Dostupni linkovi

Zašto je gubitak čula mirisa dugotrajniji kod infekcije COVID-19? 


Njemačka ministrica obrazovanja Anja Karliczek, testira čulo mirisa tokom posjete istraživačkom timu za COVID-19 u Centru za neurodegenerativne bolesti u Bonnu, maj 2020.

Pandemija COVID-19 je skrenula pažnju na to kako bolesti utiču na čulo mirisa kod ljudi zbog privremenog gubitka tokom infekcije korona virusom. Istraživači sada ispituju kakav je učinak korona virusa na čula i kako povratiti čulo mirisa koje je važno za opšte zdravstveno stanje.

Gubitak čula mirisa i ukusa jedan je od simptoma kroz koji prolaze oboljeli od bolesti COVID-19. Do sada se pokazalo da se ovaj simptom može nastaviti i do pet mjeseci i duže od infekcije, ali da može biti i trajan u manjem broju slučajeva.

Neki istraživači govore da bi gubitak čula mirisa trebao biti korišten kod dijagnostike COVID-a 19. Studija objavljena u oktobru otkrila je da je identifikacija gubitka čula mirisa koju su napravili sami pacijenti bolji marker za praćenje infekcije od onih koje su pratile vlade kao što je dolazak u bolnicu i slučajevi na odjeljenjima intenzivne njege. Ova studija sugeriše da identifikacija poremećaja čula mirisa preciznije govori o cirkulaciji virusa.

"Od početka pandemije je bilo evidentno da veliki procenat inficiranih ljudi gubi čulo mirisa. Ovo je dosta uobičajeno kod infektivnih bolesti, ali kod COVID-a, efekat je dosta značajniji", rekao je za medicinski žurnal WebMD dr. Nicolas Dupre sa klinike na Univerzitetu Laval u Quebecu u Kanadi.

Kod drugih infekcija čulo mirisa i ukusa se obično vrate nakon što se sinusi pročiste, ali kod COVID-19 virus može da penetrira u dio mozga koji je važan za prepoznavanje mirisa – olfaktorna zona. Pretpostavlja se da virus tako ubije neke od moždanih ćelija i zato je ovaj efekat kod COVID-a duži, pojasnio je dr. Dupre.

S druge strane, istraživanja kod obdukcije preminulih pacijenata pokazala su da virus rijetko dopre do mozga, kako piše magazin Nature, što govori da mogu postojati i drugi načini na koje COVID-19 izaziva gubitak mirisa. Na primjer, istraživački tim u Italiji pokazao je da se gubitak mirisa i ukusa javlja istovremeno s porastom nivoa u krvi molekule koja signalizira upalu, zvane interleukin. Istraživanje obavljeno na preminulim pacijentima objavljeno prošlog decembra, piše Nature, pokazalo je jasne znakove upale, poput nepropusnih krvnih žila, u njušnim receptorima ljudi koji su imali COVID-19.

Gubitak čula mirisa kod drugih bolesti i važnost za opšte zdravlje

Gubitak čula mirisa takođe je čest kod neurodegenerativnih bolesti kao što su multipleks skleroza, Parkinsonova bolest ili Alzheimerovu bolest. Istraživanja su otkrila da je do 38 posto onih koji pate od multiplekst skleroze kao i gotovo polovina onih sa dijagnozom demencije pokazuju znakove gubitka čula mirisa i pet godina prije pojavljivanja bolesti. Kod Parkinsonove bolesti 45 do 96 posto pacijenata ima oštećenje osjećaja za miris, piše BBC.

Studija iz 2016. otkrila je da muškarci (ali ne i žene) sa simptomima depresije imaju tendenciju da imaju loš njuh, dok su oni koji su se osjećali usamljeno uglavnom bili lošiji u prepoznavanju različitih mirisa, piše BBC.

Druga istraživanja povezala su neispravano čulo mirisa s povećanom smrtnošću, sugerišući da bi takav poremećaj mogao biti signal za starenje ili bolest. Jedno istraživanje na više od 2.200 ljudi između 71-82 godine pokazalo je da oni s lošim njuhom imaju 46 posto veći rizik da umru u roku od deset godina od onih s uobičajenim funkcijama čula mirisa.

Godinama se gubitak mirisa - ili anosmija, kako se stručno naziva - uglavnom ignorisala kao marker za bolesti poput Parkinsonove bolesti, ali sada neki naučnici vjeruju da bi uočavanje nedostatka čula mirisa mogla poslužiti kao dobar alat u dijagnostici. Na primjer, patologija bolesti kao što je Parkinsonova pojavljuje se u olfaktornom mozgu mnogo prije nego u drugim dijelovima tako da bi pravovremenom dijagnostikom nedostatka čula mirisa progresija bolesti mogla biti značajno usporena.

Poremećaj čula mirisa kod COVID-19

Gotovo godinu dana od inficiranja korona virusom neki ljudi još nisu povratili čulo mirisa ili je došlo do poremećaja u prepoznavnju mirisa – neprijatni mirisi postali su prijatni i obrnuto.

Kako nauka objašnjava ovaj fenomen?

Činjenica da se poremećaj njuha pojavljuje kao odgođeni simptom kod COVID-19 ne iznenađuje olfaktologe koji često tokom prakse susreću pacijente s ovim problemima. Kada virusi uzrokuju trajne probleme sa čulom mirisa (postvirusna olfaktorna disfunkcija), to je vjerovatno zato što je infekcija oštetila živčane receptore za miris, zbog čega nisu u stanju da detektuju molekule mirisa koji se rastvaraju u nosnoj sluzokoži.

Vjeruje se da se parosmija javlja uslijed djelimičnog oporavka receptora mirisa. Parosmija je stanje kada se nakon oporavka od bolesti, u sve češćim slučajevima od COVID-19, pacijentu neke stvari počnu da mirišu drugačije, a stvari koje bi trebalo da imaju prijatan miri postaju odbojne i obrnuto.

Budući da mirise prepoznajemo kao smjese molekula mirisa, ako neki receptori nisu u funkciji to utiče na prepoznavanje uzorka, što dovodi do iskrivljenog signala, koji se češće tumači kao neugodan (troposmija), ali ponekad može biti i ugodno (euosmia), pojašnjava magazin Conversation.

Kako povratiti normalnu funkciju čula mirisa?

Mnogi pacijenti koji imaju gubitak mirisa nakon COVID-19 takođe prijavljuju i gubitak čula ukusa. Ta dva čula usko su povezana. Jezik osjeti slatku, gorku, kiselu i slanu hranu. Miris iz hrane dopire u nos sa stražnjeg dijela grla i kombinuje se s osjećajem ukusa dajući tako puni ukus. Gubitak čula mirisa rezultiraće otupljenim ukusom, piše portal medicinskog koledža Baylor (Baylor College of Medicine).

Dvoje doktora sa ove medicinske ustanove, Sunthosh Sivam i Tran Locke preporučuju nešto što su nazvali fizikalna terapija za nos. Pacijenti se upućuju da 20 sekundi lagano mirišu različita esencijalna ulja ili začinsko bilje sa poznatim mirisima, usredotočujući se na svoja sjećanja i iskustva s tim mirisom. Mirisi koji se najčešće koriste su ruža, limun, karanfilić i eukaliptus, ali pacijenti mogu da izaberu mirise koje žele. Ovu vježbu treba ponavljati dva puta dnevno tokom četiri do šest mjeseci.

"Potrebno je strpljenje. Što više budete trenirali, to će ishod biti bolji", rekla je doktorka Locke. "Preporučujem pacijentima da pronađu mirno mjesto na kojem neće biti ometanja kako bi mogli svoju punu pažnju posvetiti vježbama".

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG