Povećanje socijalne sigurnosti i otvaranje novih radnih mjesta neka su od prvih predizbornih obećanja gotovo svih političkih partija u BiH. Političke partije ozbiljno računaju na glasove više od pola miliona nezaposlenih u BiH, naglašavajući kako su im strateški cilj i prioritet otvaranje novih radnih mjesta. Stranka za BiH ponudiće nacionalnu strategiju za zapošljavanje i smanjenje doprinosa na plate, kaže Azra Hadžiahmetović, član Predsjedništva stranke:
«Jačanje poslovnog ambijenta u smislu restruktuiranja preduzeća, privatizacije i rasta privatnog poduzetništva, dakle onih oblasti gdje bi se u relativno kratkom vremenskom intervalu mogli postići stimulansi za brže zapošljavanje, zatim revidiranje utvrđivanja sistema plata, reforme socijalne politike u smislu veće socijalne sigurnosti, promoviranje programa zapošljavanja, specifičnih programa zapošljavanja, reforma tržišta rada, poreske olakšice u cilju stimulisanja zaposlenosti i harmoniziranje i smanjenje stopa poreza i doprinosa na plate. Upravo ovaj sektor poreza i doprinosa na plate dobrim dijelom utiče na slabiju konkurentsku poziciju bh. ekonomije na vanjskom tržištu, a u isto vrijeme ne doprinosi rješavanju socijalnih problema unutar BiH.»
Savez nezavisnih socijademokrata obećava napredak na svim područjima, pa tako i na polju socijalnog sektora i zapošljavanja, za koje ima namjeru utrošiti više od milijardu konvertibilnih maraka, kaže Rajko Vasić:
«Od privatizacije Telekoma i Rafinerije nafte i ulja i distributivne mreže Petrola i drugih izvora u sljedećoj godini ćemo potrošiti milijardu i 200 hiljada maraka na socijalne programe i na razvoj lokalnih zajednica. Ta sredstva su potpuno izvjesna i ona mogu da povuku sa sobom i zapošljavanje. Prema tome, to je ono što nije obećanje, to je konkretan plan i to će se sigurno ostvariti s obziroim da ćemo mi imati vladu poslije izbora. Moramo naći proizvodne kapacitete - i na tome se već radi u našim ministarstvima i u sadašnoj vladi - koji se mogu potaći da prošire svoju djelatnost i na taj način zaposle radnike.»
Ambicija Stranke demokratske akcije je da do 2010. u Federaciji bude zaposleno više od 400 hiljada ljudi, a ta radna mjesta, između ostalog, obezbijediće restruktuiranjem energetskog sektora i okončanjem procesa privatizacije, kaže član Predsjedništva stranke Nedžad Polić:
«Mi nemamo još uvijek lanac koji osigurava da resurse koji nam stoje na raspolaganju kada je u pitanju proizvodnja energije u BiH možemo iskoristiti na najbolji mogući način i na taj način proizvesti ne samo više energije nego i uposliti radnike. Naš zadatak će biti da se pored unapređenja segmenta koncesija, znači odobravanja dozvola za korištenje postojećih resursa, pozabavimo postojećim energetskim kapacitetima koje imamo u BiH, a koji su, svako na svoj način, pokušali da prevaziđu probleme tranzicije. Dakle, mi ćemo se baviti svakim rudnikom pojedinačno, svakom energetskom tačkom pojedinačno i nastojati integrirati to u jedan sistem koji će energiju proizvoditi po komparativno prihvatljivim tržišnim cijenama.»
Prvi put na izbornim listama jedne političke stranke našli su se i sindikalci. Kandidati za federalni Parlament i Kanton Sarajevo Patriotskog bloka Bosanske stranke i Socijaldemokratske unije su predsjednici tri granska sindikata: metalskog, grafičkog i Sindikata tekstila, kože i obuće. Porukom „Radnici u parlament, a ne ispred njega“ žele osigurati sve ono što nisu mogli štrajkovima i protestima na ulicama, kaže predsjednik Sindikata metalaca Ismet Bajramović:
«Nije nam cilj sigurno profesionalna, udobna politička fotelja, nego nam je cilj direktno, hrabro, sa našim članstvom normalno poslije a i sad, da provedemo ono što treba, a to je da radnici u ovom trenutku, kojih je najviše iz ove proizvodnje, sa 42 godine staža ne mogu da odu u penziju. Radnici koji su zemlju izgradili u ovom trenutku su na ivici samoubistava.»
Predsjednik Sindikata grafičkih radnika Amer Toskić:
«U ovom monetu niti u jednom parlamentu, počev od kantonalnog do državnog nivoa, nema niti jedan uposlenik ili radnik kao parlamentarac, činjenica je da nema nijedan poslodavac iz privrede, što dakle govori u prilog činjenici kakva su naša realnost i naša stvarnost u privredi, a de ne govorimo o činjenici da do sada, u proteklih 10 godina, ni na jednom paralamentu nije bio postavljen kao tačka dnevnog reda položaj privrede i položaj radnika u privredi.»
Iako je i sindikalno članstvo na izbornim listama, u Savezu samostalnih sindikata BiH ne vjeruju puno u predizborna obećanja koja su manje-više ista kao i svih prethodnih godina, naglašava predsjednik Edhem Biber:
«Ne vjerujemo previše. Nažalost, stanje je gore kad je u pitanju zapošljavanje nego što je bilo 2002. godine. Mi bismo bili zadovoljni za početak da stane proces povećanja broja nezaposlenih i da počnemo povećavati broj zaposlenih. Bili bismo zadovoljni da se barem počne mjesečno nekoliko hiljada ljudi zapošavljati, da se smanjuje broj od one armije od 517 hiljada nezaposlenih.»
