Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Backović: Selektivni abortusi - od nasljeđa do krize vrijednosti


Psihološkinja Anđa Backović za ‘Zašto’ komentariše zbog čega su selektivni abortusi još uvijek ukorijenjeni u crnogorskom društvu.

  • Odnosi u porodici

Selektivni abortus je i u drugim zemljama u kojim postaje upozoravajuća i zabrinjavajuća pojava, na žalost, često i način planiranja porodice.

Žena koja pristaje na tako nešto je žena koja živi u porodici i mislim treba da se zapitamo kakvi su to odnosi, u kakvoj dinamici živi ta porodica, i zapravo u kakve odnose dolazi to željeno muško dijete samim činom rođenja.

Dakle, mi zapravo o ženi i njenom, uslovno rečeno, profilu i profilu njenog partnera, muža, možemo saznati preko motiva koji masu ljudi rukovode kada donose tu jednu užasnu odluku da spriječe rođenje djevojčice.

Takođe, taj imperativ da se rodi dječak dovodi do toga da žena takvom odlukom ili pristankom na takvu odluku sebe lišava daljeg rađanja koje može isto tako da izazove jedan poseban emocionalni, psihički pritisak na nju jer se opet iščekuje da li će to biti dječak ili će opet biti greška – kao djevojčica – što je dovodi u jedno stanje patnje.

Ne zaboravimo takođe da u takvom ambijentu željenosti ili neželjenosti treba da se pojavi taj novi mali čovjek i da će takav ambijent, odnosno takva porodična dinamika sigurno jako uticati na njegovo odrastanje, dalji razvoj, na njegov život. Zato što, zapravo, to željeno dijete, naspram neželjenog, ispunjava mnoga očekivanja svojih roditelja, šire porodice, i onda to mora da utiče na to kako će on da živi.

Anđa Backović
Anđa Backović
  • Tradicionalno nasljeđe

Jasno je da se u našem društvu i našim porodicama uprkos modernizaciji i razvoju društva, još uvek više vrednuje dječak i muškarac nego djevojčica i žena. Zašto je to moguće i u kakvoj smo situaciji sada, sa ovakvim stavovima?

Dijelom, to je sigurno ona naša još uvijek duboka ukorijenjenost u tradicionalno nasljeđe u kome zapravo ima i dobroga i onog manje dobrog, i onih poruka sa kojima smo rasli, na svjestan ili nesvjestan način prihvatajući ih – a to je da je muško glava kuće, da muško hrani porodicu, muško brani porodicu, čuva roditelje, lozu, prezime...Rođenje muškog djeteta je uvijek trijumf, posebno ako je prvo, a ćerka je uvijek nešto u šta nije baš tako isplativo ulagati i, kako kaže jedna narodna poslovica, 'Ćerka je tuđa večera'. Znači, ona kad - tad ode.

  • Postratna kriza vrijednosti

Ovi stavovi su snažni, a ja mislim da su se oni još i pojačali u valu repartijarhalizacije našeg društva u ratnim okolnostima, ratnom okruženju, nakon čega su se prethodnih decenija desile kao posljedice još i snažne ekonomske i društvene krize - a u sklopu njih je bila neminovna i kriza vrijednosti.

To sada osjećamo i u životu, i na poslu, i u politici, u položaju žene u društvu. Osjećamo taj jedan konzervativizam posebno u ponašanju Crkve.

S druge strane, imamo ovaj napredak medicine i medicinske tehnologije koja zaista unapređuje zdravlje i život svih nas, ali očigledno stvara i prostor za zloupotrebu. Kada se tome doda pad etičkih normi nekih profesionalaca koji se služe ovim tehnikama u cilju selektivnih abortusa onda zapravo imamo neke graničnike ili neki kontekst u kojem ovu pojavu treba posmatrati.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG