Smrt Richarda Maya je šokirala i osvijestila suce u Tribunalu

RSE
Trenutno je još jedan prekid u suđenju Slobodanu Miloševiću, a Sudsko vijeće je najavilo radikalno preispitivanje vođenja ovog procesa. Kakve se mjere mogu očekivati pod tim radikalnim preispitivanjem?
ARMATTA
Zabrinutost u ovom momentu stvara pogoršanje zdravlja optuženog, što je, zapravo, i najvažniji razlog što ovo suđenje traje već više od dvije godine. Zato su suci rekli: Vrijeme je da konačno nešto učinimo s tim, njegovo zdravlje je sve slabije i sve češće se postavlja pitanje da li je on uopšte sposoban da se sam brani. Zato su već povukli nekoliko poteza: prvo, zatražili su nezavisno medicinsko mišljenje o zdravlju optuženog, odnosno procjenu da li je on u stanju sam voditi svoju odbranu. Drugo, zatražili su od Sekretarijata tribunala da predloži advokata koji bi Miloševiću ili pomogao, ili od njega preuzeo vođenje slučaja.

On što Sudsko vijeće želi je da se ovo suđenje povede ka završetku, što je u interesu svih – Miloševića, Tribunala, javnosti. Suđenje bez kraja nije ni u čijem interesu i ne bi se moglo označiti kao fair-suđenje. Osnovni zadatak Sudskog vijeća je da osigura fair-suđenje i da zaštiti integritet sudskog procesa, tako da je njihov trenutni fokus na pitanju: na koji način proces efikasno okončati.
RSE
Da li se može reći da su, insistirajući sve dosad na fair-suđenju, suci prvi put došli u situaciju da efikasnost i brzinu procesa prihvate kao jednako važan faktor?
ARMATTA
Da. Mislim da su suci shvatili da je balansiranje u ovom procesu prilično poremećeno. Kad je suđenje počelo, optuženi je rekao da želi sam da vodi svoju odbranu, ali i da on ne priznaje legitimitett ovog suda, što je prilično kontradiktorna pozicija. Suci su željeli da on učestvuje u procesu, pa su pristali da mu daju više vremena, jer Milošević nije profesionalni advokat. Moram reći da bi problem ovakve odbrane bio jednako krupan čak i kad bi Miloševićevo zdravlje bilo dobro. Znači, dvije ipo godine nakon početka procesa balans se za sud preokrenuo. U ovom momentu suci moraju nešto učiniti kako bi se suđenje vodilo završetku. Alternativa je da se proces nikad ne završi, što ne odgovara nikome.

Tribunal je, kao i posmatrače, sasvim sigurno šokirala i dodatno osvijestila smrt suca Richarda Maya, koji je dvije ipo godine vodio ovaj proces. Sucima je očigledno zazvonilo na uzbunu: u ovome suđenju stvari se definitivno moraju snažnije držati pod kontrolom.
RSE
Kad spominjete nedavno preminulog suca Maya, u tribunalovom Pravilniku o proceduri i dokazima stoji da je moguća samo jedna zamjena u sastavu Sudskog vijeća. Da li to znači da bi svaka naredna izmjena suđenje dovela u opasnost?
ARMATTA
Da, tačno ste protumačili Pravilnik, svaka nova izmjena članova Sudskog vijeća dovela bi u upasnost cijeli proces. Pravilnik dozvoljava zamjenu samo jednog suca, još jedna zamjena bi vodila poništenju suđenja ili njegovog pokretanja ispočetka.
RSE
Imenovanje pomoćnog ili stand-by branioca i bez pristanka optuženog moguće je prema osnovnim pravnim aktima Tribunala i dosadašnjoj praksi?
ARMATTA
Tačno. Optuženi je prvo rekao da “apsolutno” ne želi advokata, ali mnogo je bilo Miloševićevih “apsolutnih” tvrdnji, koje je on kasnije mijenjao kako su se mijenjale okolnosti. Sud ima mnogo načina da imenuje branioca i bez njegova prostanka. Neki od načina su da se imenuje stand-by branilac, koji bi u proces uskočio kad bi to bilo neophodno, ili pomoćni branilac koji bi preuzeo dio Miloševićevih obaveza.

