Farid Mehralizada, ekonomista i novinar Azerbejdžanskog servisa Radio Slobodna Evropa, nepravedno je pritvoren u Azerbejdžanu od 30. maja 2024. godine.
Osuđen je na devet godina zatvora pod optužbom za "ilegalno preduzetništvo, pranje novca, utaju poreza i falsifikovanje dokumenata". Aktivisti za ljudska prava i grupe za zastupanje novinara kažu da su optužbe izmišljene i da su posljedica Mehralizadinog rada.
Na drugu godišnjicu od zatvaranja, Mehralizada razmišlja o životu iza rešetaka, humanosti zatvorske ekonomije i fotografiji koju je napravila vještačka inteligencija sa ćerkom koju jedva da je vidio.
1) Sjećanje koje tjera da izdržiš?
Moja ćerka je rođena nekoliko mjeseci nakon što sam zatvoren. Viđali smo se samo tokom poseta zatvoru, ali nikada dovoljno dugo. Zato još uvijek nemamo pravu zajedničku fotografiju. Prije nekog vremena, moji prijatelji su napravili našu zajedničku fotografiju koristeći vještačku inteligenciju i poklonili mi je.
Kada sam je držao, osetio sam svu težinu svake dragocjene uspomene koja mi je nedostajala: prvi koraci, rođendani, praznici kod kuće.
Fotografija je izgledala tako realistično da je, na prvi pogled, bila duboko dirljiva. Ali koliko god impresivna bila na prvi pogled, tehnologija ne može zamijeniti ljudski dodir. Ne može zamijeniti boravak tamo.
Ponovni susret sa mojim voljenima je moja najveća motivacija. Prava verzija te fotografije je ono što čekam.
2) Šta te je zatvor naučio o Azerbejdžanu?
Zatvor mi je pružio priliku da upoznam ljude sa kojima vjerovatno nikada ne bih dijelio isto okruženje u običnom životu.
Dugogodišnji život sa ljudima iz različitih društvenih grupa i sa različitim ideološkim stavovima omogućava vam da vidite Azerbejdžan iz druge perspektive. Tamo shvatite da zapravo postoji mnogo različitih vizija "Azerbejdžana".
Svaka društvena grupa drugačije zamišlja svoju zemlju.
Još jedna realnost koju mi je zatvor otkrio jeste da religija zauzima jače mjesto u društvu nego što često pretpostavljamo. U slobodi, ovaj uticaj nije uvijek vidljiv u svakodnevnim političkim procesima. Ali u zatvorenom okruženju postaje mnogo jasnije da religija služi ljudima i kao moralna podrška i kao oblik društvenog odnosa.
Jedna od pozitivnih stvari koja me je iznenadila bila je želja ljudi za učenjem. Onima koji znaju strane jezike ili su dobro upućeni u određene oblasti stalno se obraćaju drugi koji pokušavaju nešto da nauče. Broj ljudi koji čitaju knjige je takođe mnogo veći nego što sam očekivao. Možda kada je čovjek lišen slobode, znanje postaje jedan od načina na koji se štiti.
3) Kako iz zatvora izgleda azerbejdžansko novinarstvo?
U stvarnosti, ne izgleda nikako. Jer u azerbejdžanskim zatvorima nema pristupa internetu. A na televiziji i u štampanim medijima je veoma teško pronaći bilo šta što se zaista može nazvati novinarstvom.
Ali ovdje postoji jedan zanimljiv detalj. U zatvoru se većina političkih zatvorenika, bilo da su novinari, politički aktivisti ili članovi opozicije, generalno naziva jednostavno "novinarima".
Drugim riječima, u zatvorskom žargonu, riječ "novinar" je u izvjesnom smislu postala sinonim za "političkog zatvorenika". To nije slučajno. To odražava kako je nezavisno novinarstvo u Azerbejdžanu postalo izuzetno opasno polje djelovanja.
4) Kako iz zatvora izgleda ekonomija Azerbejdžana?
Zvanična statistika takođe pokazuje da je jedan od najčešćih razloga za zatvaranje u Azerbejdžanu krivična djela povezana sa drogom. Član 234 Krivičnog zakonika je čak među zatvorenicima poznat kao "nacionalni član".
Kada sam bio na slobodi, mislio sam da je veliki broj krivičnih djela povezanih sa drogom uglavnom povezan sa široko rasprostranjenom upotrebom droga. Ali u zatvoru shvatite da postoji i ozbiljna ekonomska dimenzija ovog problema. Među osuđenima za optužbe vezane za drogu, ima mnogo ljudi koji nikada nisu sami koristili drogu. Glavni razlozi koji ih guraju u posao kurira droge i šverc su nezaposlenost i nedostatak prihoda.
