Bosna i Hercegovina ima zakonske i institucionalne mehanizme da zaustavi finansiranje lobiranja za nezavisnost Republike Srpske nakon posljednje odluke Ustavnog suda BiH.
Ocijenio je to za Radio Slobodna Evropa ekspert za ustavno pravo Davor Trlin komentarišući odluku kojom je Ustavni sud BiH 25. septembra zabranio vlastima Republike Srpske da iz budžeta finansiraju ugovor sa izraelsko-kanadskom firmom firmom Dickens & Madson Canada Inc..
Odlukom su zabranjene i sve druge lobističke aktivnosti čiji je cilj zagovaranje nezavisnosti RS što je u suprotnosti sa Ustavom BiH.
Trlin ističe da bi eventualno ignorisanje ili zaobilaženje zabrane moglo dovesti do krivičnih postupaka protiv odgovornih zvaničnika, te prouzrokovati i međunarodne finansijske sankcije za Republiku Srpsku i lobističke kuće, koje se upuste u poslove zabranjene Ustavom BiH.
"Ovom odlukom je prvi put povučena jasna granica između dozvoljenog predstavljanja interesa entiteta u inostranstvu i finansiranja aktivnosti koje Sud smatra djelovanjem protiv ustavnog poretka države", ocijenio je za Radio Slobodna Evropa Davor Trlin, ekspert za ustavno pravo.
Odluka je donesena po zahtjevu Denisa Zvizdića, prvog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, koji je osporio desetine miliona evra planiranih za predstavništva Republike Srpske u inostranstvu i aktivnosti povezane sa promocijom nezavisnosti tog entiteta.
Ustavni sud BiH je utvrdio da budžetske stavke od 49 miliona maraka (oko 25 miliona eura) iz drugog rebalansa budžeta za 2025. godinu i 15 miliona maraka (oko 7,7 miliona eura) iz budžeta za 2026. godinu, u dijelu koji se odnosi na sporni ugovor i slične aktivnosti, nisu u skladu sa Ustavom BiH.
Istovremeno je naložena obustava svih isplata po ugovoru koji su 6. septembra ove godine zaključili direktor Predstavništva RS u Beču Mladen Filipović i predsjednik kompanije Dickens & Madson Canada Inc. Ari Ben-Menashe.
Za sada još nema zvaničnih reakcija iz RS na odluku Ustavnog suda BiH. Iz Vlade RS nisu odgovorili na upit RSE hoće li je provesti.
Šta razlikuje ovaj ugovor od ranijih lobističkih poslova?
Prema dokumentima registrovanim u američkom sistemu FARA, koje je ranije analizirao Radio Slobodna Evropa, Republika Srpska je od 2015. godine izdvojila najmanje 8,3 miliona dolara za lobističke aktivnosti u Sjedinjenim Američkim Državama.
Međutim, posljednji ugovor sa kompanijom Dickens & Madson sadržavao je formulacije koje su se, prema ocjeni podnosioca zahtjeva i kasnije Ustavnog suda, razlikovale od ranijih aranžmana.
Na prvoj stranici ugovora, koji je dostavljen američkim vlastima, navodi se da će lobistička kuća raditi na obezbjeđivanju podrške za Dodika i, kako piše u dokumentu, "nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine".
U nastavku ugovora kao krajnji cilj navodi se dobijanje podrške administracije Sjedinjenih Država za smjenu visokog predstavnika, osporavanje njegovih odluka i ukidanje sankcija uvedenih Dodiku, njegovim saradnicima i subjektima povezanim sa Republikom Srpskom.
Upravo je taj sadržaj, smatra ekspert za ustavno pravo Davor Trlin, označio prekretnicu u odnosu na ranije sudske odluke.
"U ovom novom predmetu cilj je bio eksplicitno ugovoreno lobiranje za nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine i tu je utvrđeno direktno djelovanje protiv ustavnog poretka i suvereniteta Bosne i Hercegovine. Entiteti mogu trošiti sredstva na opće predstavljanje i informisanje u inostranstvu, budžetski novac se ne smije koristiti za lobiranje čiji su definisani ciljevi secesija ili narušavanje ustavnog poretka države", kaže Trlin za Radio Slobodna Evropa.
