Zašto je ostatak svijeta ljubomoran na žene u Skandinaviji

Lynn Parramore (Reuters)

Islanđani su među najsretnijim i najzdravijim ljudima na svijetu. Izdaju više knjiga po glavi stanovnika od bilo koje druge zemlje i imaju više umjetnika. Hvale se raširenim vjerovanjem u evoluciju, kao i u vilenjake. Island je najmiroljubivija nacija na svijetu (policajci čak ne nose pištolje), i najbolje mjesto za djecu. Zemlju im vodi lezbijka, prva takva u svijetu. Istina, nacionalno jelo im je istrulo meso ajkule, ali ne možete imati sve.

Island je također najbolje mjesto ako imate matericu, barem tako misle ljudi Svjetskog ekonomskog foruma. Globalni izvještaj o razlikama u spolovima rangira zemlje prema tome gdje žene imaju najveću jednakost kada su u pitanju pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, kao i gdje najviše mogu učestvovati u političkom i ekonomskom životu zemlje.

U izvještaju za 2013. godinu, Islanđanke manje-više imaju sve. Njihovim sestrama u Finskoj, Norveškoj i Švedskoj je također dosta dobro; te su se zemlje našle na drugom, trećem i četvrtom mjestu na listi. Danska ne zaostaje mnogo na sedmom mjestu.

Sjedinjene Američke Države su se našle na 23. mjestu, što je za jedno mjesto niže nego prošle godine. Barem nismo u Jemenu, koji se našao na posljednjem, 136. mjestu.

Kako su vikinške zemlje postale lideri kada je u pitanju spolna prosvijećenost? Krvoločni upadi ne zvuče kao model za egalitarizam, i počeci nisu bili lijepi.

Srednjovjekovni islandski zakon je branio ženama da se naoružaju ili imaju kratku kosu. Vikinške žene nisu mogle biti poglavice ili sudije i morale su šutjeti na skupovima. S druge strane, mogle su zatražiti razvod i naslijediti zemlju. Ali to nije temelj za najrazvijenije jednakopravno društvo na svijetu.

Promjena je došla opismenjavanjem. U Skandinaviji danas skoro svi znaju čitati, što je ostavština reformatora i ranih kršćanskih misionara koji su sve građane željeli naučiti čitati bibliju. Nakon dugog perioda previranja, nordijske zemlje su se okrenule pismenosti kao stabilizatoru krajem osamnaestog stoljeća. Do 1842. godine, Švedska je donijela zakon prema kojem je obrazovanje bilo obavezno i za dječake i za djevojčice.

Istraživači su otkrili da je društvo ravnopravnije što je pismenije. Međutim, pismenost je na dosta visokom nivou i u SAD-u, tako da se u Skandinaviji mora dešavati još nešto. Ispostavlja se da čitav jedan miks sastojaka čini ravnopravnost spolova prioritetom u nordijskim zemljama.

Da bismo shvatili zašto, pogledajmo religiju. Skandinavijski luteranci, koji su okrenuli leđa katoličkoj Crkvi, su bili zabrinuti za jednakost - posebno zbog razlike između bogatih i siromašnih. Smatrali su da su pojedinci naslijedili neka prava koja ne mogu biti omogućena samo moćnima, što ih je moglo navesti na ideju o pravima žena. Državne luteranske crkve u Danskoj, Švedskoj, Finskoj, Norveškoj i na Islandu su imale ženske sveštenike još od sredine dvadesetog stoljeća, a danas, švedska luteranska Crkva čak ima i ženskog nadbiskupa.

Možda je stvar u tome što nema mnogo religije. Skandinavci nisu česti posjetioci crkve. Na moral gledaju više sa sekularnog stanovištva i nisu opsjednuti seksualnim pitanjima, tako da ih žensko ponašanje i aktivnosti manje interesuju. Skandinavijski sekularizam je odvojio seks od grijeha, što je bilo dobro za žene. Stvorilo se mišljenje da imaju pravo na seksualno iskustvo baš kao i muškarci, kao i pravo na reproduktivnu slobodu. Djevojčice i dječaci u školi uče o kontracepciji (čak i o zadovoljstvima orgazma), i većina gradova ima klinike za mlade na kojima su dostupni kontraceptivi. Žene mogu abortirati iz bilo kojeg razloga do osamnaeste sedmice trudnoće, nakon čega moraju tražiti dozvolu od državnog Odbora za zdravstvo, i pitanje nije politički kontroverzno.

