Enis ZEBIĆ Zastupljenost manjina u državnoj upravi i stambeno zbrinjavanje Srba povratnika dvije su među temama na koje će se u pregovorima o poglavlju pravosuđa i temeljnih prava obratiti posebna pozornost. Koliki su tu pomaci napravljeni?
Primjena Ustavnog zakona o manjinama i stambeno zbrinjavanje Srba povratnika, dva su problema – uz reformu pravosudnog sustava i borbu protiv korupcije – koja su spomenuta u prijedlogu Europske komisije o mjerilima za otvaranje poglavlja pregovora sa Hrvatskom o pravosuđu i ljudskim pravima. Što se zastupljenosti manjina, preciznije Srba u državnom aparatu tiče, najviše će trebati raditi na zastupljenosti Srba u pravosuđu i državnoj upravi, kaže za naš radio potpredsjednik Samostalne demokratske srpske stranke Milorad Pupovac:
„Za policiju se može reći da se stvari barem pokreću s mrtve tačke, jer se svake godine uzima jedan broj pripadnika srpske zajednice i drugih manjina za popunjavanje kadrova u policiji, preko stečajeva koji se specijalno organiziraju. Ali, kad je u pitanju pravosuđe i kad je u pitanju državna uprava, nažalost stvari još uvijek nisu pozitivne i nažalost još uvijek nema napretka.“
Hrvatska Vlada je pred koji mjesec usvojila plan prijema u državnu službu koji po prvi puta sadrži i ciljeve za povećanje broja pripadnika manjina u državnoj službi, kaže u izjavi za naš radio glasnogovornica Misije OESSa- a u Hrvatskoj Ljerka Draženović:
„Statistički podaci Ministarstva pravosuđa pokazuju kako su pripadnici manjina do svibnja 2007. godine, na razini cijele države činili otprilike četiri posto svih sudaca, od čega je njih 2,5 posto bilo srpske nacionalnosti. Od 21.200 državnih službenika, zaposlenih na državnoj razini, isključujući Ministarstvo unutarnjih poslova, otprilike tri posto su pripadnici manjina, u usporedbi s ukupnim brojem manjinskog stanovništva, koji iznosi 7,5 posto.“
Vladin plan je za cilj postavio da i u državnoj službi sudjelovanje manjina bude sedam i po posto, s naglaskom na pravosuđu i policiji. Od gotovo 4. 000 državnih službenika na razini županija, njih šest posto su pripadnici manjina, što se približava prosjeku u državi, no i tu Vlada
najavljuje „podebljavanje“ broja pripadnika manjina:
„Planom je predviđen opći cilj prema kojemu bi se zaposlilo dodatnih 25 posto pripadnika manjina, s najvišom zastupljenošću zacrtanom, što je i logično, u dvije županije u istočnoj Slavoniji – Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj.“
Što se tiče stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava, do kraja ove godine će biti useljeno preko 1.400 obitelji koje su podnijele zahtjeve za dodjelom stanova. To je pola od obrađenih 3.000 od ukupno 9.000 podnesenih zahtjeva, kaže Pupovac:
„Od tih 1.400 zahtjeva, oko 1.000 će biti unutar područja posebne skrbi, dakle područja povratka, a ovih 400 u Osijeku, u Karlovcu, Zadru, Zagrebu, Rijeci i drugim mjestima gdje je država, ili počela otkupljivati stanove ili je već pripremila teren za gradnju zgrada, s mogućnošću da te stanove ljudi, kao što je to slučaj sada s povratnicima u Istočnoj Slavoniji, mogu otkupiti.“
Inicijativom Misije OESS-a otklonjen je prigovor Srba povratnika kako su diskriminirani u otkupu stanova u odnosu na njihove nekadašnje susjede Hrvate koji su stanove otkupljivali devedesetih. Ljerka Draženović:
„Vlada je na preporuku misije usvojila uredbu kojom se utvrđuje simbolična cijena, koja se može usporediti s onom koja je bila na snazi devedesetih godina.“
Nisu svi zadovoljni. Igor Palija, iz zagrebačkog Srpskog demokratskog foruma, ističe pozitivne primjere stambenog zbrinjavanja Srba povratnika u Osijeku i Karlovcu, ali upozorava na sporost procesa:
„Evidentno je da stambeno zbrinjavanje neće biti završeno, ovom dinamikom i ovim tempom, do 2011. godine. S tim da imamo samo 4.000-5.000 zahtjeva. Zamislite da imamo dvadesetak, koliko je moglo biti. Međutim, zbog nerazumne politike izbjegličkih udruženja, pa čak i države Srbije, gdje im je savjetovano da ne podnose zahtjeve za stambeno zbrinjavanje, nego da traže samo otkup ili povrat stana, odnosno naknadu, propuštena je prilika da se zapravo ima više zahtjeva za stambeno zbrinjavanje.“
