Nesavjesno poslovanje, kršenje zakona o javnim nabavkama, te zloupotreba ovlaštenja, samo su neke od ocjena koje se mogu pročitati u izvještaju glavnog revizora RS-a, Boška Čeke, o poslovanju Pošta Srpske u 2003. i 2004. godini. Kao jedan od najupečatljivijih primjera zloupotreba, Čeko navodi kupovinu pet stanova u 2002. godini. Ti stanovi su 2003. godine nezakonito rashodovani, čime su Pošte oštećene za više od 800 hiljada maraka:
“Nakon izvršenog rashodovanja stanovi su dati u otkup za iznos od 63.653 konvertibilnih maraka. Glavna služba za reviziju javnog sektora RS-a u svom izvještaju za 2002. godinu je konstatovala da su naprijed navedeni stanovi knjiženi kao građevinski objekti, jer tako su i kupljeni - kao građevinski objekti, odnosno poslovna imovina Pošte. Te je iste objekte, odnosno stanove, izdala Pošta korisnicima, svojim radnicima, po rješenju o zakupu. Među korisnicima zakupa je i generalni direktor Pošte.”
U izvještaju se još spominje finansiranje usavršavanja stranog jezika generalnog direktora, koji je za te namjene u dva navrata putovao na Maltu. Čeko navodi i da su zakoni kršeni prilikom zapošljavanja:
“Te se javljaju slučajevi da se za šalterskog radnika prima radnik sa zvanjem obućar specijalista, za stručnog saradnika za poslove trgovine nastavnik srpskog jezika, za upravnika poštonoše pomoćnik zidara, pomoćnik tesara i armirač. Savjetnik generalnog direktora istovremeno obavlja poslove upravnika Pošte u Tesliću, član je Upravnog odbora Pošte, a u decembru 2004. godine je izabran za predsjednika Upravnog odbora, što govori o postojanju povezanih strana i sukobu interesa.”
Čeko posebno naglašava da su Pošte u 2003. i 2004. godine poslovale sa gubitkom od 10 miliona maraka godišnje ako se izuzmu obavezna sredstva koja su doznačavana od Telekoma Srpske, tako da iskazana dobit od 10,5 miliona maraka nije istinita.
“Nakon izvršenog rashodovanja stanovi su dati u otkup za iznos od 63.653 konvertibilnih maraka. Glavna služba za reviziju javnog sektora RS-a u svom izvještaju za 2002. godinu je konstatovala da su naprijed navedeni stanovi knjiženi kao građevinski objekti, jer tako su i kupljeni - kao građevinski objekti, odnosno poslovna imovina Pošte. Te je iste objekte, odnosno stanove, izdala Pošta korisnicima, svojim radnicima, po rješenju o zakupu. Među korisnicima zakupa je i generalni direktor Pošte.”
U izvještaju se još spominje finansiranje usavršavanja stranog jezika generalnog direktora, koji je za te namjene u dva navrata putovao na Maltu. Čeko navodi i da su zakoni kršeni prilikom zapošljavanja:
“Te se javljaju slučajevi da se za šalterskog radnika prima radnik sa zvanjem obućar specijalista, za stručnog saradnika za poslove trgovine nastavnik srpskog jezika, za upravnika poštonoše pomoćnik zidara, pomoćnik tesara i armirač. Savjetnik generalnog direktora istovremeno obavlja poslove upravnika Pošte u Tesliću, član je Upravnog odbora Pošte, a u decembru 2004. godine je izabran za predsjednika Upravnog odbora, što govori o postojanju povezanih strana i sukobu interesa.”
Čeko posebno naglašava da su Pošte u 2003. i 2004. godine poslovale sa gubitkom od 10 miliona maraka godišnje ako se izuzmu obavezna sredstva koja su doznačavana od Telekoma Srpske, tako da iskazana dobit od 10,5 miliona maraka nije istinita.