Položaj nacionalnih manjina u BiH i regionu bolji je nego sredinom devedestih godina prošlog vijeka, ali se još uvijek ne može govoriti o potpunom ostvarivanju prava nacionalnih manjina u kontekstu zaštite ljudskih prava.
Nacionalne manjine nisu adekvatno postavljene u političkim sistemima posebno u BiH i biće potrebno još dosta napora kako bi se u vrijednosnom smislu izgradilo takvo društvo u kojem će oni biti prihvaćeni kao ravnopravni građani - jedan je od zaključaka okruglog stola u Banjaluci - Nacionalne manjine u političkom sistemu - put u Evropsku uniju - koji je organizovala fondacija Fridrih Ebert.
Bosna i Hercegovina je još 2000. godine potpisala i ratifikovala Okvirnu konvenciju Savjeta Evrope za zaštitu nacionalnih manjina. Pa iako je BiH bila među prvim državama članicama Savjeta Evrope koje su pitanje položaja i prava nacionalnih manjina riješile zakonom, 2003. godine, prema riječima predsjednika Saveza za nacionalne manjine Republike Srpske Steve Havreljuka, zaštita manjinskih naroda u praksi ne može biti zadovoljavajuća.
„Prvi problem čini Ustav, odnosno Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma. On je prije početka normativnog uređivanja Ustava, već definisao političke subjekte u BiH, a to su konstitutivni narodi, Srbi, Bošnjaci i Hrvati, dok su nacionalne manjine stavljene pod termin Ostali. Samim tim su nacionalne manjine izgubile to pravo na političko učešće u BiH“, kaže Haverljuk.
Direktor Centra za međunarodne odnose Miloš Šolaja smatra da sama činjenica da je Sud za ljudska prava u Strazburu Ustav BiH ocijenio diskriminirajućim, i da se još nije provela odluku u slučaju Sejdić i Finci kako bi se spriječila diskriminacija manjina, dovoljno govori o njihovom položaju.
„Vidi se da u BiH čak i ono što su evropski standardi i što je propisano od Evropskog suda za ljudska prava, se ne ispunjava, ni dinamikom ni kvalitetom, kako bi to trebalo. Prije svega je potrebno riješiti pitanje nacionalnih manjina i u tom propisanom zakonskom sistemu, ali to nije dovoljno. Ovo mora da bude i dio vrijednosnog sistema društva u kojem se živi. Ne smije se dozvoliti, u društvenom smislu, a pogotovo zakonskom, da nacionalne manjine unaprijed budu diskriminisane“, upozorava Šolaja.
Ni u zakonskom smislu BiH još nije dostigla evropske standarde jer još nije potpisala i ratifikovala Evropsku povelju o regionalnim jezicima i jezicima manjina. Profesor Fakulteta političkih nauka u Banjaluci Slobodan Nagradić smatra da ova deklaracija nije usvojena jer vlasti smatraju da bi ona u BiH mogla samo izazvati dodatne probleme.
„U situaciji kada ovdje nema saglasnosti kako se zovu jezici kojima govore konstitutivni narodi, a pritom pripadnici sedamnaest nacionalnih manjina imaju pravo da govore svojim jezikom, insistiranje na nekim dodatnim pravima bi moglo stvar samo zakomplikovati. Dakle, ja vjerujem da je to motivacija koja je u pozadini odluke vlasti da tu povelju ne ratifikuju“, ocjenjuje Nagradić.
Proces koji će trajati godinama
Donošenjem promjena Ustava i Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina 16. juna ove godine, Hrvatska je dostigla najviše evropske standarde, kaže Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.
„Prvenstveno, to se odnosi na onaj dio da su u preambulu Ustava, u točki 1, stavak 2, ušle sve 22 nacionalne manjine, po njihovom imenu, što nije bio slučaj do sada. Pod broj dva, to je dopunsko pravo glasa. Dakle, danas manjine u Hrvatskoj, kada budu sljedeći izbori, imaju takav stupanj pozitivne diskriminacije u kojem one mogu upotrijebiti dopunsko pravo glasa. To konkretno znači da mogu glasati za većinske liste političke i za manjinske, što do sada nije bio slučaj jer se čovjek morao opredijeliti na biralištu da li će glasati za manjinsku ili ne. Pod broj tri – zagarantirano je osam zastupničkih mjesta nacionalnim manjinama u hrvatskom Saboru, od čega srpska nacionalna manjina ima sada zagarantirana tri mjesta. Do sada je pisalo '1 do 3', što je ovisilo, jasno, o izlaznosti pripadnika srpske nacionalne manjine u izborima“, kaže Tolnauer.
Prema mišljenju profesora Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba Vlatka Cvrtila, rješavanje pitanja nacionalnih manjina u državama nastalih raspadom bivše Jugoslavije, s obzirom da se radi o postkonfliktnim zemljama, biće ipak proces koji će trajati godinama.
„Situacija je različita u svim našim državama. Na kraju krajeva, kad pogledate, sve države su se opredijelile za demokratske političke poretke i razvoj demokratskih društava, međutim, imamo različita rješenja u političkom sustavu, imamo isto tako različita stanja što se tiče broja nacionalnih manjina, što se tiče njihovog brojnog stanja, što se tiče određene tradicije sudjelovanja tih zajednica u razvoju društva, tako da su i instrumenti u svakom slučaju različiti. Ali, ono što je važno naglasiti – sva društva u regiji su svjesna toga da, osim onih ključnih konstitutivnih prava čovjeka, treba štititi i posebna prava zajednica, to su prava nacionalnih manjina. I to je dosta važno kao jedan napredak u ovoj našoj regiji“, zaključuje Cvrtila.
