljubljane u drugoj polovici devedesetih, danas je evo jak argument Hrvatskoj oko rasprave o šengenizaciji slovensko-hrvatske, odnosno europsko-hrvatske granice, jer Slovenija je upravo Sporazum o pograničnom prometu i suradnji unijela kao svoju međunarodnopravnu baštinu u evropsku, što naravno sad olakšava komunikaciju ne samo za ljude iz Ljubljane, nego i iz Zagreba i Brisela. Jednog dana, a ja vjerujem da će to biti za koju godinu, kad Hrvatska bude ulazila u EU, sporazum koji je potpisan 2003. godine, evo sad 2005. godine će biti ratificiran u Saboru, će na neki način omogućiti Bosni i Hercegovini da s određenom odgodom i sama neke stvari poduzme, standardizirajući postupke na svojoj granici, jer će evo u neposrednom susjedstvu imati Evropsku uniju.“
Ugovor o pograničnom prometu i suradnji upućen je u postupak ratifikacije i u Sarajevu. Stupit će na snagu razmjenom nota između dviju država da su obavile njegovu ratifikaciju. Hrvatski sabor će o ratifikaciji glasati u petak.
podržala su ratifikaciju Ugovora između Hrvatske i Bosne i Hercegovine o pograničnom prometu i suradnji. Predsjednik Vanjskopolitičkog odbora Sabora, hadezeovac Gordan Jandroković, ocjenjuje da će ratifikacija sporazuma doprinijeti unapređenju dobrih odnosa dviju država:
„Sporazumom se definiraju specifični režimi prelaska granice za pogranično stanovništvo. On također određuje načine i postupke kontrole prelaska granice za osobe iz pograničnog područja koje u pograničnom području u susjednoj državi imaju zemljište na kojem obavljaju poljoprivrednu djelatnost.“
Ovaj sporazum potpisan je još ožujka 2003. godine u Sarajevu, a sa hrvatske strane potpisao ga je tadašnji ministar vanjskih poslova Tonino Picula:
„Sporazum ima svoje prije svega socijalne, gospodarske, ali i političke i psihološke aspekte i to je jedna dobra vijest nakon, rekao bih, oseke dobrih vijesti na relaciji Zagreb-Sarajevo u proteklih nekoliko mjeseci. Zašto on nije ratificiran prije godinu ili godinu i po dana, to bi doista trebalo pitati i ljude koji odlučuju o tome u Ministarstvu vanjskih poslova i vladi.“
Zbog iznimnog značaja što ga ovaj sporazum ima za stanovnike pograničnog područja, dakle pet kilometara u dubinu od granične crte, dogovorena je njegova privremena primjena od dana potpisa, dakle od 5. ožujka 2003. godine. Međutim, za neke stvari ipak treba ratifikacija, kaže Tonino Picula:
„Nakon ratifikacije, sigurno da će biti precizno određeni granični prijelazi između dviju država, jer to je bila do sad vrlo bolna točka u odnosima između Zagreba i Sarajeva, zbog postojanja stotina graničnih prijelaza koji nisu služili normalnom, reguliranom prometu ljudi i roba, nego često i švercu, pogotovo nekih visokotarifnih roba. Sa Sporazumom o pograničnom prometu i suradnji ta bi priča trebala biti završena. To omogućuje organima i jedne i druge države bolju kontrolu prelazaka same granice, a stanovništvu naravno donosi mnoge povlastice, pogotovo vlasnicima posjeda preko granice, poljoprivrednicima koji će u određenom periodu moći izvaditi takozvane uloške koji će im omogućiti da bez prevelikog birokratiziranja plodove koje obrađuju s one strane granice normalno uvoze u državu u kojoj inače žive.“
Ugovor je za službeno Sarajevo važan i zbog činjenice da će njihov susjed – Hrvatska – jednog dana ući u Evropsku uniju, podsjeća Picula:
„Imamo i pozitivno iskustvo. Sporazum o pograničnom prometu i suradnji potpisan između Zagreba i Ljubljane u drugoj polovici devedesetih, danas je evo jak argument Hrvatskoj oko rasprave o šengenizaciji slovensko-hrvatske, odnosno europsko-hrvatske granice, jer Slovenija je upravo Sporazum o pograničnom prometu i suradnji unijela kao svoju međunarodnopravnu baštinu u evropsku, što naravno sad olakšava komunikaciju ne samo za ljude iz Ljubljane, nego i iz Zagreba i Brisela. Jednog dana, a ja vjerujem da će to biti za koju godinu, kad Hrvatska bude ulazila u EU, sporazum koji je potpisan 2003. godine, evo sad 2005. godine će biti ratificiran u Saboru, će na neki način omogućiti Bosni i Hercegovini da s određenom odgodom i sama neke stvari poduzme, standardizirajući postupke na svojoj granici, jer će evo u neposrednom susjedstvu imati Evropsku uniju.“
Ugovor o pograničnom prometu i suradnji upućen je u postupak ratifikacije i u Sarajevu. Stupit će na snagu razmjenom nota između dviju država da su obavile njegovu ratifikaciju. Hrvatski sabor će o ratifikaciji glasati u petak.