Čelnici 17 zemalja članica eurozone okupit će se 11. marta u Bruxellesu na vanrednom samitu na kojem će raspravljati o sveobuhvatnom rješenju za sprječavanje novih dužničkih kriza, objavio je u predsjednik Evropskog vijeća Herman Van Rompuy.
Sastanci čelnika zemalja članica eurozone nisu uobičajeni, a zemlje koje ne dijele zajedničku valutu ne gledaju blagonaklono na takve sastanke. Prvi sastanak na vrhu čelnika eurozone održan je u jesen 2008. u jeku financijske krize na inicijativu francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozya, koji je tada predsjedao Evropskim vijećem.
Načelni dogovor o samitu eurozone dogovoren je na zadnjem sastanku na vrhu svih 27 članica, koji je održan 4. februara.
Na samitu sredinom marta razgovarat će se o njemačko-francuskom prijedlogu pakta za konkurentnost kako bi se ojačala fiskalna disciplina i usklađenost gospodarskih politika unutar eurozone.
Prijedlog pakta za konkurentnost predviđa da zemlje članice slijede zajedničke ciljeve u penzionom sistemu, poput produljenje radnog vijeka i odlazak u mirovinu sa 67 godina života, politici plaća, što uključuju ukidanje automatskog povećanja plaća u visini stope inflacije u onim zemljama koje imaju takav sistem indeksacije te uvođenje proračunske ravnoteže i ograničavanje duga kao ustavne obaveze.
Sastanci čelnika zemalja članica eurozone nisu uobičajeni, a zemlje koje ne dijele zajedničku valutu ne gledaju blagonaklono na takve sastanke. Prvi sastanak na vrhu čelnika eurozone održan je u jesen 2008. u jeku financijske krize na inicijativu francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozya, koji je tada predsjedao Evropskim vijećem.
Načelni dogovor o samitu eurozone dogovoren je na zadnjem sastanku na vrhu svih 27 članica, koji je održan 4. februara.
Na samitu sredinom marta razgovarat će se o njemačko-francuskom prijedlogu pakta za konkurentnost kako bi se ojačala fiskalna disciplina i usklađenost gospodarskih politika unutar eurozone.
Prijedlog pakta za konkurentnost predviđa da zemlje članice slijede zajedničke ciljeve u penzionom sistemu, poput produljenje radnog vijeka i odlazak u mirovinu sa 67 godina života, politici plaća, što uključuju ukidanje automatskog povećanja plaća u visini stope inflacije u onim zemljama koje imaju takav sistem indeksacije te uvođenje proračunske ravnoteže i ograničavanje duga kao ustavne obaveze.