Prednost pomoćnog branioca je što bi to vjerovatno izazvalo manje otpora optuženog. Sud ne želi stvoriti situaciju u kojoj Milošević sjedi pasivno, prekrštenih ruku. Ostaje da se vidi da li bi on u slučaju imenovanja branioca prestao sudjelovati u procesu, ali ja lično u to sumnjam.
RSE
To zvuči kao najkošmarnija mogućnost u ovom procesu, ali da li je i pod kojim okolnostima moguće da se ovaj proces obustavi?
ARMATTA
Pa, uvijek je moguće, mada mislim da to u ovom momentu nije vjerovatno, da se to učini zbog krupnih zdravstvenih problema. Kada bi, recimo, kardiolog kazao da Milošević zdravstveno uopšte ne može podnijeti odlazak u sudnicu, čak ni ako mu odbranu vodi branilac, Sudsko vijeće bi moralo razmisliti kako dalje. Ali i tada bi vjerovatno bila donesena odluka da se nastavak procesa odloži i da se sačeka oporavak optuženog.

Proces se obično obustavlja kada optuženi uopšte nije procesno sposoban, ili kad mu je ostalo kratko da poživi. U ovom predmetu imamo izvanredne medicinske usluge, mislim da se ni Milošević ne bi složio sa tim da je njegovo zdravlje toliko loše, tako da mislim da smo od opcije obustavljanja procesa prilično daleko.
RSE
U Bagdadu i u Haagu sudi se dvojici bivših predsjednika država. Kakve su, po vašem mišljenju, razlike, sličnosti, međusobni utjecaji između ta dva suđenja?
ARMATTA
Da, postoje razlike i sličnosti. U oba slučaja sudi se bivšim predsjednicima država, koji su optuženi za vrlo teške zločine, uključujući i genocid, a inkriminacije se odnose na prilično dug vremenski period. Dakle, oba procesa su vrlo kompleksna. Mislim da ljudi iz tribunala pred kojim se sudi Sadamu Huseinu pažljivo prate kako se u Haagu vodi suđenje Miloševiću. Može ih, primjerice, zanimati da li je u ovakvim slučajevima bolje razdvojiti optužnice na pojedinačne zločine, ili suditi za sve inkriminacije odjednom, kao što je to kod Miloševića.

To su istovremeno i vrlo različiti tribunali. Jedan – onaj u Iraku – je lokalni, koji sudi po iračkim zakonima, drugi – ovaj u Haagu – je međunarodni, u kojem rade suci što dolaze iz zemalja sa dužom pravnom tradicijom. U njihovom slučaju ne postoji pojedinačni interesi kakva će biti presuda, dok se u slučaju Iraka često postavlja pitanje objektivnosti i nezavisnosti tribunala, kao i profesionalnosti i stručnosti iračkih sudaca za procesuiranje međunarodnih zločina.
RSE
Kakva su vaša očekivanja za nastavak Miloševićevog procesa?
ARMATTA
Mislim da će problemi sa zdravljem optuženog u svakom slučaju imati utjecaja na nastavak suđenja. U ovom trenutku primjećujemo odlučnost sudaca da proces drže pod kontrolom, pa očekujem da će, korak po korak, nastojati da suđenje vode što efikasnije. Očekujem da će biti imenovan stand-by branilac, koji će preuzeti barem dio Miloševićevih obaveza. Sto pedeset radnih dana za izvođenje dokaznog postupka odbrane i tri radna dana sedmično, čak i bez nekog značajnijeg prekida u procesu moglo bi potrajati više od godine. Imenovanje pomoćnog ili stand-by branioca moglo bi to malo ubrzati, mada se ne bih kladila na tu mogućnost. U ovim okolnostima ipak očekujem još najmanje godinu ipo suđenja, čemu se treba dodati šest do devet mjeseci koliko će sucima trebati da procjene sve podnesene dokaze i odluče o presudi.