Pišu: Charles Recknagel i Eugen Tomiuc
Sjedinjene Američke Države i Evropska unija vide ugovor o slobodnoj trgovini kao način da pokrenu svoju ekonomiju. Zašto onda evropska filmska industrija želi izaći iz toga?
U poslovnom svijetu, veće se često smatra i boljim. Zato su SAD i EU fokusirane na kreiranje prve svjetske ekonomije na dva kontinenta sa povijesnim ugovorom o slobodnoj trgovini.
Pregovori, koji su započeli prošlog mjeseca, imaju za cilj postizanje dogovora to kraja naredne godine da bi se omogućilo kompanijama sa obje strane Atlantskog okeana da slobodno prodaju svoje proizvode na drugom kontinentu.
Iako mnogi u Washingtonu i Briselu smatraju da je ukidanje poreza i striktnih regulacija način da se pokrene ekonomija, postoji jedna grupa koja želi biti isključena iz bilo kakvog dogovora; to su evropski filmaši.
Filmaši se boje da bi evropski trgovinski pregovori mogli podleći dugoročnom pritisku Washingtona, čime bi finansijska podrška evropskih vlada državnim filmskim industrijama nestala. Washington smatra da takve povlastice omogućavaju evropskoj filmskoj industriji nefer prednost, ali filmaši govore da bez istih neće biti konkurentni Hollywoodu.
Radu Muntean je rumunjski režiser koji se nalazi među desetak vodećih evropskih režisera i glumaca koji su potpisalli peticiju u kojoj se zalažu da Brisel ne uključi evropski audiovizuelni sektor u pregovore o slobodnoj trgovini. Peticiju je do sada potpisalo 7.000 ljudi.
„Smatram da bi takva odluka značila, na ovaj ili onaj način, kraj finansiranja za evropsku kinematografiju. Kako znamo, većina evropskih filmova se finansira iz lokalnih ili državnih fondova, bez obzira da li se oni zovu CNC u Francuskoj (Centre National du Cinéma) ili državni fondovi u Njemačkoj. Vjerujem da je takvo finansiranje neophodno, jer će u suprotnom evropska kinematografija početi polako nestajati, jer ne bismo imali šanse takmičiti se sa američkom kinematografijom", kaže Muntean.
Podrška države u Evropi obično uključuje oporezivanje onih koji profitiraju od filmova i drugih audiovizuelnih proizvoda da bi se omogućila podrška stvaraocima takvog sadržaja. U zavisnosti od zemlje, porez se kreće od licence za televizije, proviziju na prihode televizijskih kuća ili prikupljanje procenta od prodaje kino ulaznica. Sakupljeni novac ide u fond za podršku producentima.
Andre Sapir, stručnjak za trgovinska pitanja u briselskom trustu mozgova Bruegelu, navodi da postoji dubok jaz između evropskih zemalja po pitanju isključuivanja filmskih i audiovizuelnih servisa iz ugovora o slobodnoj trgovini:
„Uvijek je postojala podjela među evropskim zemljama člnanicama; neke, kao što su Francuska i druge latinske zemlje se protive uključivanju audiovizuelnih servisa, dok su druge članice EU otvorene za takav pristup", kaže Sapir.
Rekao je da se EU zemlje romanskog govornog područja već smatraju pod velikim pritiskom zbog širenja engleskog jezika i kulture, dok anglo-saksonske EU zemlje to smatraju manjom prijetnjom.
Tenzije vezane za evropsku filmsku industriju su dosegle vrhunac pred samo održavanje G-8 samita prošlog mjeseca, kada je francuska vlada rekla da će iskoristiti pravo veta da zaustavi pokretanje trgovinskih pregovora ako iz njih ne budu isključeni filmski i digitalni mediji. Francuska ulaže više budžetskih sredstava u svoju filmsku industriju od bilo koje druge članice EU.
Veto francuske je izbjegnut u posljednjem trenutku kada je EU odlučila da će se ovaj sektor držati van bilo kojeg ugovora o slobodnoj trgovini sa SAD. To je omogućilo američkom predsjedniku Baracku Obami i evropskim liderima da objave početak pregovora oko najvećeg bilateralnog trgovinskog dogovora u povijesti na samitu održanom u Lough Erneu u Sjevernoj Irskoj.
Međutim, iako je ovaj jaz trenutno prevaziđen, ne možemo znati koliko dugo će tako i ostati.
