Na pola mandata hrvatske vlade lijevog centra sve je jasnije da im socijalna osjetljivost nije glavna kvaliteta. Štedi se na prosvjetarima i umirovljenicima, ali ne i na plaćama političara i novcu za financiranje aparata političkih stranaka. Istražili smo - zašto je tome tako?
Kad je na sjednici zagrebačke Gradske skupštine u četvrtak jedan gradski zastupnik predložio da se zbog štednje i u znak solidarnosti sa građanima pogođenim krizom naknade za gradske zastupnike smanje na pola, nadležni su mu odgovorili da je to – provokacija. To je najnovija u nizu sličica koje – iako vladajući u Zagrebu nisu isti kao vladajući u Hrvatskoj – pokazuju da vlasti u Hrvatskoj nemaju ni „S“ od socijalne osjetljivosti prema onima od čijeg poreza žive.
Kasni se sa novcem za putne troškove prosvjetnim radnicima, smanjuje se mirovine više od 650 eura, rezovi u javnom sektoru – od socijale, preko obrazovanja do zdravstva – sljedeći su korak, ali kriza u hrvatskom društvu nikako da pogodi političke stranke i političare. I sljedeće će godine za rad političkih stranaka biti odvojeno 50 milijuna kuna, nešto preko 6 i po milijuna eura, isto koliko i u ovoj recesijskoj.
Povrh toga, vladajući nikako da pokažu neku gestu solidarnosti sa građanima. Zakonski prijedlog o linearnom smanjivanju osnovice za plaće državnih dužnosnika za 21 posto od travnja čeka da bude uvršten na dnevni red Sabora, a njegov predlagač, predsjednik oporbenih Hrvatskih laburista – stranke rada Dragutin Lesar za naš radio zaključuje:
„Politička elita u Hrvatskoj nije spremna staviti na dnevni red propitivanje svojih financijskih privilegija.“
Standardni je argument protiv smanjenja plaća političarima da ih treba dobro platiti, jer obavljaju odgovoran posao, i da će u slučaju smanjenja plaća otići u privatni sektor. Lesar kaže kako je takvo razmišljanje legitimno u slučaju kada se radi o vrhunskim stručnjacima koje treba čuvati da ne pobjegnu u privatni sektor, ali da kod nas problem započinje u trenutku kada i kako se vrše imenovanja na neku odgovornu funkciju.
„A u Hrvatskoj još uvijek vrijedi jedna jedina kvalifikacija, a to je – stranačka iskaznica. Mi imamo kvazi-menadžere koje vladajuće partije postavljaju na funkcije, sklapaju ugovore o otpremninama ako budu prijevremeno razriješeni, imaju tzv. klauzulu „zlatnog padobrana“, a iza sebe ostavljaju krš!“, konstatira Lesar.
Predsjednik Sindikata znanosti i visokog obrazovanja Vilim Ribić oštar je kritičar neoliberalnih trendova u hrvatskoj politici, i on u izjavi za naš radio tvrdi da je u Hrvatskoj na vlasti grupa neoliberalno formiranih političara koji su zloupotrijebili socijaldemokratsko ime.
„Radi se o ljudima koji tim vrijednostima jednostavno ne pripadaju niti su te vrijednosti ukorijenjene u njihovim dušama i srcima. Radi se zapravo o intelektualnoj uzurpaciji ljudi koji su uzurpirali i oteli socijaldemokratima socijaldemokratsku stranku i socijaldemokratske vrijednosti. Kao takvi, svi oni sada provode neoliberalnu agendu, i to poput Kerbera, vjerniji nego što se to od njih traži iz međunarodnih i europskih centara. I to vam je odgovor na pitanje – zašto su oni socijalno neosjetljivi“, kaže Ribić.
Takvoj se ocjeni priklanja i Lesar, inače bivši dugogodišnji sindikalist.
„Predsjednik hrvatske Vlade, inače i predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske, u nekoliko je navrata za sebe rekao da je - liberal! Vladajuća koalicija sastavljena je i od liberalnih stranaka koje očito u Vladi imaju veći utjecaj, tako da bi se u ovom trenutku teško moglo govoriti da su u Hrvatskoj na vlasti – socijaldemokrati“, zaključuje Lesar.
