Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Zajedničke niti 'Žena sa Une' i žena izbjeglica


Radionice podrške za žene i djecu izbjeglice i migrante

Od početka godine do danas na područje Unsko-sanskog kantona stiglo je preko 10.000 migranata. Najveći broj i dalje ih boravi u Bihaću. Među njima veliki je broj žena i djece. Zato se od početka migrantske krize nevladina organizacija „Žene sa Une“ uključila u aktivnosti oko prihvata i zbrinjavanja migranata, s posebnim akcentom na rizične grupe - žene i djecu.

Članice ove organizacije krenule su i sa projektom „Zajedničke niti“, u čijem fokusu su žene migrantice.

„Želimo pričati sa ženama, razgovarati o njihovim životnim okolnostima kroz koje su prošle na ovoj migrantskoj ruti. U mnogim kulturama, kad su se žene suočavale s neizrecivim gubicima i zločinima, one su se sastajale i dijelile svoja iskustva, na taj način podržavajući jedna drugu, pričajući tu svoju priču uz pomoć neke od tehnika u kojima su im bile zaposlene ruke. Mi provodimo radionice sa ženama migrantkinjama koje borave u Sedri, Borićima i Sigurnoj kući koju vodi naša organizacija. Ono što želimo, između ostalog, jeste i da reduciramo simptome depresije koji postoje kod ovih žena, anksioznosti i potrešenosti žena izbjeglica i migrantkinja i, naravno, utvrditi njihove specifične potrebe. Važno je i što mislimo doprinijeti uspostavljanju grupne kohezije između samih žena, ali i povezivanjem i integracijom ovih žena sa ženama u lokalnim zajednicama i neutralizaciji stigme.“

Žene izbjeglice uče razne stvari na radionicama
Žene izbjeglice uče razne stvari na radionicama

Program „Zajedničke niti“ osmislila je grupa psihologinja na sveučilištu u Geteborgu, a u nekoliko zemalja pokazao se vrlo učinkovitim. Program obuhvata kreativno izražavanje, odnosno žene, na njima jednostavniji i lakši način, pričaju svoju priču i prenose je na platno, i to slikanjem ili vezenjem.

Hasima iz Afganistana i Efat iz Irana, koje su na putu ka boljem životu zaustavljene upravo u Bihaću, kažu nam da im ovaj program itekako pomaže da makar dok su na radionicama zaborave na sve nedaće koje ih u životu prate.

„Ja sam Hasima, dolazim iz Afganistana. Od 1. oktobra sam u Bihaću. Ovaj program mi se mnogo sviđa. Pomaže mi u rješavanju nagomilanog stresa. Dobro bi mi došla neka mašina koja bi mi pomogla u izradi odjeće i drugih predmeta, što bi me zaokupilo ovdje. Posjedujem već određene vještine i znanja koja sam stekla učestvujući u sličnim programima tokom mog boravka u Srbiji. Iz Afganistana smo krenuli put Italije, i to nam je cilj, a onda bi odlučili gdje dalje. Na tom putu zaustavljeni smo u Srbiji, gdje smo proveli dvije godine, a sudeći po trenutnoj situaciji, izgleda da ćemo se i ovdje zadržati neko vrijeme. Ali, naš cilj je Italija.“

„Ja sam Efat, iz Irana. U oktobru smo stigli u BiH. Nekih desetak dana smo proveli u Sarajevu, a onda smo došli u Bihać. Jako sam zadovoljna ovim programom koji se provodi, zadovoljna sam trenericom Mirsadom. Kroz ohrabrenje koje ovdje dobijem, ispunjeno nam je vrijeme koje provodimo ovdje kroz različite aktivnosti. Najviše mi se sviđa vez, ali pored ovog programa, ono što me posebno čini sretnom je tretman i odnos prema djeci, ovdje gdje boravimo. Ne samo prema mom djetetu nego svoj djeci. Osmišljen je set aktivnosti za djecu. Dok mi, majke, radimo na programu 'Zajedničkih niti', kolegica naše trenerice preuzima našu djecu i s njima provodi različite aktivnosti – edukativne, kreativne, sportske, ples, tako da jednog dana, kad odemo odavde, nedostajaće mi ovo mjesto.“

Cilj je kroz multidisciplinarni pristup osnažiti i pomoći ženama migranticama. Članice udruženja Žene sa Une prošle su obuku i certificirane su trenerice za ovaj vid terapije. Mirsada Pečenković jedna je od njih i ona vodi radionice sa ženama migraticama koje su privremeno smještene u njihovoj Sigurnoj kući.

„Pošto imamo specifičnu populaciju koja se ovdje trenutno nalazi, uz jezične barijere, kulturološke razlike, program zapravo u hodu prilagođavamo korisnicima programa. Svakodnevno radimo različite aktivnosti, od rada na platnu, što je jedna osnonovna aktivnost ovog programa, osim toga radimo različite relaksacijske tehnike, plešemo, igramo, pričamo, družimo se, znači sve što se odnosi na to da se njihov položaj ovdje poboljša, da one osjete zadovoljstvo. To je zapravo vrijeme koje one provode same sa sobom, u cilju rješavanja traume koju su usput, na svom putu, doživjele.“

Program će se, uz finansijsku podršku Fonda za otvoreno društvo, provoditi do kraja godine.

  • 16x9 Image

    Dženita Duraković

    Novinarstvom se bavi od 1993. godine. Prva novinarska iskustva stekla u Radio Bihaću gdje još uvijek radi kao novinar i urednik informativnog programa. Dopisnik redakcije Radija Slobodna Evropa iz Bihaća i BIRN-a za Unsko-sanski kanton.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG