(Tekst napisan u saradnji sa Centrom za istraživačko novinarstvo u Sarajevu)
U BiH ne postoji garancija da će pravosnažno osuđena osoba ikada odslužiti zatvorsku kaznu.
Mnogi osuđenici, među kojima i visoki zvaničnici u vlasti, više godina izbjegavaju izdržavanje kazne koristeći se svim raspoloživim metodama - i nikada ne odu u zatvor.
Prema podacima koje je prikupio Centar za istraživačko novinarstvo u Sarajevu sa 41 opštinskog i osnovnog suda u BiH, u januaru i februaru 2011. godine na odsluženje zatvorske kazne čeka gotovo 2.000 pravosnažno osuđenih osoba. Više od 150 je uložilo molbe za odgodu kazne, dok ostali, uglavnom, čekaju na mjesto ili su u bijegu.
Dževad Rađo, poslanik u Skupštini Kantona Sarajevo i član Saveza za bolju budućnost, nikada neće odslužiti šestomjesečnu zatvorsku kaznu zbog izazivanja saobraćajne nesreće u kojoj je jedna osoba poginula, a dvije povrijeđene.
Rađu je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine pravosnažno osudio 2006. godine. Više od tri i po godine odlagao je odlazak u zatvor, a na kraju je pomilovan.
U jednoj od brojnih molbi za odgodu odlaska u zatvor Rađo je naveo da za potrebe izrade doktorske disertacije na Univerzitetu "Džemal Bijedić" u Mostaru mora obaviti testiranja na izletu i logorovanju.
Prema podacima Nastavničkog fakulteta u Mostaru, Rađo nikada nije prijavio disertaciju. Bez obzira što je pravosnažno osuđen, te izvarao zakon i državu, Rađo se i danas vidi zaslužnim građaninom ove zemlje, te ističe kako u zatvoru nikada nije ni trebao biti.
„Pola Bosne oslobodio, Zlatni ljiljan, uzoran građanin koji nikad nije osuđivan", kaže on.
Nažalost, Rađo nije sam.
Josip Merdžo, visoki funkcioner Hrvatske demokratske zajednice 1990., je iste 2006. godine na godinu dana zatvora osuđen zbog zloupotrijebe položaja jer je kao premijer Hercegovačko-neretvanskog kantona budžet odštetio za više od pola miliona KM.
Odlazak u zatvor uspješno je odlagao više od tri godine. Jednu od njegovih molbi odbacio je Marin Zadrić, predsjednik Opšinskog suda u Mostaru.
„Ja sam donio rješenje kojom odbijam jednu molbu za odgodu, a njemu je više puta iz različitih pravnih osnova odgađan početak u ukupnom trajanju od dvije godine i osam mjeseci. Najrađe bih glavom o zid lupao kad vidim kako me pokušavaju prevariti - iz puno razloga. Prvi, moraš profesionalno raditi svoj posao i svakog smjestiti gdje zaslužuje. I onaj drugi - pa nemoj me praviti budalom", kaže Zarić.
Merdžo je ipak završio u zatvoru, ali mu je već nakon pola godine prekinuto izvršenja kazne.
Ne postoji garancija da će pravosnažno osuđena osoba završiti u zatvoru jer je jedan od razloga zbog kojih su godinama na slobodi i nedostatak smještajnih kapaciteta, ističe predsjednik Opštinskog suda u Sarajevu Goran Salihović.
Ustikolina kod Goražda, istočna Bosna, zatvor (Pritvorske jedinice) Ustikolina, 11. mart 2009."Nema garancije zato što je takva zakonska procedura kakva je. Nema mjesta. Država nije ništa uradila u tom smislu da se poboljša. Eto to je to. A zakonska rješenja su takva da oni imaju niz mogućnosti da blokiraju to sve. Zakon može da mu dozvoli da on odgodi izdržavanje kazne - i oni donose te potvrde da su bolesni. I svi su odjednom bolesni", kaže Salihović.
Ombudsmani, međutim, već godinama upozoravaju da je problem u lošoj organizaciji i koordinaciji dva entieta, a ne nedostataku slobodnih mjesta u zatvorima, kaže Rada Kafedžić iz Odjela za praćenje prava zatvorenika Ombudsmena Bosne i Hercegovine.