Komesar EU Jose Manuel Barroso je kasnije rekao da protivnici liberalizirane trgovine u filmu i muzici „nisu shvatili prednosti koje globalizacija donosi sa kulturološkog gledišta.“
„Audiovizuelni sektor nije na stolu u ovoj fazi, ali Evropska komisija ima mogućnost da predloži njegovo ponovno uvođenje", prenio je glasnogovornik britanskog premijera Davida Camerona.
Jedan od razloga zbog kojeg Evropska komisija i mnoge zemlje članice ne žele isključiti audiovizuelne proizvode iz pregovora je sama priroda tih pregovora.
Sapir navodi da pregovarači obje strane imaju tajne crvene linije kada je u pitanju ono što žele isključiti iz pregovora, ali prelazak preko njih žele odgoditi što je duže moguće u nadi da će postići najbolji mogući dogovor.
„Ono što pregovarači s obje strane Atlantika govore jeste, 'Gledajte, ući ćemo u pregovore bez ikakvih preduslova, tako da bismo kasnije mogli dobiti najbolji mogući dogovor'. SAD ima neke segmente koje ne bi željela uključiti u pregovore, a postoje i određena pitanja koja mi na evropskoj strani ne želimo uključiti. Pitanje sada je: ko će prvi trepnuti", kaže Sapir.
Evropski filmaši su za sada na oprezu, a kako će pregovori trajati još mnogo mjeseci, njihova kampanja za „kulturnu ekskluziju“ bi mogla imati dug životni vijek.
Ovu inicijativu za isključivanje evropskih filmova, televizijskih serija i muzičke industrije vode francuski režiser Costa Gavras i francuska glumica Bérénice Bejo.
Među poznatim potpisnicima peticije se nalaze i austrijski režiser Michael Haneke, francuski režiseri Catherine Breillat, Agnes Jaoui i Michel Hazanavicius – čiji je film „The Artist“ dobio Oskara za najbolji film 2011. godine -- Rumunjski režiseri Radu Mihaileanu i Cristian Mungiu, španski režiser Pedro Almodovar, britanski režiseri Mike Leigh i Ken Loach, belgijski Jean-Pierre i Luc Dardenne, kao i finski režiser Aki Kaurismaki.
* Prevela D.F.
Sjedinjene Američke Države i Evropska unija vide ugovor o slobodnoj trgovini kao način da pokrenu svoju ekonomiju. Zašto onda evropska filmska industrija želi izaći iz toga?
U poslovnom svijetu, veće se često smatra i boljim. Zato su SAD i EU fokusirane na kreiranje prve svjetske ekonomije na dva kontinenta sa povijesnim ugovorom o slobodnoj trgovini.
Pregovori, koji su započeli prošlog mjeseca, imaju za cilj postizanje dogovora to kraja naredne godine da bi se omogućilo kompanijama sa obje strane Atlantskog okeana da slobodno prodaju svoje proizvode na drugom kontinentu.
Iako mnogi u Washingtonu i Briselu smatraju da je ukidanje poreza i striktnih regulacija način da se pokrene ekonomija, postoji jedna grupa koja želi biti isključena iz bilo kakvog dogovora; to su evropski filmaši.
Filmaši se boje da bi evropski trgovinski pregovori mogli podleći dugoročnom pritisku Washingtona, čime bi finansijska podrška evropskih vlada državnim filmskim industrijama nestala. Washington smatra da takve povlastice omogućavaju evropskoj filmskoj industriji nefer prednost, ali filmaši govore da bez istih neće biti konkurentni Hollywoodu.
Radu Muntean je rumunjski režiser koji se nalazi među desetak vodećih evropskih režisera i glumaca koji su potpisalli peticiju u kojoj se zalažu da Brisel ne uključi evropski audiovizuelni sektor u pregovore o slobodnoj trgovini. Peticiju je do sada potpisalo 7.000 ljudi.
„Smatram da bi takva odluka značila, na ovaj ili onaj način, kraj finansiranja za evropsku kinematografiju. Kako znamo, većina evropskih filmova se finansira iz lokalnih ili državnih fondova, bez obzira da li se oni zovu CNC u Francuskoj (Centre National du Cinéma) ili državni fondovi u Njemačkoj. Vjerujem da je takvo finansiranje neophodno, jer će u suprotnom evropska kinematografija početi polako nestajati, jer ne bismo imali šanse takmičiti se sa američkom kinematografijom", kaže Muntean.
Podrška države u Evropi obično uključuje oporezivanje onih koji profitiraju od filmova i drugih audiovizuelnih proizvoda da bi se omogućila podrška stvaraocima takvog sadržaja. U zavisnosti od zemlje, porez se kreće od licence za televizije, proviziju na prihode televizijskih kuća ili prikupljanje procenta od prodaje kino ulaznica. Sakupljeni novac ide u fond za podršku producentima.
Andre Sapir, stručnjak za trgovinska pitanja u briselskom trustu mozgova Bruegelu, navodi da postoji dubok jaz između evropskih zemalja po pitanju isključuivanja filmskih i audiovizuelnih servisa iz ugovora o slobodnoj trgovini:
„Uvijek je postojala podjela među evropskim zemljama člnanicama; neke, kao što su Francuska i druge latinske zemlje se protive uključivanju audiovizuelnih servisa, dok su druge članice EU otvorene za takav pristup", kaže Sapir.
Rekao je da se EU zemlje romanskog govornog područja već smatraju pod velikim pritiskom zbog širenja engleskog jezika i kulture, dok anglo-saksonske EU zemlje to smatraju manjom prijetnjom.
Tenzije vezane za evropsku filmsku industriju su dosegle vrhunac pred samo održavanje G-8 samita prošlog mjeseca, kada je francuska vlada rekla da će iskoristiti pravo veta da zaustavi pokretanje trgovinskih pregovora ako iz njih ne budu isključeni filmski i digitalni mediji. Francuska ulaže više budžetskih sredstava u svoju filmsku industriju od bilo koje druge članice EU.
Veto francuske je izbjegnut u posljednjem trenutku kada je EU odlučila da će se ovaj sektor držati van bilo kojeg ugovora o slobodnoj trgovini sa SAD. To je omogućilo američkom predsjedniku Baracku Obami i evropskim liderima da objave početak pregovora oko najvećeg bilateralnog trgovinskog dogovora u povijesti na samitu održanom u Lough Erneu u Sjevernoj Irskoj.
Međutim, iako je ovaj jaz trenutno prevaziđen, ne možemo znati koliko dugo će tako i ostati.
Komesar EU Jose Manuel Barroso je kasnije rekao da protivnici liberalizirane trgovine u filmu i muzici „nisu shvatili prednosti koje globalizacija donosi sa kulturološkog gledišta.“
„Audiovizuelni sektor nije na stolu u ovoj fazi, ali Evropska komisija ima mogućnost da predloži njegovo ponovno uvođenje", prenio je glasnogovornik britanskog premijera Davida Camerona.
Jedan od razloga zbog kojeg Evropska komisija i mnoge zemlje članice ne žele isključiti audiovizuelne proizvode iz pregovora je sama priroda tih pregovora.
Sapir navodi da pregovarači obje strane imaju tajne crvene linije kada je u pitanju ono što žele isključiti iz pregovora, ali prelazak preko njih žele odgoditi što je duže moguće u nadi da će postići najbolji mogući dogovor.
„Ono što pregovarači s obje strane Atlantika govore jeste, 'Gledajte, ući ćemo u pregovore bez ikakvih preduslova, tako da bismo kasnije mogli dobiti najbolji mogući dogovor'. SAD ima neke segmente koje ne bi željela uključiti u pregovore, a postoje i određena pitanja koja mi na evropskoj strani ne želimo uključiti. Pitanje sada je: ko će prvi trepnuti", kaže Sapir.
Evropski filmaši su za sada na oprezu, a kako će pregovori trajati još mnogo mjeseci, njihova kampanja za „kulturnu ekskluziju“ bi mogla imati dug životni vijek.
Ovu inicijativu za isključivanje evropskih filmova, televizijskih serija i muzičke industrije vode francuski režiser Costa Gavras i francuska glumica Bérénice Bejo.
Među poznatim potpisnicima peticije se nalaze i austrijski režiser Michael Haneke, francuski režiseri Catherine Breillat, Agnes Jaoui i Michel Hazanavicius – čiji je film „The Artist“ dobio Oskara za najbolji film 2011. godine -- Rumunjski režiseri Radu Mihaileanu i Cristian Mungiu, španski režiser Pedro Almodovar, britanski režiseri Mike Leigh i Ken Loach, belgijski Jean-Pierre i Luc Dardenne, kao i finski režiser Aki Kaurismaki.
* Prevela D.F.
