Knjigu „Prekinuto djetinjstvo“ napisali su mladi autori koji su preživjeli genocid u sigurnoj zoni Ujedinjenih naroda - Srebrenici, u julu 1995. godine. Radi se o istinitim pričama svjedoka koji su u vrijeme izvršenja jednog od najvećih zločina na kraju 20. stoljeća još bili djeca.
Nermina Dautbašić u vrijeme pada Srebrenice imala je 13 godina. Sjećanja na tragediju koja se desila u Srebrenici prenijela je na papir i zajedno sa svojim vršnjacima objedinila u knjizi „Prekinuto djetinjstvo“:
„Svi mi smo bili ’95. u Srebrenici, preživjeli smo taj genocid i danas smo se vratili u Srebrenicu i tamo živimo. Cilj naših priča jeste svakako da kažemo šta se u Srebrenici dogodilo, način na koji smo mi doživjeli genocid, na koji smo doživjeli gubitke naših najmilijih a nismo bili spremni na to.“
U ovoj knjizi o strašnom zločinu svjedoči devet mladih ljudi koji su ipak smogli snage i vratili se u rodni grad. I nakon povratka suočeni su sa nosiocima zla, kaže urednik knjige, profesor dr. Ismet Dizdarević:
O Srebrenici piše i 15-ogodišnja Mirnesa Begović iz Visokog. Nikada nije bila u Srebrenici, ali, kako kaže, osjeća se dužnom pisati o stradanjima i ratnim strahotama svojih vršnjaka:
Knjiga „Prekinuto djetinjstvo“, čiji je izdavač Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, sačinjena je od traumatskih doživljaja pretočenih u riječi preživjelih dječaka i djevojčica iz Srebrenice. Autori knjige žele da grad tragičnih zbivanja opet bude grad iskonske ljepote, bogatstva i ljudske plemenitosti. Oni vjeruju da će Srebrenica biti mjesto vječitog sjećanja na genocid, ali i oaza mira, rada i napretka:
„Želimo samo svijetu i svima da poručimo da Srebrenicu ne smiju zaboraviti, da ne smiju zaboraviti žrtve koje leže u Potočarima, niti mlade ljude koji su se tamo vratili - treba ih podržati, ne samo za 11. juli i za izbore već svaki dan u godini.“