Na Haškom sudu suđenje bivšem načelniku generalštaba Vojske Jugoslavije Momčilu Perišiću došlo je do kraja nakon replika na završne riječi obiju strana.
Obrana je tijekom iznošenja završnih riječi pokušala osporiti zapovjednu odgovornost optuženog nad oficirima Vojske Jugoslavije na hrvatskom i bosansko-hercegovačkom ratištu.
Prema obrani srbijansko rukovodstvo Slobodana Miloševića je željelo mir, a Perišić kao vojni predstavnik te vlasti to nije mogao postići budući da nije imao utjecaj, na kako se navelo – samovoljne vojne starješine u Srpskoj Vojsci Krajine i Vojsci Republike Srpske (VRS), poput generala Ratka Mladića.
Obrana: Perišić bez utjecaja na Mladića i Martića
Srbijanski državni vrh nije omogućavao ratnu situaciju kako to tvrdi tužiteljstvo – nego ju je „pokušavao smiriti“, ustvrdila je obrana generala Perišića.
Branitelj Novak Lukić pročitao je neke zapisnike s Vrhovnog savjeta obrane Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) iz 1995.godine tijekom kojih predsjednik Slobodan Milošević nagovara Ratka Mladića da prihvati mirovne sporazume.
„I pored, ja ću reći, spektakularnih izjava Mladića – da bez SRJ ne bi opstala VRS i da se on osjeća pripadnikom jedne, jedinstvene vojske...što vidite iz ovih svih dokaza? Vidite transparentno da se samo pokušava utjecati na Mladića. On reagira tako da taj utjecaj političkog i vojnog rukovodstva SRJ ne prihvaća. On ne sluša ni Perišića, ne sluša ni Miloševića uz pravdanje – da je on samo vojnik naroda“, zaključio je Lukić.
Budući da nisu mogli utjecati na Mladića kao načelnika generalštaba Vojske Republike Srpske obrana je u završnim riječima pokušala ukazati da zbog toga ne postoji ni odgovornost Perišića za zločine u Bosni i Hercegovini, poput opsade Sarajeva i masakra u Srebrenici.
Prema obrani srbijanski vojni i politički vrh je također pokušavao nagovoriti i hrvatske Srbe da sjednu za pregovarački stol sa Zagrebom, različito od tužiteljstva koje tvrdi da ga je omogućio raketirati dostavljanjem vojne opreme, odnosno raketa.
Branitelj Lukić pročitao je presretnuti razgovor između Miloševića i Perišića iz svibnja 1995.godine u kojem komentiraju poteze vođe pobunjenih hrvatskih Srba Milana Martića.
„Perišić: Vidite da je to otkačeno sve gospodine predsjedniče. Milošević: ovaj ima u 3 sata nastavak pregovora o miru. Jel' oni to rade namjerno? Perišić: imam osjećaj da je ovaj Martić izgubljen. I da uopće ne razmišlja o situaciji. Milošević: jesi rekao Ćeleketiću da se to ne smije raditi. Perišić: pa rekao sam ja Ćeleketiću. Ali izgleda da je to Martić i on bez našeg znanja odradio. Vidite oni su gađali Karlovac, Sisak, a sada Zagreb“, glasio je presretnuti
razgovor.
Iza završnih riječi obrane uslijedile su replike na završne riječi obiju strana u postupku.
Tužiteljstvo se pri tom osvrnulo na stavove obrane o tome kako je Perišić navodno izgubio zapovjednu moć nakon što je na Vrhovnom savjetu obrane (VSO) SRJ odbijen njegov prijedlog da se izbace iz Vojske Jugoslavije oni koji odbijaju premještaj u VRS i SVK.
Prema tužitelju Marku Harmonu Perišić nije izgubio moć jer iako se njegov prijedlog nije prihvatio u direktnom obliku (otkaza oficirima) – pronašli su se drugi modaliteti kažnjavanja – poput umirovljenja tih oficira, kako SRJ ne bi dala dokaz međunarodnoj zajednici da sudjeluje u ratu te kako bi se izbjegle sankcije.
Obrana je zatražila oslobađajuću presudu po svih 13 točaka optužbe, dok je tužilaštvo zatražila doživotnu kaznu zatvora zbog logističke i kadrovske pomoći Vojsci Republike Srpske i Srpskoj Vojsci Krajine.
