Reportaža sa zagrebačkog buvljaka Hrelić
Ankica Barbir-Mladinović
Jedan od najstarijih 'buvljaka' u Europi, zagrebački Hrelić, i po ovim vrućim ljetnim danima, bez hlada i klime, uspješno konkurira modernim shoping centrima i njihovim sniženjima. Nigdje se čovjek ne može obući za tako malo kuna, kao na Hreliću, tvrde naši sugovornici, uglavnom penzioneri i nezaposleni, a i nigdje se u ovo predizborno vrijeme u Hrvatskoj ne mogu čuti žešće političke rasprave, nego srijedom i nedjeljom na tom rubu hrvatske metropole.
"Sve po dvije kune, akcija, ajde, idemoooo!"
"Tri vrećice lavande 10 kuna! Prodajemo svježe ubranu lavandu...", nude prodavači.
RSE: Jel' dobro miriše?
"Miriše, miriše, ubrana je prošli tjedan, Donji Miholjac, Slavonija."
"Na Hreliću se uvijek nešto nađe, samo ne ono kaj tražite, nego ono, na kaj nabašete", kaže nam simpatična gospođa koja često navrati.
Sredina je kolovoza, ali poznati zagrebački 'buvljak' koji je lani proslavio 40 godina, prepun je kupaca i prodavača. U najboljim danima prolazi po toj širokoj pošljunčanoj ledini, na kraju grada, i po 20-30 tisuća ljudi, danas tek koja tisuća, a, uz jeftine alate, najviše su se tražile polovne školske knjige i obuća, prodavači - uglavnom nezaposleni i penzioneri:
„Kaj mislite da bi se ja sad tu po suncu 'lamatal', da mi nije sila", pojašnjava pred rasprostrtim alatom jedan od brojnih penzionera koji prodajom sitnica na Hreljiću pokušava preživjeti. "Penzija je mala, ispod 200 eura, a još nam sad i to 'oće uzet i smanjit“.
"Kolegica je zatvorila butik i sad mi je dala tu robu da pokušam prodati i malo si pomognem", priča mlađa penzionerka. "Eto, uspijem nešto sitno, al ne bog zna kaj. Čim je nešto na Hreljiću, ljudi potcjenjuju, iako je nova roba i dajem je za bagatelu. A, to je tako, jer većina nas nije ovdje iz nekog hobija, nego iz nužde."
"Evo, ja sam našla cipele po 10 kuna, nove novcate, šta im fali?", pokazuje nam svoju uspješnu kupovinu umirovljena profesorica. "10 kuna je jedan i pol euro, a cipele su," kaže, "prave, kožne.“
"Čujte penzija je 1.300 kuna (oko 180 eura) i kaj možete s tim?“
Političari dođu kad trebaju glasove
Odavno se zna da je na zagrebačkom buvljaku pravo šarenilo i prodavača i kupaca, od Roma i raznih preprodavača, nezaposlenih, zaljubljenika u starine, pa do doktora znanosti.
„Svatko ima svoj razlog posjete“, rezignirano kaže 35-godišnji Alen koji upravo rasprodaje robu iz 'vlastititih ormara'.
„Bez posla sam, podstanar, već 4 mjeseca kasnim s plaćanjem stanarine, već mi je pola stvari izneseno van, pred preseljenjem sam, postoji nekakav klimavi radni odnos, ali poslodavac mi ne plaća i situacija mi je crnja od od crne rupe! Ja sam 'pet minuta' pred iseljenjem, ne samo iz stana, nego i iz zemlje, jer apsolutno ne vidim tu nikakvog izlaza“, priča on.
Podsjećamo Alena i ostale sugovornike da je upravo počela predizborna kampanja, u prosincu su izbori, možda se nešto promijeni. No, ovaj dio građana ne vjeruje u promjene na bolje, samo na gore, kad već, na početku kampanje, najavljuju 'rezanje plaća i mirovina'.
"A onda i ne trebamo novu vladu", kaže uz smijeh jedan od prodavača. "Onda je bolje i jeftinije ostaviti ove stare, pa da ništa ne režu."
"Ako nam još srežu penzije i plaće, onda je gotovo, onda se možemo pomiriti sa svime, ali onda će", kaže 70-godišnji Zagrepčanin Franjo, "sigurno doći do nekoga bunta, nekaj mora doći, jer ne može čovjek živjeti s 800 kuna (110 eura) a jako puno penzionera ima manje od 1000 kuna.“
Ogorčeni Alen kaže da u započetom predizbornom natjecanju ne vidi nijednu osobu koja bi mogla iznijeti promjene.
„Mislim da je općenito problem u političkim strankama, koje su sve, na neki način korumpirane", zaključuje Žarko, Alenov kolega na štandu. "Ne samo bivši premijer Sanader koji je u zatvoru, ne samo Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba o čijoj korumpiranosti se također bruji, pa i Crkva je korumpirana", kaže Žarko. "A sve su političke stranke, u biti, pod vlašću krupnog kapitala, sad , da li je on upleten direktno ili indirektno, ali taj kapital očekuje 'uzvrat', poslije izbora.“
A kapital, naglašava naš sugovornik zastupa svoj interes, a ne interse svih građana koji su nakon toliko godina neispunjenih obećanja upali već u potpunu letargiju:
„Da u Hrvatsku dođe Robin Hood ne bi mogao pokrenuti državu. Jer, jednostavno je došlo do neke totalne društvene inertnosti. Oni koji bi stvari trebali pokrenuti, oni su prezadovoljni jer im ništa ne fali, a oni koji bi to željeli, izgubili su snagu i društvenu moć. A aktualni političari, koji god dođu na vlast, oni će se opet među sobom dogovoriti, baviti sami sobom i neće ništa bitno promijniti.“
Iako su Banski dvori i Pantovčak daleko od Jakuševca i Hrelića, prodavače i kupce na prašnjavom zagrebačkom buvljaku, na samom rubu grada, ipak, svake četiri godine, obavezno posjete i političari.
„ Oooo, da, vidjet ćete, mjesec dana uoči izbora opet će i oni poželjeti nešto 'kupiti' na buvljaku. Jednom u 4 godine, obavezno i oni prošetaju i Hrelićem, a kamere ih prate."
"E, da, dođu, dođu, ali samo kad trebaju naše glasiće."
