Viši sud u Beogradu odbio je danas da odobri svjedočenje učesnika Narodnooslobodilačkog rata Rista Vukovića u postupku za rehabilitaciju četničkog vođe Draže Mihailovića, kao i da mu dodijeli status stranke u postupku koja bi mogla da izvodi dokaze.
Sudija Aleksandar Ivanović rekao je da svjedočenje Vukovića, ne bi doprinijelo utvrđivanju materijalne istine u postupku za rehabilitaciju koji se odnosi isključivo na suđenje, a Vuković je u svom prijedlogu naveo da bi govorio o istorijskim zbivanjima.
Ivanović je dodao da ni predlagači rehabilitacije ne spore Vukovićeve navode da se u Drugom svjetskom ratu borio protiv Njemaca i četnika i da su ga ranili Njemci, a njegovog brata četnici, kao i da je Vuković kao pripadnik OZNA-e i UDB-e do 1957. godine nastavio da se bori protiv preostalih četnika.
U nastavku procesa, koji je zakazan za 28. januar, svjedočiće istoričar i predsjednik državne Komisije za tajne grobnice ubijenih posle 12. septembra 1944. godine Slobodan Marković, o suđenju i strijeljanju Mihailovića na osnovu prikupljene dokumentacije, između ostalog i od britanskog Forin ofisa.
Zahtev za rehabilitaciju podneo je 2006. godine Mihailovićev unuk, Vojislav Mihailović. Zahtevom je zatraženo poništenje presude od 15. jula 1946. godine kojom je Mihailović osuđen na smrt, uz prethodno oduzeta građanska prava.
Zahtevu za rehabilitaciju i vraćanje građanskih prava Mihailoviću pridružili su se i Srpska liberalna stranka akademika Koste Čavoškog, Udruženje pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini, Udruženje političkih zatvorenika i žrtava komunističkog režima i profesor međunarodnog prava Smilja Avramov.
Predstavnici Saveza udruženja boraca Narodno-oslobodilačkog rata (SUBNOR), Društva za istinu o Narodno-oslobodilačkoj borbi i Savez antifašista Srbije traže da zahtjev za rehabilitaciju bude odbijen.
Boračke organizacije tvrde da je Mihailović izvršio brojne zločine i sarađivao sa okupatorom tokom Drugog svjetskog rata.
Mihailović je osuđen posle rata pred Vojnim sudom zbog, kako je tada navedeno, zločina i saradnje sa okupatorom i streljan je 17. jula 1946. godine. Do danas nije javno objavljeno gde je streljan ni gde je sahranjen.
Država Srbija je osnovala komisiju za utvrđivanje činjenica o izvršenju smrtne kazne nad Mihailovićem čiji je cilj da pronađe mjesto na kojem su zakopani njegovi posmrtni ostaci.
Sudija Aleksandar Ivanović rekao je da svjedočenje Vukovića, ne bi doprinijelo utvrđivanju materijalne istine u postupku za rehabilitaciju koji se odnosi isključivo na suđenje, a Vuković je u svom prijedlogu naveo da bi govorio o istorijskim zbivanjima.
Ivanović je dodao da ni predlagači rehabilitacije ne spore Vukovićeve navode da se u Drugom svjetskom ratu borio protiv Njemaca i četnika i da su ga ranili Njemci, a njegovog brata četnici, kao i da je Vuković kao pripadnik OZNA-e i UDB-e do 1957. godine nastavio da se bori protiv preostalih četnika.
U nastavku procesa, koji je zakazan za 28. januar, svjedočiće istoričar i predsjednik državne Komisije za tajne grobnice ubijenih posle 12. septembra 1944. godine Slobodan Marković, o suđenju i strijeljanju Mihailovića na osnovu prikupljene dokumentacije, između ostalog i od britanskog Forin ofisa.
Zahtev za rehabilitaciju podneo je 2006. godine Mihailovićev unuk, Vojislav Mihailović. Zahtevom je zatraženo poništenje presude od 15. jula 1946. godine kojom je Mihailović osuđen na smrt, uz prethodno oduzeta građanska prava.
Zahtevu za rehabilitaciju i vraćanje građanskih prava Mihailoviću pridružili su se i Srpska liberalna stranka akademika Koste Čavoškog, Udruženje pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini, Udruženje političkih zatvorenika i žrtava komunističkog režima i profesor međunarodnog prava Smilja Avramov.
Predstavnici Saveza udruženja boraca Narodno-oslobodilačkog rata (SUBNOR), Društva za istinu o Narodno-oslobodilačkoj borbi i Savez antifašista Srbije traže da zahtjev za rehabilitaciju bude odbijen.
Boračke organizacije tvrde da je Mihailović izvršio brojne zločine i sarađivao sa okupatorom tokom Drugog svjetskog rata.
Mihailović je osuđen posle rata pred Vojnim sudom zbog, kako je tada navedeno, zločina i saradnje sa okupatorom i streljan je 17. jula 1946. godine. Do danas nije javno objavljeno gde je streljan ni gde je sahranjen.
Država Srbija je osnovala komisiju za utvrđivanje činjenica o izvršenju smrtne kazne nad Mihailovićem čiji je cilj da pronađe mjesto na kojem su zakopani njegovi posmrtni ostaci.