Budući da se popis stanovništva još uvijek čeka, procjena je da u BiH sada živi oko 570.000 Hrvata, odnosno da je zemlju zauvijek napustilo njih skoro 200.000. Na odlazak Hrvata, ali i drugih koji ne vide perspektivu u BiH, upozorio je nedavno i vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.
Prema procjenama Katoličke crkve u BiH, samo u prošloj godini iz Sarajeva se iselilo oko 1.000 Hrvata. Na to je nedavno upozorio i vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Odlazak, kada je riječ o Sarajevu, motivisan je ne samo političkim nego i privrednim razlozima, smatra Puljić dodajući kako i etničke razlike ostaju bitna prepreka za istinski suživot. Predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak, profesor Franjo Topić smatra da su razlozi odlaska iz glavnog grada BiH uglavnom ekonomske prirode:
Predsjednik Helsinškog komiteta BiH Srđan Dizdarević kaže da Hrvati iseljavaju iz mjesta gdje nisu brojčano dominantni. Nastavlja se nacionalna homogenizacija i mijenjanje nacionalne strukture stanovništva u BiH, upozorava on:
„I dalje teče iseljavanje iz RS bez obzira na to što je broj Hrvata sveden na dramatično mali broj, i dalje se nastavlja odlazak Hrvata iz Sarajeva kao glavnog grada, mada je također već taj broj nakon rata manji od tri posto učešća u ukupnoj populaciji. Generalno gledano, mislim da se može govoriti o tome da iz svih dijelova BiH gdje Hrvati nisu dominantni teče njihovo iseljavanje.“
Što se tiče odlaska Hrvata iz zemlje postoje i posebni razlozi, a najvažniji je nezadovoljstvo ustavnim rješenjem koje je dao Dejtonski mirovni sporazum, kaže profesor sa Sveučilišta u Mostaru Božo Žepić:
„Posebno su nezadovoljni i frustrirani naknadnim promjenama i revizijom Dejtona na štetu hrvatskoga naroda i njegove konstitutivnosti u ovoj zemlji, tako da ta neravnopravnost, koja je u biti jako izražena po mnogim pitanjima u odnosu na druga dva naroda, stvara jednu frustriranu situaciju, frustriranost kod građana iz reda hrvatskog naroda i zato više odlaze.“
Zastupnik u Parlamentu Federacije BiH Ante Čolak smatra da je jedan od temeljnih razloga odlaska Hrvata iz BiH ustavno uređenje, ali i nedostatak odgovornosti političara koji su vodili tzv. hrvatsku politiku. U BiH su svi diskriminisani zavisno gdje žive, tako da ni Sarajevo nije izuzetak, navodi Čolak:
„Ali bi Sarajevo trebalo biti izuzetak ako želi uistinu biti glavni grad BiH, tako da je pitanje možemo li govoriti o onom Sarajevu, o onome što bi ono trebalo biti dok god postoji volja elita u Sarajevu da se zadrži status kvo i da ono figurira kroz istočno i bliskoistočno Sarajevo.“
Preciznih analitičkih podataka o broju Hrvata koji su se iselili iz Sarajeva posljednjih nekoliko godina nema. S druge strane, analize uposlenih u javnim preduzećima i ustanovama u Kantonu Sarajevo govore da na čelnim funkcijama nema nijednog Hrvata. Od 22 direktorska mjesta, na 21 su postavljeni Bošnjaci, na jednom Srbin. Slična je situacija i sa direktorskim pozicijama u osnovnim i srednjim školama u Sarajevu. Ovi podaci sami za sebe govore, kaže profesor Šaćir Filandra:
„Od Sarajeva se zapravo očekuje kao od glavnog grada države da nacionalnu ravnopravnost zaživi i implementira u punom obimu. Ako bi se taj model oprobao u Sarajevu i zaživio u Sarajevu, sasvim bi bilo lakše insistirati na provođenju tog modela u drugim dijelovima BiH. U suprotnom, loše stanje ovdje generiraće i lošije stanje u drugim sredinama, i u toj smo zapravo praksi, tako da se varakamo, uvjetno rečeno, između veće i manje etničke segregacije.“
„Političke elite i najsnažnije političke stranke zagovaraju koncept etnoteritorijalizacije koji predviđa formiranje trećeg entiteta i u tu kombinaciju se nikako ne uklapa Sarajevo kao glavni grad BiH. Ako bi jačala hrvatska pozicija u Sarajevu, onda bi se hrvatska politika morala neminovno mijenjati ka Sarajevu kao glavnom gradu, ka BiH, ka sveobuhvatnom prihvatanju BiH kao svoje države, a to onda znači i Posavina, to znači i Banja Luka - i sva druga mjesta koja nisu zapadna Hercegovina.“