Iz tog razloga vjerujem da je stvaranje stvarnih i funkcionalnih programa zapošljavanja, posebno za ljude puštene iz zatvora, izuzetno važno. U suprotnom, ljudi se vraćaju u isto okruženje i istu slijepu ulicu.
Zapravo, gledano iz zatvora, jedan od prvih vidljivih problema u azerbejdžanskoj ekonomiji je problem zapošljavanja. Možda zvuči paradoksalno, ali jedna od najčešćih društvenih grupa sa kojima se srećemo u zatvorima su preduzetnici. Mnogo je poslovnih ljudi zatvoreno zbog pitanja vezanih za poreze, carine i dugove. Ovo pokazuje koliko je poslovno okruženje u zemlji krhko i nestabilno.
Ponekad vidite preduzetnike koji su plaćali poreze državi više od 20 godina zatvorene zbog relativno malih poreskih dugova. Ali takvo zatvaranje nije samo gubitak slobode jedne osobe. To takođe znači zatvaranje tog preduzeća, zatvaranje radnih mjesta i desetine porodica koje gube izvor prihoda.
Jedna od najčešće diskutovanih tema u zatvoru je jednokratna isplata koja se daje po puštanju na slobodu. Prema važećim propisima, ovaj iznos je četiri puta veći od minimalne zarade, trenutno oko 1.600 manata (941 dolar). Zanimljivo je da čak i ljudi kojima je ostalo još nekoliko godina do puštanja na slobodu prave planove šta će da rade sa tim novcem.
Bio sam svjedok tome da mnogi zatvorenici kažu da nikada u životu nisu zaradili toliko novca. Ovo jasno pokazuje koliko je duboka nejednakost u prihodima u Azerbejdžanu.
5) Koji ekonomski koncept je dobio drugačije značenje u zatvoru?
Prvi koncept koji mi pada na pamet je siromaštvo.
Na slobodi, siromaštvo je za mene uglavnom bilo povezano sa nivoom prihoda. Ali u zatvoru shvatite da je siromaštvo i odsustvo izbora.
Jer čak i ako ovjde imate novac, ne možete kupiti šta želite kad god želite.
Zatvorska prodavnica radi po rasporedu, i postoje stroga pravila u vezi sa isporukama izvana. Ponekad ste jednostavno primorani da čekate.
Ali u zatvoru vidite i drugu stranu borbe protiv siromaštva. Ljudi ovdje žive kolektivno, i to ih tjera da dijele. Ako neko nema čaj, druga osoba podijeli svoj. Ako nekome nedostaje odjeća, druga mu pomaže.
U zatvoru, glavni mehanizam socijalne zaštite nije država, već kolektivna svijest. Možda je zato ljudi u zatvoru dublje razumiju koliko je siromaštvo zaista bolno.
6) Kako je razmišljati o ekonomiji u zatvoru?
Razmišljanje o ekonomiji u zatvoru je potpuno drugačije od razmišljanja o ekonomiji na slobodi. Godinama sam pokušavao da razumijm ekonomiju zemlje posmatrajući budžetske brojke, prihode od nafte, inflaciju, kurs manata i razne druge ekonomske pokazatelje. Ali u zatvoru, ekonomija se od statistike pretvara u ljudske priče.
Naravno, čak i ovdje je moguće izvući zaključke iz određenih zapažanja. Na primjer, možete steći utisak o opštoj situaciji na osnovu broja ljudi koji idu u kafeteriju ili na osnovu povećanja broja ljudi koji traže od drugih cigarete.
Ali mislim da je glavna razlika u tome što u zatvoru novac više nije najvrijednija stvar. Ponekad dodatni pokrivač u zimskom danu; ponekad pozdrav od nekoga; ili ponekad da neočekivano čujete omiljenu pesmu koju dugo niste slušali, sve se to osjeća vrijednijim od novca.
Mislim da mi je zatvor pružio obrazovanje iz ekonomije koje nije ništa manje vrijedno od univerzitetske diplome. Jer ovdje, na kraju svake teorije, stoji ljudsko biće.
Kada razmišljate o ekonomiji u zatvoru, počinjete da vidite ne brojeve, već ponašanje ljudi, strahove, nade i njihovu svakodnevnu borbu za opstanak.