"Zatvorenici iz Federacije ne mogu izdržavati kaznu u RS-u jer ne postoji potreban sporazum entiteta uprkos inicijativi koja je u ovom smislu postojala, ali nikada nije dovedena do kraja. Tokom posjeta utvrdili smo da nije to tako alarmantno stanje jer direktori ustanova tvrde u pojedinim zatvorima ima mjesta - i u Federaciji, a u RS-u svakako. U najvećoj kazneno-popravnoj ustanovi u Federaciji, kao što je Zenica, direktor tvrdi da oni nikada nisu sa kapije vratili osuđeno lice koje je došlo na izdržavanje kazne. Ta tvrdnja da nema mjesta ne stoji za sve ustanove. Čak smo utvrdili da Ustikolina kao odjeljenje sarajevskog KP zavoda da ima mjesta - ona je praktično poluprazna", kaže Kafedžić
Među kršiteljima zakona ima i sudija
U posljednje tri godine na području BiH je, na osnovu naloga sudova, raspisano gotovo 4.000 potjernica za pravosnažno osuđenim osobama, ali policije entiteta i Brčko Distrikta nemaju podatke koliko ih je uhapšeno.
Prema podacima koje su novinari Centra za istaživačko novinarstvo i Sarajevu dobili od sudova, najmanje 23 osuđenika za kojima je bila raspisana potjernica neće odslužiti kaznu jer je došlo do zastare.
A među onima koji krše zakon i osuđenima pomažu da ga zloupotrijebe su i same sudije.
Tako je Đorđa Samojko, nekadašnji predsjednik Osnovnog suda u Sokocu, u postupku izvršenja sudske presude za tri osuđene osobe omogućio da dođe do zastare. Zbog toga je osuđen na novčanu kaznu od 2.000 KM.
On danas kaže:
„Ja nisam raspoložen na tu temu. To je 2004. godine zatvorena knjiga trajno i neopozivo i ne želim uopšte više da se vraćam na te stvari.“
Pomilovanjem Rajka Kuzmanovića, nekadašnjeg predsjednika Republike Srpske, osuda za Đorđu Samojka je brisana i on danas radi kao advokat na Sokocu.
U BiH ne postoji garancija da će pravosnažno osuđena osoba ikada odslužiti zatvorsku kaznu.
Mnogi osuđenici, među kojima i visoki zvaničnici u vlasti, više godina izbjegavaju izdržavanje kazne koristeći se svim raspoloživim metodama - i nikada ne odu u zatvor.
Prema podacima koje je prikupio Centar za istraživačko novinarstvo u Sarajevu sa 41 opštinskog i osnovnog suda u BiH, u januaru i februaru 2011. godine na odsluženje zatvorske kazne čeka gotovo 2.000 pravosnažno osuđenih osoba. Više od 150 je uložilo molbe za odgodu kazne, dok ostali, uglavnom, čekaju na mjesto ili su u bijegu.
Dževad Rađo, poslanik u Skupštini Kantona Sarajevo i član Saveza za bolju budućnost, nikada neće odslužiti šestomjesečnu zatvorsku kaznu zbog izazivanja saobraćajne nesreće u kojoj je jedna osoba poginula, a dvije povrijeđene.
Rađu je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine pravosnažno osudio 2006. godine. Više od tri i po godine odlagao je odlazak u zatvor, a na kraju je pomilovan.
U jednoj od brojnih molbi za odgodu odlaska u zatvor Rađo je naveo da za potrebe izrade doktorske disertacije na Univerzitetu "Džemal Bijedić" u Mostaru mora obaviti testiranja na izletu i logorovanju.
Prema podacima Nastavničkog fakulteta u Mostaru, Rađo nikada nije prijavio disertaciju. Bez obzira što je pravosnažno osuđen, te izvarao zakon i državu, Rađo se i danas vidi zaslužnim građaninom ove zemlje, te ističe kako u zatvoru nikada nije ni trebao biti.
„Pola Bosne oslobodio, Zlatni ljiljan, uzoran građanin koji nikad nije osuđivan", kaže on.