Kad je na sjednici zagrebačke Gradske skupštine u četvrtak jedan gradski zastupnik predložio da se zbog štednje i u znak solidarnosti sa građanima pogođenim krizom naknade za gradske zastupnike smanje na pola, nadležni su mu odgovorili da je to – provokacija. To je najnovija u nizu sličica koje – iako vladajući u Zagrebu nisu isti kao vladajući u Hrvatskoj – pokazuju da vlasti u Hrvatskoj nemaju ni „S“ od socijalne osjetljivosti prema onima od čijeg poreza žive.
Kasni se sa novcem za putne troškove prosvjetnim radnicima, smanjuje se mirovine više od 650 eura, rezovi u javnom sektoru – od socijale, preko obrazovanja do zdravstva – sljedeći su korak, ali kriza u hrvatskom društvu nikako da pogodi političke stranke i političare. I sljedeće će godine za rad političkih stranaka biti odvojeno 50 milijuna kuna, nešto preko 6 i po milijuna eura, isto koliko i u ovoj recesijskoj.
Povrh toga, vladajući nikako da pokažu neku gestu solidarnosti sa građanima. Zakonski prijedlog o linearnom smanjivanju osnovice za plaće državnih dužnosnika za 21 posto od travnja čeka da bude uvršten na dnevni red Sabora, a njegov predlagač, predsjednik oporbenih Hrvatskih laburista – stranke rada Dragutin Lesar za naš radio zaključuje:
„Politička elita u Hrvatskoj nije spremna staviti na dnevni red propitivanje svojih financijskih privilegija.“
Standardni je argument protiv smanjenja plaća političarima da ih treba dobro platiti, jer obavljaju odgovoran posao, i da će u slučaju smanjenja plaća otići u privatni sektor. Lesar kaže kako je takvo razmišljanje legitimno u slučaju kada se radi o vrhunskim stručnjacima koje treba čuvati da ne pobjegnu u privatni sektor, ali da kod nas problem započinje u trenutku kada i kako se vrše imenovanja na neku odgovornu funkciju.
„A u Hrvatskoj još uvijek vrijedi jedna jedina kvalifikacija, a to je – stranačka iskaznica. Mi imamo kvazi-menadžere koje vladajuće partije postavljaju na funkcije, sklapaju ugovore o otpremninama ako budu prijevremeno razriješeni, imaju tzv. klauzulu „zlatnog padobrana“, a iza sebe ostavljaju krš!“, konstatira Lesar.
Predsjednik Sindikata znanosti i visokog obrazovanja Vilim Ribić oštar je kritičar neoliberalnih trendova u hrvatskoj politici, i on u izjavi za naš radio tvrdi da je u Hrvatskoj na vlasti grupa neoliberalno formiranih političara koji su zloupotrijebili socijaldemokratsko ime.
„Radi se o ljudima koji tim vrijednostima jednostavno ne pripadaju niti su te vrijednosti ukorijenjene u njihovim dušama i srcima. Radi se zapravo o intelektualnoj uzurpaciji ljudi koji su uzurpirali i oteli socijaldemokratima socijaldemokratsku stranku i socijaldemokratske vrijednosti. Kao takvi, svi oni sada provode neoliberalnu agendu, i to poput Kerbera, vjerniji nego što se to od njih traži iz međunarodnih i europskih centara. I to vam je odgovor na pitanje – zašto su oni socijalno neosjetljivi“, kaže Ribić.
Takvoj se ocjeni priklanja i Lesar, inače bivši dugogodišnji sindikalist.
„Predsjednik hrvatske Vlade, inače i predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske, u nekoliko je navrata za sebe rekao da je - liberal! Vladajuća koalicija sastavljena je i od liberalnih stranaka koje očito u Vladi imaju veći utjecaj, tako da bi se u ovom trenutku teško moglo govoriti da su u Hrvatskoj na vlasti – socijaldemokrati“, zaključuje Lesar.
