Neko šumom, a neko drumom

Nenad Pejić

Život je u BiH postao toliko jeftin da ga ni ljekari više ne spašavaju. Strah je još veći pa ljudi umjesto da se pitaju kako mogu pomoći sebi pitaju ko im može pomoći.
Ispričali su mi neki dan ovu sarajevsku priču: moj kolega je bolovao u vojnoj bolnici u Sarajevu, najboljoj u gradu. Trebao je u petak izaći ali je dobio povišenu temperaturu. Čekao je čitav petak da ljekari dodju i urade rengen pluća. Čekao je čitavu subotu da ljekari dodju i urade rengen pluća. Došli su u nedjelju. Bio je ramazan pa je, izgleda, teško bilo naći ljekara. Ljekar je došao prekasno.

PREDSJEDAVAJUĆI PREDSJEDNIŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE, HARIS SILAJDŽIĆ, GOVORIO JE PRIJE KOJI TJEDAN U UJEDINJENIM NARODIMA. ALI, O TOME ŠTA ĆE GOVORITI NIJE SE DOGOVORIO SA SVOJIM KOLEGAMA ČLANOVIMA PREDSJEDNIŠTVA. ONDA JE DRUGI ČLAN PREDSJEDNISTVA, NEBOJŠA RADMANOVIĆ, NAPISAO PISMO UJEDINJENIM NARODIMA INFORMIRAJUĆI IH DA SILADŽIĆ NE GOVORI U IME PREDSJEDNIŠTVA NEGO U SVOJE IME.

Supruga onog mog kolege iz vojne bolnice je završila na klinici za interne bolesti. Pričaju mi kolege da na čitavom katu interne bolnice ima samo jedan WC i to – bez daske.

ONAJ ISTI PREDSJEDAVAJUĆI PREDSJEDNIŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE JE NAKON UJEDINJENIH NARODA GOVORIO U VIJEĆU EVROPE ALI SE NI ZA TAJ GOVOR NIJE KONSULTIRAO SA SVOJIM KOLEGAMA. ONAJ ISTI ČLAN PREDSJEDNIŠTVA JE OPET OTPOSLAO PISMO, SA ISTIM UPOZORENJEM, OVAJ PUT VIJEĆU EVROPE.

Početkom devetog mjeseca učestvovao sam u Sarajevu na jednom okruglom stolu o ulozi našeg radija u medijskom prostoru BiH. Šetao sam ujutro sarajevskom glavnom ulicom, negdje oko pola devet ujutro. Iznenadjen vidio sam kamione gradske čistoće kako prazne kante za smeće i skupljaju ostavljene plastične vreće pred vratima zgrada i prodavnica. I sve to u pola devet ujutro!!??

RECE NEKI DAN PREMIJER REPUBLIKE SRPSKE, MILORAD DODIK, DA IMA PRIPREMLJEN SCENARIO U SLUČAJU DA GA VISOKI PREDSTAVNIK U BIH SMIJENI I NAJAVIO DA U TOM SLUČAJU MOŽDA “POVEDE REPUBLIKU SRPSKU U SAMOSTALNOST”

U Trgovačkom centru FIS-a, u Vitezu, u srednjoj Bosni, aktivirana je prije neki dan bomba i tom je prilikom ubijen jedan zaštitar. U Banjaluci se još nisu stišale priče o tome kako je izgradjena zgrada vlade RS.

Ja ne tvrdim da bi moj kolega ostao živ da je ljekar došao u petak umjesto u nedjelju, ne tvrdim da bilo ko krije ubicu onog zaštitara u Vitezu, ne znam koje su sve radnje radjene, zakonske i nezakonske, u slučaju zgrade vlade RS u Banjaluci, nisam čak ni brojao toalete na Internoj klinici u Sarajevu. Mogao bih, medjutim, nabrajati desetine primjera kako život u Bosni i Hercegovini ide drumom, a političari - šumom. Nema gotovo ni jedne jedine oblasti života gdje BiH prednjači u regionu (osim možda filmskog festivala).

Možda Haris Silajdžić misli da je izborio nešto za BiH kad je govorio bez konsultiranja svojih kolega ili možda Nebojša Radmanović misli da je odbranio interese dijela BiH. Istina je obrnuta - obojica su samo pokazali koliko je Predsjedništvo čiji su oni članovi nesposobno da se dogovori o najprostijim mogućim stvarima. Oni su tako uradili sve protiv države u čije ime daju izjave i u čije ime postoje.

Niko se, naravno, i ne čudi što je pored katastrofalnih rezultata postojeće vlasti u privredi, pored užasnog stanja u zdravstvu, pored podijeljenih škola i neplaćenih profesora ista ta vlast dobila lokalne izbore sa malom korekcijom – Stranka za BiH je izgubila dosta glasova ali je dobila SDA. Bilo bi uostalom suludo očekivati da bi u atmosferi podijeljene Bosne i Hercegovine neko drugi i mogao dobiti izbore osim etnonacionalnih oligarhija. Konačno, pa baš njima i odgovara da se živi što bijednije jer je u povijesti i teoriji vrlo dobro poznato da su nacionalni naboji najjači baš tamo gdje se najslabije živi.

Jedino što se osobno pitam, uz dužno poštovanje raznih činjenica i objasnjenja, jeste kad će gradjani i glasači BiH shvatiti da se ti isti ljudi i te iste stranke svadjaju vec 20 godina i da su svih tih 20 godina na vlasti! Koliko duboko gradjanin BiH treba da padne pa da političare procjenjuje po tome da li ima ljekara i za vrijeme ramazana, da li ima dovoljno WC-a u bolnicama, kako se gradi zgrada vlade…..

Ili sam, može biti, ja u krivu kad gore napisah da život ide drumom, a političari šumom. Može biti da je obrnuto - političari idu drumom, a narod i život bogme - šumom. Tamo je mrak pa možeš pobjeći od onog svog saputnika sa strane i iza tebe. I tvom je saputniku lakše ići šumom jer se on tebe boji. A oni koji obojicu ubjediše da se boje ne idu ni šumom ni drumom.

Oni lete.