"Kubure sa radnom snagom jer su im zahtjevi veliki, a plate mizerne, tolike da je to sramota i ako u većoj mjeri nastave da uvoze radnu snagu time će pokušati da još više smanje cijenu rada, ali nećemo se dati", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Dragana, radnica iz Budve, komentarišući najavu dijela crnogorskih hotelijera da će "uvoziti" radnu snagu sa Filipina.
Naime, pojedini hotelijeri na crnogorskom primorju najavljuju zapošljavanje radne snage iz te države na jugoistoku Azije, kako bi riješili višegodišnji problem manjka turističkog kadra.
Da će se problem manjka radne snage ne samo u Crnoj Gori, već i regionu, morati rješavati angažovanjem inostrane radne snage, u više navrata su kao mogućnost najavljivali iz sfere turističke privrede i struke, od predsjednika CTU (Crnogorskog turističkog udruženja) Žarka Radulovića, do Dejana Šoškić, profesora na Ekonomskom fakultetu u Beogradu.
Hercegnovski Radio Jadran je proteklih dana objavio da je kompanija Carine odlučila da zaposli prve grupe radnika sa Filipina. Vlasnik kompanije Čedomir Popović je kazao da su aplicirali za tamošnje agencije koje nude radnu snagu, a da su saglasnost za to dobili i od Ministarstva rada i socijalnog staranja Crne Gore.
Niske plate i kratka sezona
"Razumijem poslodavce koji se dovijaju kako da premoste taj problem, ali to je samo vatrogasna mjera, nije dugoročno rješenje. Gledajući širu sliku, turizam mora da počiva na prevashodno domaćoj radnoj snazi, da bi opstao", ocjenjujeza RSE doktor turističke ekonomije Rade Ratković, koji navodi da su glavni uzorci nedostatka turističkog kadra niske plate i kratka sezona, jer je Crna Gora okrenuta niskobudžetskim tržištima, prvenstveno srpskom i ruskom.
"Umjesto toga bi trebalo da se, kao ostale zemlje Mediterana, oslonimo na evropska tržišta kao što su njemačko ili britansko, pa bi imali pune hotele 150 dana, a ne kao sada, ispod stotinu dana", konstatuje Ratković.
Dodaje da u sadašnjim okolnostima - najkraće sezone na Mediteranu i najnižih plata među privrednim granama - turistički privrednici u Crnoj Gori i ne mogu obezbijediti bolja primanja svojim radnicima.
Zato sve više njih razmišlja o potrazi posla u drugoj zemlji, poput Danijele, koja je zaposlena u jednom turističkom prodajnom objektu.
"Evo Dubrovnik nam je tu blizu, pa je moja prijateljica otišla tamo i radi kao recepcionerka. Govori odlično engleski i italijanski, ali je ovdje jedva uspijevala da dobije platu oko 550 evra. Sada u Dubrovniku radi za 1.200 evra, sa obezbijeđenim smještajem i tri obroka. Ima vikend slobodan i može uvijek da dođe kući u Budvu, koju obožava, ali kaže da za sada ne razmišlja o vraćanju", kaže nam Danijela.
Da su plate najveći motivacioni faktor pokazalo je istraživanje profesora Miška Rađenovića sa Fakulteta za biznis i turizam, koji je doktorirao temom o ljudskim resursima.
"Ako hoćemo da zadržimo domaći kadar, naši hotelijeri i restorateri se moraju odreći jednog dijela svoje zarade da bi povećali plate zaposlenima. Prošle godine je oko 2.000 studenata iz Crne Gore otišlo na par mjeseci u inostranstvo na privremeni posao, i to najviše u SAD, Francusku, drugdje po Evropi. Zašto nisu radili kod kuće? Jer bi radili za mnogo manje pare", kaže Rađenović za RSE.
Može li 'uvoz' ranika istinski pomoći?
Najavi o prvim grupama filipinskih radnika u domaćem turizmu je prethodila posjeta delegacije Filipinske asocijacije izvoznika usluga (PASEI) Privrednoj komori Crne Gore početkom jula. PASEI je najveća industrijska asocijacija filipinskih licenciranih agencija za zapošljavanje i ove godine skenira tržišta rada Češke, Slovenije, Hrvatske, Crne Gore, Mađarske i Austrije, tražeći moduse za zapošljavanje svoje radne snage.
Iz Privredne komore je saopšteno da PASEI angažuje radnike sa Filipina u inostranstvu na dvije godine, a najkraće na šest mjeseci, kada traže plate veće od prosječnih. Tako, na primjer, niskokvalifikovani radnici (kao sobarice) imaju plate oko 600 dolara, pri čemu je poslodavac obavezan i da plati povratne avio karte zaposlenima, te obezbijedi besplatnu hranu i smještaj.
Poređenja radi, prosječna neto plata u Crnoj Gori je 516 eura, a prosječna primanja u turizmu još i manja. No, poslodavci kažu da je za njihovo povećanje neophodno da se smanje nameti i tvrde da su preopterećeni porezima na rad od 64 posto.
Unija poslodavaca je nedavno saopštila da će "nadolazeći talas odliva radne snage biti koban po crnogorsku privredu i tržište rada" i kao jednu od vladinih mjera predložila uvođenje neoporezovanja jednog dijela plate.
Zaposleni u turizmu imaju različite stavove o tome da li angažovanje radne snage iz inostranstva koja važi za niskoplatežnu u mnogim djelatnostima, kao što je pomorstvo ili kruzing putovanja, može pomoći crnogorskom turizmu.
"Hoteli godinama imaju problem da obezbijede dovoljan broj zaposlenih i vjerovatno je to dovelo do toga da traže sad i Filipince. Možda je to i dobro za nas, jer će značiti veću konkurenciju, pa ćemo se morati više obrazovati i truditi", kaže za RSE Alina koja studira turizam i radi u jednom budvanskom kafiću.
Nebojša, međutim, ima razumijevanja za potez hotelijera koji se okreću novim tržištima radne snage. Kaže da se u svom trgovačkom objektu koji zavisi od turizma i sam suočava sa istim problemom.
"Znate kako, ako nema druge radne snage, neko mora raditi, pa sad jesu li iz Filipina ili od nekud drugo, manje je važno. Ne mogu hoteli, restorani i trgovine trpjet’ zato što nema dovoljno domaćih radnika", smatra naš sagovornik kojeg pitamo što je uzrok činjenici da u turističkoj zemlji nema dovoljno turističkog kadra.
"Vjerovatno se nije na vrijeme posvetilo više pažnje zanimanjima koja se tiču turizma. Školovali smo masu kadrova koji su na Zavodu za zapošljavanje, a ne ono što nam je potrebno. I sad smo u problemu, koji će bojim se potrajat’ malo duže. Ne znam što je rješenje, jer sam i sam svjestan da ljudi jednostavno idu đe im je bolje", smatra Nebojša.
Gotovo 500 hotela
Prema zvaničnim podacima, prihodi od turizma u Crnoj Gori su u prvih sedam mjeseci ove godine rasli po stopi od četiri odsto i iznose preko 531 milion eura.
Premijer Duško Marković, na posljednjem premijerskom satu u Skupštini Crne Gore, je podsjetio da se, sa 46 novootvorenih, ove godine broj hotela popeo na 459, u kojima ima oko 45.000 kreveta.
Kako je mnoge njihove vlasnike država stimulisala brojnim olakšicama, Ratkoviću otvara se pitanje da li je takvo ulaganje opravdano ukoliko, među ostalim multiplikativnim efektima, turizam nije šansa prvenstveno za domaću radnu snagu.
"Ako dominantno ne prodajemo našu robu i ne koristimo naše usluge u turizmu, ako nemamo predominantno naše radnike u turizmu, onda gubimo glavne faktore njegove održivosti. Onda takav turizma za nacionalnu ekonomiju nema smisla", decidan je Ratković.
Izlaz iz ćorsokaka u kojem su se našli i turistički privrednici i tržište rada, Ratković vidi u privatno-javnom partnerstvu države i privrede kojim bi se organizovao destinacijski menadžment.
"Cilj treba da nam bude da u relativno kratkom roku povećamo stepen popunjenosti hotelskih kapaciteta, makar duplo u odnosu na sadašnji koji jedva doseže tri mjeseca godišnje. To je put ka većoj rentabilnosti turističke privrede, a time i ka većim zaradama i domaće zaposlenosti", kaže Ratković.
Mnogo prije Filipinaca turističke sezone u Crnoj Gori su kao izvor zarade otkrili mnogi građani susjednih država. Samo u prvih osam mjeseci ove godine, u Crnoj Gori je izdato preko 20.000 radnih dozvola strancima, što je 7,5 odsto više nego lani.
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje, najviše radnih dozvola izdato je državljanima Srbije (7.180), Turske (2.810), Bosne i Hercegovine (2.270). U toj kvoti su i oni koji su za poslom došli u Crnu Goru iz Kine (1.880 radnih dozvola), Albanije (1.530) i Rusije (1.330).
Najviše stranih državljana sa radnom dozvolom je zaposlenou sektoru usluge smještaja i ishrane.
Facebook Forum