Nacionalne manjine nisu adekvatno postavljene u političkim sistemima posebno u BiH i biće potrebno još dosta napora kako bi se u vrijednosnom smislu izgradilo takvo društvo u kojem će oni biti prihvaćeni kao ravnopravni građani - jedan je od zaključaka okruglog stola u Banjaluci - Nacionalne manjine u političkom sistemu - put u Evropsku uniju - koji je organizovala fondacija Fridrih Ebert.
Bosna i Hercegovina je još 2000. godine potpisala i ratifikovala Okvirnu konvenciju Savjeta Evrope za zaštitu nacionalnih manjina. Pa iako je BiH bila među prvim državama članicama Savjeta Evrope koje su pitanje položaja i prava nacionalnih manjina riješile zakonom, 2003. godine, prema riječima predsjednika Saveza za nacionalne manjine Republike Srpske Steve Havreljuka, zaštita manjinskih naroda u praksi ne može biti zadovoljavajuća.
„Prvi problem čini Ustav, odnosno Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma. On je prije početka normativnog uređivanja Ustava, već definisao političke subjekte u BiH, a to su konstitutivni narodi, Srbi, Bošnjaci i Hrvati, dok su nacionalne manjine stavljene pod termin Ostali. Samim tim su nacionalne manjine izgubile to pravo na političko učešće u BiH“, kaže Haverljuk.
Direktor Centra za međunarodne odnose Miloš Šolaja smatra da sama činjenica da je Sud za ljudska prava u Strazburu Ustav BiH ocijenio diskriminirajućim, i da se još nije provela odluku u slučaju Sejdić i Finci kako bi se spriječila diskriminacija manjina, dovoljno govori o njihovom položaju.
„Vidi se da u BiH čak i ono što su evropski standardi i što je propisano od Evropskog suda za ljudska prava, se ne ispunjava, ni dinamikom ni kvalitetom, kako bi to trebalo. Prije svega je potrebno riješiti pitanje nacionalnih manjina i u tom propisanom zakonskom sistemu, ali to nije dovoljno. Ovo mora da bude i dio vrijednosnog sistema društva u kojem se živi. Ne smije se dozvoliti, u društvenom smislu, a pogotovo zakonskom, da nacionalne manjine unaprijed budu diskriminisane“, upozorava Šolaja.
Ne smije se dozvoliti, u društvenom smislu, a pogotovo zakonskom, da nacionalne manjine unaprijed budu diskriminisane, kaže direktor Centra za međunarodne odnose.
Ni u zakonskom smislu BiH još nije dostigla evropske standarde jer još nije potpisala i ratifikovala Evropsku povelju o regionalnim jezicima i jezicima manjina. Profesor Fakulteta političkih nauka u Banjaluci Slobodan Nagradić smatra da ova deklaracija nije usvojena jer vlasti smatraju da bi ona u BiH mogla samo izazvati dodatne probleme.
„U situaciji kada ovdje nema saglasnosti kako se zovu jezici kojima govore konstitutivni narodi, a pritom pripadnici sedamnaest nacionalnih manjina imaju pravo da govore svojim jezikom, insistiranje na nekim dodatnim pravima bi moglo stvar samo zakomplikovati. Dakle, ja vjerujem da je to motivacija koja je u pozadini odluke vlasti da tu povelju ne ratifikuju“, ocjenjuje Nagradić.
Proces koji će trajati godinama
Donošenjem promjena Ustava i Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina 16. juna ove godine, Hrvatska je dostigla najviše evropske standarde, kaže Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.
„Prvenstveno, to se odnosi na onaj dio da su u preambulu Ustava, u točki 1, stavak 2, ušle sve 22 nacionalne manjine, po njihovom imenu, što nije bio slučaj do sada. Pod broj dva, to je dopunsko pravo glasa. Dakle, danas manjine u Hrvatskoj, kada budu sljedeći izbori, imaju takav stupanj pozitivne diskriminacije u kojem one mogu upotrijebiti dopunsko pravo glasa. To konkretno znači da mogu glasati za većinske liste političke i za manjinske, što do sada nije bio slučaj jer se čovjek morao opredijeliti na biralištu da li će glasati za manjinsku ili ne. Pod broj tri – zagarantirano je osam zastupničkih mjesta nacionalnim manjinama u hrvatskom Saboru, od čega srpska nacionalna manjina ima sada zagarantirana tri mjesta. Do sada je pisalo '1 do 3', što je ovisilo, jasno, o izlaznosti pripadnika srpske nacionalne manjine u izborima“, kaže Tolnauer.
Prema mišljenju profesora Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba Vlatka Cvrtila, rješavanje pitanja nacionalnih manjina u državama nastalih raspadom bivše Jugoslavije, s obzirom da se radi o postkonfliktnim zemljama, biće ipak proces koji će trajati godinama.
„Situacija je različita u svim našim državama. Na kraju krajeva, kad pogledate, sve države su se opredijelile za demokratske političke poretke i razvoj demokratskih društava, međutim, imamo različita rješenja u političkom sustavu, imamo isto tako različita stanja što se tiče broja nacionalnih manjina, što se tiče njihovog brojnog stanja, što se tiče određene tradicije sudjelovanja tih zajednica u razvoju društva, tako da su i instrumenti u svakom slučaju različiti. Ali, ono što je važno naglasiti – sva društva u regiji su svjesna toga da, osim onih ključnih konstitutivnih prava čovjeka, treba štititi i posebna prava zajednica, to su prava nacionalnih manjina. I to je dosta važno kao jedan napredak u ovoj našoj regiji“, zaključuje Cvrtila.