«Jačanje poslovnog ambijenta u smislu restruktuiranja preduzeća, privatizacije i rasta privatnog poduzetništva, dakle onih oblasti gdje bi se u relativno kratkom vremenskom intervalu mogli postići stimulansi za brže zapošljavanje, zatim revidiranje utvrđivanja sistema plata, reforme socijalne politike u smislu veće socijalne sigurnosti, promoviranje programa zapošljavanja, specifičnih programa zapošljavanja, reforma tržišta rada, poreske olakšice u cilju stimulisanja zaposlenosti i harmoniziranje i smanjenje stopa poreza i doprinosa na plate. Upravo ovaj sektor poreza i doprinosa na plate dobrim dijelom utiče na slabiju konkurentsku poziciju bh. ekonomije na vanjskom tržištu, a u isto vrijeme ne doprinosi rješavanju socijalnih problema unutar BiH.»
Savez nezavisnih socijademokrata obećava napredak na svim područjima, pa tako i na polju socijalnog sektora i zapošljavanja, za koje ima namjeru utrošiti više od milijardu konvertibilnih maraka, kaže Rajko Vasić:
«Od privatizacije Telekoma i Rafinerije nafte i ulja i distributivne mreže Petrola i drugih izvora u sljedećoj godini ćemo potrošiti milijardu i 200 hiljada maraka na socijalne programe i na razvoj lokalnih zajednica. Ta sredstva su potpuno izvjesna i ona mogu da povuku sa sobom i zapošljavanje. Prema tome, to je ono što nije obećanje, to je konkretan plan i to će se sigurno ostvariti s obziroim da ćemo mi imati vladu poslije izbora. Moramo naći proizvodne kapacitete - i na tome se već radi u našim ministarstvima i u sadašnoj vladi - koji se mogu potaći da prošire svoju djelatnost i na taj način zaposle radnike.»
Ambicija Stranke demokratske akcije je da do 2010. u Federaciji bude zaposleno više od 400 hiljada ljudi, a ta radna mjesta, između ostalog, obezbijediće restruktuiranjem energetskog sektora i okončanjem procesa privatizacije, kaže član Predsjedništva stranke Nedžad Polić:
«Mi nemamo još uvijek lanac koji osigurava da resurse koji nam stoje na raspolaganju kada je u pitanju proizvodnja energije u BiH možemo iskoristiti na najbolji mogući način i na taj način proizvesti ne samo više energije nego i uposliti radnike. Naš zadatak će biti da se pored unapređenja segmenta koncesija, znači odobravanja dozvola za korištenje postojećih resursa, pozabavimo postojećim energetskim kapacitetima koje imamo u BiH, a koji su, svako na svoj način, pokušali da prevaziđu probleme tranzicije. Dakle, mi ćemo se baviti svakim rudnikom pojedinačno, svakom energetskom tačkom pojedinačno i nastojati integrirati to u jedan sistem koji će energiju proizvoditi po komparativno prihvatljivim tržišnim cijenama.»
Prvi put na izbornim listama jedne političke stranke našli su se i sindikalci. Kandidati za federalni Parlament i Kanton Sarajevo Patriotskog bloka Bosanske stranke i Socijaldemokratske unije su predsjednici tri granska sindikata: metalskog, grafičkog i Sindikata tekstila, kože i obuće. Porukom „Radnici u parlament, a ne ispred njega“ žele osigurati sve ono što nisu mogli štrajkovima i protestima na ulicama, kaže predsjednik Sindikata metalaca Ismet Bajramović:
«Nije nam cilj sigurno profesionalna, udobna politička fotelja, nego nam je cilj direktno, hrabro, sa našim članstvom normalno poslije a i sad, da provedemo ono što treba, a to je da radnici u ovom trenutku, kojih je najviše iz ove proizvodnje, sa 42 godine staža ne mogu da odu u penziju. Radnici koji su zemlju izgradili u ovom trenutku su na ivici samoubistava.»
Predsjednik Sindikata grafičkih radnika Amer Toskić:
«U ovom monetu niti u jednom parlamentu, počev od kantonalnog do državnog nivoa, nema niti jedan uposlenik ili radnik kao parlamentarac, činjenica je da nema nijedan poslodavac iz privrede, što dakle govori u prilog činjenici kakva su naša realnost i naša stvarnost u privredi, a de ne govorimo o činjenici da do sada, u proteklih 10 godina, ni na jednom paralamentu nije bio postavljen kao tačka dnevnog reda položaj privrede i položaj radnika u privredi.»
Iako je i sindikalno članstvo na izbornim listama, u Savezu samostalnih sindikata BiH ne vjeruju puno u predizborna obećanja koja su manje-više ista kao i svih prethodnih godina, naglašava predsjednik Edhem Biber:
«Ne vjerujemo previše. Nažalost, stanje je gore kad je u pitanju zapošljavanje nego što je bilo 2002. godine. Mi bismo bili zadovoljni za početak da stane proces povećanja broja nezaposlenih i da počnemo povećavati broj zaposlenih. Bili bismo zadovoljni da se barem počne mjesečno nekoliko hiljada ljudi zapošavljati, da se smanjuje broj od one armije od 517 hiljada nezaposlenih.»