BiH - danas bliža ratu nego nakon Daytona – odgovor autora na komentare čitalaca

Nenad Pejić

Izgleda da sam malo isprovocirao čitatelje moje rubrike pa je stiglo dosta reakcija čemu se, naravno, radujem. Kako je red da odgovorim na neka pitanja i opaske da bi se dijalog mogao nastaviti, evo nekoliko mojih reakcija.

Piše MARIO iz Berlina: "Nenade, svi vaši komentari su isti. Vi ste kao nadnacionalni i sve ispod vas (nacioni) su u pravilu jednako loši, a nikako dobri. Ako pažljivo razlučite vaše poruke vidjećete da vi u stvari živite na marginama stvarnog života koji je tamo, na prostorima BiH, surov i težak do bola. Hoću reći da biti "iznad" i analizirati fakte sa sigurne i udobne udaljenosti i dijeliti lekcije i nije neki novinarski poduhvat. Radije bismo to mogli nazvati "salonsko degustiranje". I zašto zaboga unaprijed, već poslije prve rečenice vaših tekstova moramo zaključiti...već pročitano?"


Nažalost, MARIO je dobrim dijelom u pravu. Ali, isto onako kao što se čini da je u mojim tekstovima "sve već pročitano" čini mi se da je i situacija u BiH već pročitana i čitana ko zna koliko puta. Sve je isto samo svakog dana malo gore - i politika, i nacionalne podjele, i uzroci i posljedice, i izbori i rezultati izbora. Pogledajte samo vijesti iz BiH, kao da su pisane prošle, preprošle ili bilo koje ranije godine - te treba reforma policije, te trebaju ustavne promjene, te treći entitet, te jedinstvena BiH, te prijetnje jednih drugih ili trećih i tako dalje. Kad god se probudiš u bilo koje doba i bilo koje godine sve je isto - samo malo gore. Najgore moguće opredjeljenje, po mom uvjerenju, jeste da se nakon takve konstatacije dignu ruke, odmahne glavom......I meni se čini da je sve već napisano i sve već pročitano. Ali, ko će pisati ako svi dignu ruke?


Dvije tri opsake na temu nadnacionalnosti. Sjećam se kad sam bio u Sarajevu pred rat pa se digla "galama" koje sam nacionalnosti. Navodno, nikako nisu mogli "pročitati" iz mojih tekstova kome narodu pripadam. Kažem to MARIJU zato što ja nisam nadnacionalan i ja pripadam svome jatu - hrvatskom. Ali ja nisam Hrvat po profesiji, nego novinar. Za mene je važnije je li neko dobar ili loš, ružan ili lijep, obrazovan ili neobrazovan, bogat ili siromašan, igra li šah ili ne igra.......nego kome nacionalnom jatu pripada. Nacionalnost je za mene drugorazredna kategorija koja ti se dogodi kad se rodiš jer su se neki ljudi voljeli i kad umreš, niko neće reći umro je Hrvat (u mom slučaju) nego valjda nešto drugo! Zašto bih dakle pristao na manipulaciju koju mi prodaju već 20 godina da se sklonim iza jedne zastave koju će, naravno, oni vijoriti!? I ja ću, sretan valjda što oni vijore moju zastavu, živjeti u bijedi, djeca će mi ići u školu i učiti svoj dio povijesti dok će neka druga učiti istoriju i onda, kad odrastu - ponovo će ratovati jer ih u školi uče da mrze i ratuju. To nije moje opredjeljenje. Ako to znači biti nadnacionalan - onda jesam nadnacionalan i MARIO je u pravu.


Jedan drugi čitalac, pod šifromČ IME 071 piše: "Zaista me iskreno zanima kako bi po vama izgledala idealna BiH (ako ste uopšte za opstanak BiH)?" Recept je jednostavan i toplu vodu ne treba izmišljati. Idealna Bosna i Hercegovina, po mom uvjerenju, počinje onog trenutka kad se nacionalnost ne bude tretirala kao ključni kriterij vrijednosti. Kad kriterij vrijednosti bude nešto drugo (znanje, inteligencija, ljudska prava.....), a ne kako se zoveš. Tada se može početi graditi efikasna država, tada će početi dolaziti strani kapital i tada se može računati na neki rast standarda i neku perspektivu. Da li će ta država biti republika, kraljevina, carevina, predsjednička ili parlamentarna demokracija - sasvim svejedno. Svi ti modeli funkcioniraju u svijetu. I tada je sasvim nebitno hoćete li imati kantone ili entitete i koliko će ih biti. Ne brane se niti se grade niti se ruše danas entiteti u BiH da se stvori efikasna država nego da se odbrani svoj, jednonacionalni interes koji se najčešće svodi na svoj materijalni interes.


U toj nekoj idealnoj BiH ono nacionalno niko ne negira, ono postoji u jeziku, kulturi, vjeri, ono je zaštićeno svim mogućim pravima i svim mogućim predstavnicima ali ne dominira, nije odlučujuće. Kriminal je SAMO kriminal, nije ni sprski ni hrvatski ni bošnjački. Ne hapsi HRVATSKI policajac SRBINA krimimnalca, nego POLICAJAC hapsi KRIMINALCA. Pa taj isti kriminal koji danas kroji i kape šajkače je jedina multietnička organizacija koja besprijekorno funkcinira i danas, kao što je besprijekorno fukncionirala prije rata i u samom ratu. Pa jedni drugima su iznajmljivali topove i municiju dok su nas tukli i ubijali!


Neko je mudro rekao da u BiH i na Balkanu nije čak problem ni u tome što je kriminal sakriven u nacionalne zastave i to koliko dominira nego je problem još veći - što nacionalne oligarhije VASPITAVAJU svoje podanike da razmišljaju kao kriminalci. Pa kad on na vrhu pokrade milijune, valjda i ja mogu tisuće. Dobro njemu – dobro meni.


Baš me zanima šta ćemo krasti kad sve bude pokradeno?