Nakon replika obiju strana u postupku suci su se povukli na duže vijećanje kako bi donijeli prvostupanjsku presudu.
Obrana je tijekom iznošenja završnih riječi pokušala osporiti zapovjednu odgovornost optuženog nad oficirima Vojske Jugoslavije na hrvatskom i bosansko-hercegovačkom ratištu.
Prema obrani srbijansko rukovodstvo Slobodana Miloševića je željelo mir, a Perišić kao vojni predstavnik te vlasti to nije mogao postići budući da nije imao utjecaj, na kako se navelo – samovoljne vojne starješine u Srpskoj Vojsci Krajine i Vojsci Republike Srpske (VRS), poput generala Ratka Mladića.
Obrana: Perišić bez utjecaja na Mladića i Martića
Srbijanski državni vrh nije omogućavao ratnu situaciju kako to tvrdi tužiteljstvo – nego ju je „pokušavao smiriti“, ustvrdila je obrana generala Perišića.
Branitelj Novak Lukić pročitao je neke zapisnike s Vrhovnog savjeta obrane Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) iz 1995.godine tijekom kojih predsjednik Slobodan Milošević nagovara Ratka Mladića da prihvati mirovne sporazume.
„I pored, ja ću reći, spektakularnih izjava Mladića – da bez SRJ ne bi opstala VRS i da se on osjeća pripadnikom jedne, jedinstvene vojske...što vidite iz ovih svih dokaza? Vidite transparentno da se samo pokušava utjecati na Mladića. On reagira tako da taj utjecaj političkog i vojnog rukovodstva SRJ ne prihvaća. On ne sluša ni Perišića, ne sluša ni Miloševića uz pravdanje – da je on samo vojnik naroda“, zaključio je Lukić.
Budući da nisu mogli utjecati na Mladića kao načelnika generalštaba Vojske Republike Srpske obrana je u završnim riječima pokušala ukazati da zbog toga ne postoji ni odgovornost Perišića za zločine u Bosni i Hercegovini, poput opsade Sarajeva i masakra u Srebrenici.
Prema obrani srbijanski vojni i politički vrh je također pokušavao nagovoriti i hrvatske Srbe da sjednu za pregovarački stol sa Zagrebom, različito od tužiteljstva koje tvrdi da ga je omogućio raketirati dostavljanjem vojne opreme, odnosno raketa.
Branitelj Lukić pročitao je presretnuti razgovor između Miloševića i Perišića iz svibnja 1995.godine u kojem komentiraju poteze vođe pobunjenih hrvatskih Srba Milana Martića.
„Perišić: Vidite da je to otkačeno sve gospodine predsjedniče. Milošević: ovaj ima u 3 sata nastavak pregovora o miru. Jel' oni to rade namjerno? Perišić: imam osjećaj da je ovaj Martić izgubljen. I da uopće ne razmišlja o situaciji. Milošević: jesi rekao Ćeleketiću da se to ne smije raditi. Perišić: pa rekao sam ja Ćeleketiću. Ali izgleda da je to Martić i on bez našeg znanja odradio. Vidite oni su gađali Karlovac, Sisak, a sada Zagreb“, glasio je presretnuti
razgovor.
Iza završnih riječi obrane uslijedile su replike na završne riječi obiju strana u postupku.
Tužiteljstvo se pri tom osvrnulo na stavove obrane o tome kako je Perišić navodno izgubio zapovjednu moć nakon što je na Vrhovnom savjetu obrane (VSO) SRJ odbijen njegov prijedlog da se izbace iz Vojske Jugoslavije oni koji odbijaju premještaj u VRS i SVK.
Prema tužitelju Marku Harmonu Perišić nije izgubio moć jer iako se njegov prijedlog nije prihvatio u direktnom obliku (otkaza oficirima) – pronašli su se drugi modaliteti kažnjavanja – poput umirovljenja tih oficira, kako SRJ ne bi dala dokaz međunarodnoj zajednici da sudjeluje u ratu te kako bi se izbjegle sankcije.
Obrana je zatražila oslobađajuću presudu po svih 13 točaka optužbe, dok je tužilaštvo zatražila doživotnu kaznu zatvora zbog logističke i kadrovske pomoći Vojsci Republike Srpske i Srpskoj Vojsci Krajine.
Nakon replika obiju strana u postupku suci su se povukli na duže vijećanje kako bi donijeli prvostupanjsku presudu.