Osim stambenog zbrinjavanja nekadašnjih nositelja stanarskog prava, nije zanemarena ni mogućnost kompenzacije za one nekadašnje nositelje stanarskog prava, koji se ne žele vratiti u Hrvatsku, kaže Pupovac:
„Mogućnost kompenzacije je postala predmet razgovora između vlade i međunarodne zajednice, između vlade i predstavnika Srba. I treba učiniti sve da to postane tema razgovora između Vlade Hrvatske i Vlade Srbije, odnosno nadležnih izbjegličkih organizacija.“
„Za policiju se može reći da se stvari barem pokreću s mrtve tačke, jer se svake godine uzima jedan broj pripadnika srpske zajednice i drugih manjina za popunjavanje kadrova u policiji, preko stečajeva koji se specijalno organiziraju. Ali, kad je u pitanju pravosuđe i kad je u pitanju državna uprava, nažalost stvari još uvijek nisu pozitivne i nažalost još uvijek nema napretka.“
Hrvatska Vlada je pred koji mjesec usvojila plan prijema u državnu službu koji po prvi puta sadrži i ciljeve za povećanje broja pripadnika manjina u državnoj službi, kaže u izjavi za naš radio glasnogovornica Misije OESSa- a u Hrvatskoj Ljerka Draženović:
„Statistički podaci Ministarstva pravosuđa pokazuju kako su pripadnici manjina do svibnja 2007. godine, na razini cijele države činili otprilike četiri posto svih sudaca, od čega je njih 2,5 posto bilo srpske nacionalnosti. Od 21.200 državnih službenika, zaposlenih na državnoj razini, isključujući Ministarstvo unutarnjih poslova, otprilike tri posto su pripadnici manjina, u usporedbi s ukupnim brojem manjinskog stanovništva, koji iznosi 7,5 posto.“
Vladin plan je za cilj postavio da i u državnoj službi sudjelovanje manjina bude sedam i po posto, s naglaskom na pravosuđu i policiji. Od gotovo 4. 000 državnih službenika na razini županija, njih šest posto su pripadnici manjina, što se približava prosjeku u državi, no i tu Vlada
najavljuje „podebljavanje“ broja pripadnika manjina:
„Planom je predviđen opći cilj prema kojemu bi se zaposlilo dodatnih 25 posto pripadnika manjina, s najvišom zastupljenošću zacrtanom, što je i logično, u dvije županije u istočnoj Slavoniji – Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj.“
Što se tiče stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava, do kraja ove godine će biti useljeno preko 1.400 obitelji koje su podnijele zahtjeve za dodjelom stanova. To je pola od obrađenih 3.000 od ukupno 9.000 podnesenih zahtjeva, kaže Pupovac:
„Od tih 1.400 zahtjeva, oko 1.000 će biti unutar područja posebne skrbi, dakle područja povratka, a ovih 400 u Osijeku, u Karlovcu, Zadru, Zagrebu, Rijeci i drugim mjestima gdje je država, ili počela otkupljivati stanove ili je već pripremila teren za gradnju zgrada, s mogućnošću da te stanove ljudi, kao što je to slučaj sada s povratnicima u Istočnoj Slavoniji, mogu otkupiti.“
Inicijativom Misije OESS-a otklonjen je prigovor Srba povratnika kako su diskriminirani u otkupu stanova u odnosu na njihove nekadašnje susjede Hrvate koji su stanove otkupljivali devedesetih. Ljerka Draženović:
„Vlada je na preporuku misije usvojila uredbu kojom se utvrđuje simbolična cijena, koja se može usporediti s onom koja je bila na snazi devedesetih godina.“
Nisu svi zadovoljni. Igor Palija, iz zagrebačkog Srpskog demokratskog foruma, ističe pozitivne primjere stambenog zbrinjavanja Srba povratnika u Osijeku i Karlovcu, ali upozorava na sporost procesa:
„Evidentno je da stambeno zbrinjavanje neće biti završeno, ovom dinamikom i ovim tempom, do 2011. godine. S tim da imamo samo 4.000-5.000 zahtjeva. Zamislite da imamo dvadesetak, koliko je moglo biti. Međutim, zbog nerazumne politike izbjegličkih udruženja, pa čak i države Srbije, gdje im je savjetovano da ne podnose zahtjeve za stambeno zbrinjavanje, nego da traže samo otkup ili povrat stana, odnosno naknadu, propuštena je prilika da se zapravo ima više zahtjeva za stambeno zbrinjavanje.“
Osim stambenog zbrinjavanja nekadašnjih nositelja stanarskog prava, nije zanemarena ni mogućnost kompenzacije za one nekadašnje nositelje stanarskog prava, koji se ne žele vratiti u Hrvatsku, kaže Pupovac:
„Mogućnost kompenzacije je postala predmet razgovora između vlade i međunarodne zajednice, između vlade i predstavnika Srba. I treba učiniti sve da to postane tema razgovora između Vlade Hrvatske i Vlade Srbije, odnosno nadležnih izbjegličkih organizacija.“