Čačić bi mogao formirati uspješnu vladu

Zoran MALENICA, sociolog, viši predavac na Pravnom fakultetu u Splitu

2. 12. 2006. (subota)
Danas nastavljamo preseljavanje iz privremenog (tromjesečnog) smještaja na splitskom Žnjanu u gotovo potpuno preuređeni stan u širem centru Splita u kojemu ja i moja obitelj (supruga Marica i mlađa kćerka Antea) stanujemo već 30 godina. Pomalo je neobičan doživljaj vratiti se u stari, a zapravo sasvim novi stan. Ovo „prisilno“ privremeno iseljavanje na rub grada omogućilo mi je da osjetim svakodnevno bilo grada. Zbog velike udaljenosti privremenog stana od Pravnog fakulteta bio sam prinuđen koristiti gradski prijevoz. Uvjerio sam se na vlastitom primjeru koliko su stari gradski autobusi i koliko je asfalt na nekim gradskim ulicama očajan. U više navrata su mi navirale asocijacije o tome nebi li drugi grad po veličini u državi trebao imati bolje uređene ulice i daleko kvalitetnije odnosno novije autobuse. To bi bilo moguće ubrzanijim ekonomskim razvojem grada, ali i radikalnom decentralizacijom i regionalizacijom državne vlasti.

3. 12. 2006. (nedjelja)
U posljednje vrijeme nisam stizao redovito pratiti informativne, ali i druge emisije, na televiziji i to iz dva razloga. Prvi je bio uzrokovan činjenicom da u privremenom podstanarstvu nisam imao uvjete za normalan rad pa sam najveći dio vremena boravio na Fakultetu. Drugi razlog je bio u tome što sam u prošlom mjesecu imao mnogo nastavnih obaveza kako ujutro tako i poslije podne. Pored redovne nastave na prvoj godini studija na kojoj predajem kolegij Sociologija, održavao sam predavanja iz izbornog kolegija Sociologija hrvatskog društva studentima treće godine, te ciklus od 12 sati predavanja za izvanredne studente prve godine pravnog studija. Također nisam stizao temeljitije isčitavati ni dnevne novine pa koristim današnji dan da to učinim. Redovito uzimam Slobodnu Dalmaciju i Jutarnji list, a subotom i Novi list. Preuzimanjem Slobodne Dalmacije od EPH-a (Europa pres holdinga) bitno je promijenjena uređivačka politika lista s naglaskom na političke afere, kriminalne slučajeve, praćenje života pripadnika jet-seta itd. Zbog želje da se podigne tiraža i ostvari profit o pojedinim područjima društvenog života (znanost, obrazovanje, kultura ...) gotovo se uopće ne piše ili se i tamo traže neke afere i slučajevi. Nezadovoljstvo takvom uređivačkom politikom dosta je prošireno i to ne samo u intelektualnoj i sveučilišnoj javnosti nego i u drugim slojevima građanstva. U znak osobnog protesta prestao sam surađivati s redakcijom (često su tražili da kao sociolog komentiram neka događanja o kojima su pisali).

4. 12. 2006. (ponedjeljak)
Tokom jutra redigirao sam dijelove moje knjige koja nosi naslov Ogledi o hrvatskom društvu i koja bi za nekoliko mjeseci trebala izići u izdanju zagrebačkog Golden marketinga. U njoj sam sakupio petnaestak mojih tekstova koje sam napisao u posljednjih desetak godina. Tematski se odnose na dinamiku razvoja višestranačja u hrvatskom društvu, zatim na istraživanja siromaštva, promjena u socijalnoj stratifikaciji u posljednjih petnaestak godina, uzrocima i oblicima korupcije u hrvatskom društvu itd. Nadam se da će ova knjiga biti moj skroman doprinos sociološko-politološkom razumijevanju nekih bitnih socijalnih procesa i pojava u suvremenom hrvatskom društvu.
Poslije podne igram partiju tenisa s prijateljima. To činim već 14 godina i to mi je glavni oblik rekreacije. Malo fizičko naprezanje (ponekad je i znatno) vrlo pozitivno utječe na moje psiho-fizičko stanje i raspoloženje i zato nastojim ne propuštati dogovorene termine.

5. 12. 2006. (utorak)
Tokom dana moja asistentica i ja provodimo anketu među studentima koji su prva generacija studenata koji su upisali studij po „bolonjskim pravilima“. Anketa se odnosi na njihovu ocjenu nastavnika koji su s njima radili tokom prošle školske godine, ocjenu ispitne literature, procjenu vremena koje im je bilo potrebno za pripremu ispita itd. S obzirom na karakter pitanja u anketi možda je anketiranje trebalo napraviti još u lipnju mjesecu kada su još bila svježa sjećanja (usput dodajem da mi nismo odlučivali o tome kada će se anketa provesti). S druge strane, vrlo malen broj studenata te generacije je do kraja rujna položio sve ispite, a veliki broj je položio samo dva ili tri ispita od mogućih šest koje su pohađali na prvoj godini.

6. 12. 2006. (srijeda)
Iako smo već preselili u preuređeni stan tokom jutra sam dežurao u stanu očekujući dolazak „pitura“da obave završne radove kao i nekih dijelova novog namještaja. Iako me supruga uvjeravala da ćemo znatan dio „starog“namještaja zadržati na kraju je malo što od njega ostalo. Još ne znam kakve će i kolike posljedice to imati na naše obiteljske financije. Kada bi autorski honorari za objavljene tekstove bili veći nego što jesu onda bih s manje zebnje očekivao završni financijski izvještaj vezan za preuređenje našeg stana.

7. 12. 2006. (četvrtak)
Iako u dosadašnjim dnevničkim zapisima nisam doticao tzv. visoku politiku, to ne znači da nisam pratio što se zbiva u njoj. S obzirom na ograničeni prostor neću komentirati „slučaj Glavaš“nego ću komentirati „slučaj Čačić“. Kao što je poznato Čačić je već otpočeo predizbornu kampanju i to izrazito personaliziranu, obilazeći gradove i mjesta po cijeloj Hrvatskoj i izravno komunicirajući s građanima. Kroz tu kampanju on se nudi kao kandidat za budućeg premijera. Najnovija sondaža javnog mnijenja pokazala je učinkovitost takve kampanje, jer je dobio najveću podršku građana ( 22 posto) kao potencijalni budući predsjednik hrvatske vlade. Po mojoj procjeni treba očekivati daljnji rast potpore građana Čačiću, jer mnogi građani, među koje ubrajam i sebe, smatraju da bi unutar postojeće političke nomenklature jedino Čačić mogao formirati vladu koja bi bila uspješnija i efikasnija od svih dosadašnjih. Ostaje dvojbenim pitanje hoće li se porast biračke podrške Čačiću prenijeti i na njegovu stranku (HNS) što bi dalo veću šansu da Čačić poslije skorašnjih izbora dobije mandat za formiranje nove vlade.

8. 12. 2006. (petak)
Danas je dan mojih nastavnih obaveza: dva sata predavanja, dva sata seminara (razgovarat ćemo o siromaštvu u svijetu i u Hrvatskoj) i jedan sat konzultacija. Iako sam već dugo u nastavnom procesu komunikaciju sa studentima izuzetno cijenim i zato se nastojim dobro pripremiti za nju.