Pametan ekonomski izbor

Politička ekonomija Skandinavije se također drugačije razvijala od američke. Švedska i Norveška su imale dosta velike imperijalističke avanture, ali se to ponašanje počelo mijenjati nakon Napoleonskih ratova. Nakon toga su investirale u vojsku da bi se odbranile od napadača, ali nisu bile zainteresovanje za izgrađivanje vojske da bi ratovale u svojim kolonijama. Nordijske zemlje su manje resursa posvetile vojnim snagama - areni u kojoj su patrijarhalne vrijednosti prenaglašene. Island, naprimjer, troši najmanji procenat bruto domaćeg proizvoda na vojsku u svijetu.

Industrijalizacija je također dio priče; u nordijskim zemljama je počela dosta kasno. U devetnaestom stoljeću Skandinavija je imala bogatu i moćnu trgovačku klasu, ali region nikada nije proizveo industrijske titane i ekstremnu koncentraciju bogatstva što se desilo u SAD-u u prošlosti, a sada ponovo možemo vidjeti. (Nejednakost prihoda i razne vrste diskriminacije idu pod ruku.)

U dvadesetom stoljeću, poljoprivrednici i radnici u novonastanjenim nordijskim gradovima su se udruživali u političke koalicije i predstavljale su značajan izazov za poslovne elite koje su bile relativno slabe u odnosu na one u SAD-u. Kao i obični ljudi svugdje, Skandinavci su željeli socijalni i ekonomski sistem u kojem je svako mogao dobiti posao, očekivati pristojnu platu i imati socijalnu sigurnost. I to je ono što su dobili - nešto kao Rooseveltov 'New Deal' bez svih restrikcija koje su uveli newyorški bankari i južnjački konzervativci. Razvile su se snažne trgovačke udruge koje su podržavale jednakost spolova. Javni sektor je rastao, što je ženama omogućilo dobre poslovne mogućnosti. Island danas ima najveći nivo sindikalnog članstva od zemalja Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj.

Skandinavske zemlje su vremenom postale moderne socio-demokratske zemlje u kojima je bogatstvo dijeljeno ravnopravnije, kao i u kojima je obrazovanje najčešće besplatno na univerzitetima i socijalna sigurnost omogućava ženama da rade i podižu porodicu. Skandinavske majke se ne brinu oko traženja balansa između posla i porodice: roditelji mogu uzeti godinu ili više dopusta. Od očeva se očekuje da budu ravnopravni partneri u odgoju djece, što im se i sviđa.

Ljudi sa sjevera su jednostavno shvatili, i nije u pitanju nuklearna fizika, da je svima bolje kada muškarci i žene dijele moć i utjecaj. Nisu savršeni, još uvijek ima nedovršenog posla oko tretmana nad ženama u privatnom sektoru, a mračnije snage u pop kulturi su se dale naslutiti u romanu 'Djevojka sa tetovažom zmaja'. Ipak, Skandinavci su odlučili da je investicija u žene dobra za društvene odnose, kao i pametan ekonomski izbor. Nordijske zemlje imaju jake ekonomije i imaju veliki broj inovatora. Švedska čak ima i veći broj inovatora od SAD-a. (I zato, molim vas, prestanite tvrditi da nejednakost rađa inovatore.)

Dobra vijest je da se situacija za žene popravlja u većem dijelu svijeta. Ali izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma pokazuje da situacija ostaje nepromijenjena za žene ili se pogoršava u 20 posto zemalja.

U SAD-u smo omogućili jednakost kada je u pitanju obrazovanje, i žene imaju dobre ekonomske mogućnosti. Međutim, Svjetski ekonomski forum tvrdi da američke žene zaostaju za muškarcima kada su u pitanju zdravlje i preživljavanje, kao i da su nedovoljno uključene u politiku. Ove činjenice postaju bolno jasne svaki put kada političar pokreta Tea Party pokaže apsolutnu neupućenost u funkcionisanje ženskog tijela. Umjesto da omogućimo većem broju žena da učestvuju u političkom procesu, vraćamo se unazad novim zakonima, kao što je onaj o glasanju u Teksasu koji bi mogao onemogućiti glasanje za jednu trećinu ženskih glasača. To SAD-u neće pomoći da postane svjetski lider u jednakosti spolova.

Možda ćemo jednog dana odlučiti slijediti nordijski primjer. Ali za sada se čini da se udaljavamo od Islanda i približavamo Jemenu. Da li je to zaista ono što želimo?

***(Lynn Parramore piše za Reuters. Izražena mišljenja su njeni lični stavovi)
Prevela: D.F.