Nažalost, Rađo nije sam.
Josip Merdžo, visoki funkcioner Hrvatske demokratske zajednice 1990., je iste 2006. godine na godinu dana zatvora osuđen zbog zloupotrijebe položaja jer je kao premijer Hercegovačko-neretvanskog kantona budžet odštetio za više od pola miliona KM.
Odlazak u zatvor uspješno je odlagao više od tri godine. Jednu od njegovih molbi odbacio je Marin Zadrić, predsjednik Opšinskog suda u Mostaru.
„Ja sam donio rješenje kojom odbijam jednu molbu za odgodu, a njemu je više puta iz različitih pravnih osnova odgađan početak u ukupnom trajanju od dvije godine i osam mjeseci. Najrađe bih glavom o zid lupao kad vidim kako me pokušavaju prevariti - iz puno razloga. Prvi, moraš profesionalno raditi svoj posao i svakog smjestiti gdje zaslužuje. I onaj drugi - pa nemoj me praviti budalom", kaže Zarić.
Merdžo je ipak završio u zatvoru, ali mu je već nakon pola godine prekinuto izvršenja kazne.
Ne postoji garancija da će pravosnažno osuđena osoba završiti u zatvoru jer je jedan od razloga zbog kojih su godinama na slobodi i nedostatak smještajnih kapaciteta, ističe predsjednik Opštinskog suda u Sarajevu Goran Salihović.
Ombudsmani, međutim, već godinama upozoravaju da je problem u lošoj organizaciji i koordinaciji dva entieta, a ne nedostataku slobodnih mjesta u zatvorima, kaže Rada Kafedžić iz Odjela za praćenje prava zatvorenika Ombudsmena Bosne i Hercegovine.
"Zatvorenici iz Federacije ne mogu izdržavati kaznu u RS-u jer ne postoji potreban sporazum entiteta uprkos inicijativi koja je u ovom smislu postojala, ali nikada nije dovedena do kraja. Tokom posjeta utvrdili smo da nije to tako alarmantno stanje jer direktori ustanova tvrde u pojedinim zatvorima ima mjesta - i u Federaciji, a u RS-u svakako. U najvećoj kazneno-popravnoj ustanovi u Federaciji, kao što je Zenica, direktor tvrdi da oni nikada nisu sa kapije vratili osuđeno lice koje je došlo na izdržavanje kazne. Ta tvrdnja da nema mjesta ne stoji za sve ustanove. Čak smo utvrdili da Ustikolina kao odjeljenje sarajevskog KP zavoda da ima mjesta - ona je praktično poluprazna", kaže Kafedžić
Među kršiteljima zakona ima i sudija
U posljednje tri godine na području BiH je, na osnovu naloga sudova, raspisano gotovo 4.000 potjernica za pravosnažno osuđenim osobama, ali policije entiteta i Brčko Distrikta nemaju podatke koliko ih je uhapšeno.
Prema podacima koje su novinari Centra za istaživačko novinarstvo i Sarajevu dobili od sudova, najmanje 23 osuđenika za kojima je bila raspisana potjernica neće odslužiti kaznu jer je došlo do zastare.
Sudija, Đorđe Samojko u postupku izvršenja sudske presude za tri osuđene osobe omogućio da dođe do zastare. Zbog toga je osuđen na novčanu kaznu od 2.000 KM.
A među onima koji krše zakon i osuđenima pomažu da ga zloupotrijebe su i same sudije.
Tako je Đorđa Samojko, nekadašnji predsjednik Osnovnog suda u Sokocu, u postupku izvršenja sudske presude za tri osuđene osobe omogućio da dođe do zastare. Zbog toga je osuđen na novčanu kaznu od 2.000 KM.
On danas kaže:
„Ja nisam raspoložen na tu temu. To je 2004. godine zatvorena knjiga trajno i neopozivo i ne želim uopšte više da se vraćam na te stvari.“
Pomilovanjem Rajka Kuzmanovića, nekadašnjeg predsjednika Republike Srpske, osuda za Đorđu Samojka je brisana i on danas radi kao advokat na Sokocu.
