Šta sa viškom kukuruza?

Poljoprivrednici u Bosni i Hercegovini 2008. godinu pamtiće kao godinu u kojoj su prvi put uspjeli proizvesti tržni višak kukuruza. Međutim višak od oko 30.000 tona najverovatnije neće biti ni obran jer država nema sredstava za otkup. Tako padaju u vodu priče političara koji zarad sopstvene promocije i kad zatreba ponavljaju da je BiH poljoprivredna zemlja i da svoju šansu za razvoj treba tražiti upravo u ovoj grani.

Iako su poljoprivrednici ove godine uspjeli prvi put u istoriji BiH proizvesti 30.000 tona kukuruza više od potrebnog - zainteresovanih za njegov otkup nema. Poljoprivrednici ne mogu da vjeruju da su došli u situaciju da država koja je prošle godine, kada je zbog suše rod podbacio, morala ići i moljakati da im neko proda kukuruz, sada ne želi da otkupi proizvedeno. Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača RS:


„Tržni višak od 30.000 tona kukuruza ne bi smio da bude problem za jednu državu. To je po 40 feninga 12 miliona maraka. Da li je problem za jednu državu 12 miliona maraka da stavi nešto u robne rezerve i da to već u martu, aprilu povuče i na tom, možda, nešto i zaradi, jer će cijene kukuruza sigurno biti daleko veće već u martu, aprilu?“

Predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Federacije BiH Smail Hadžialić:


„Moje je mišljenje da bi, ono što rade drugi, pametni ljudi, vlade i jednog i drugog entiteta morale iznaći sredstva da se ovaj višak otkupi, da se stavi u rezervu ako ga nemamo kome dati i da imamo čime intervenirati ukoliko bi iduće godine bio slučaj prošle godine. Prošle godine smo imali da je kukurz bio skoro 70 feninga, a evo sad se već može naći po 25.“


BiH svih prethodnih godina bila je zavisna od uvoza kukuruza, što potvđuju i podaci Spoljno-trgovinske komore BiH. BiH u prosjeku uveze oko 200.000 tona kukuruza godišnje, kaže Savo Marjanac iz Spoljno-trgovinske komore BiH:


„Primjera radi, 2006. godine smo uvezli 228.000 tona, a 2007. smo uvezli 165.000 tona kukuruza - nešto manje, ali vjerovatno da je bilo uvezeno u obliku krupice ili nekih poluprerađevina s obzirom da je iz Srbije bio zabranjen izvoz kukuruza u zrnu nego se izvozio kukuruz poluprerađen.“


Vlada RS za svoje robne rezerve od poljoprivrednika je odlučila da otkupi samo 10.000 tona kukuruza. Pomoćnik ministra za poljoprivredu i ruralni razvoj u Vladi RS Zoran Kovačević:


„Evo sad imamo situaciju, kao i u okruženju, da je ova godina bila dosta dobra kada su u pitanju prinosi i imamo značajan višak, što je dobro. Ali, s druge strane postoje određeni podaci da nema dovoljnog broja stoke da potroši tu količinu kukuruza.“


Nezainteresovanost države za otkup tržnih viškova kukuruza doveli su do toga da ga poljoprivrednici, koji nisu zadovoljni ni ponuđenom otkupnom cijenom od 30 feninga, ne žele ni brati. Vladimir Usorac:


„Sad imamo oko 70 posto kukuruza neobrano. Najvjerovatnije oko 50 posto kukuruza ostaće na njivama jer nema nikakve računice obrati kukuruz, sušiti, odvesti i dati po 30 feninga kad za te pare ne možemo zasijati za sljedeću godinu nove njive. Onda je daleko bolje da ostavimo taj kukuruz za sljedeću godinu i da ga prevedemo u dvogodišnju biljku.“


U Spoljno-trgovinskoj komori BiH smatraju da je problem što u BiH ne postoji dugoročna strategija za razvoj poljoprivrede, ali i u tome što se bh. poljoprivrednici još nisu navikli na rad pod tržišnim uslovima. Savo Marjanac:


„Ako neko nešto prozvodi, on mora znati za koga to proizvodi, pa tako i kukuruz, a ne kad se proizvede, onda se pitamo šta je. Ovo po meni, relativno gledano, nije neki problem, ali ga treba rješavati. Kako rješavati? U povezivanju onih kojima kukuruz treba, a on se prvenstveno koristi za stočnu hranu, znači mješaone stočne hrane i ostali - i da taj kukuruz oni preuzmu. Robne rezerve mogu da preuzmu određenu količinu, ali mi znamo kakvo je stanje i sa robnim rezervama i sa ostalim robama, i robne rezerve ako nisu ugovorile s nekim otkup i stvorile obavezu, onda je teško sada potkraj godine obezbijediti sredstva da se to sve otkupi.“


Političarima jedino preostaje da nastave pričati kako BiH ima veliki spoljno-trgovinski deficit i kako bh. poljoprivrednici nisu u stanju da proizvedu hranu ni za vlastite potrebe.