Ko mora provesti odluku?
Trlin pojašnjava da Ustavni sud BiH dostavlja odluku najprije stranama u postupku, a potom se šalje na objavljivanje u službene glasnike Bosne i Hercegovine, oba entiteta, te Brčko distrikta, kao treće administrativne jedinice u zemlji.
Nakon što bude objavljena u službenim glasilima, odluka postaje obavezujuća za sve institucije i zvaničnike na koje se odnosi.
U samoj odluci Sud izričito nalaže Narodnoj skupštini Republike Srpske, Vladi Republike Srpske, nadležnim organima i predstavništvima RS u inostranstvu da obustave sve aktivnosti povezane sa finansiranjem spornog ugovora i drugih sličnih aranžmana.
"Objavom u službenim novinama odluka stiče punu pravnu snagu i opšteobavezujući karakter, odnosno ‘erga omnes‘ dejstvo prema svim trećim licima. Nakon toga su Vlada Republike Srpske i nadležno Ministarstvo finansija RS dužni obustaviti sve dalje doznake i isplate sa spornih budžetskih pozicija namijenjenih finansiranju ugovora sa konkretnom lobističkom kućom", kaže Trlin.
On navodi da se obaveza ne odnosi samo na institucije koje planiraju sredstva, nego i na one kroz koje prolaze finansijske transakcije.
"Ukoliko postoji rizik od nastanka zabranjenih transakcija, nadležne finansijsko-policijske i inspekcijske službe, kao i banke preko kojih se vrši platni promet, dužne su blokirati naloge koji se odnose na sporni ugovor kako ne bi učestvovale u izvršenju neustavnih radnji", navodi Trlin.
Šta ako dođe do 'zaobilaženja odluke'?
Trlin smatra da bi pokušaj preusmjeravanja novca preko drugih kanala teško mogao promijeniti suštinu slučaja.
"Postoji mogućnost da se pokuša sa posrednicima, privatnim preduzećima, fondacijama, nevladinim organizacijama ili konsultantskim kućama, ali to ne bi eliminisalo neustavnost. Ustavno i krivično pravo posmatraju materijalnu suštinu i krajnju svrhu transakcije, a ne samo njenu formu", kaže on.
On smatra da bi pokušaj skrivanja tragova kroz posredničke aranžmane otvorio dodatne pravne probleme.
"Ako bi se budžetski novac usmjerio na posrednika koji bi potom zaključio ugovor sa stranom lobističkom agencijom, po mom mišljenju riječ je o klasičnom prikrivanju pravog pravnog posla. Tu više ne govorimo samo o neizvršenju odluke Ustavnog suda, nego se otvara prostor za druga pitanja iz oblasti krivične i građanske odgovornosti", kaže Trlin.
Ko bi mogao otkriti nastavak isplata?
Prema Trlinu, eventualni pokušaji zaobilaženja odluke mogli bi biti pod lupom kroz više kontrolnih mehanizama.
"Tu imamo finansijsko-obavještajni odjel, SIPA-u, banke i sisteme za sprečavanje pranja novca. Ako bi došlo do naglog skoka grantova ili ugovora sa domaćim posrednicima koji potom vrše doznake prema inostranstvu, mislim da bi se vrlo brzo upalili crveni alarmi u sistemu za sprečavanje pranja novca", kaže on.
Dodaje da posebnu ulogu imaju komercijalne banke, koje "imaju zakonsku obavezu da utvrde krajnjeg stvarnog korisnika i stvarnu svrhu transakcije".
"Ako bi banka uočila da domaći posrednik prima novac iz budžeta, a potom ga prebacuje prema stranim lobistima za koje postoji zabrana Ustavnog suda, dužna je prijaviti takvu transakciju kako sama ne bi postala saučesnik u eventualnom krivičnom djelu", navodi Trlin.
Koje su kazne za nepoštovanje odluke?
Krivični zakon BiH još od 2003. godine predviđa zatvorsku kaznu do pet godina za službeno ili odgovorno lice koje odbije da izvrši ili onemogući izvršenje konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda BiH.
Davor Trlin pojašnjava da Ustavni sud BiH u pravilu određuje rok u kojem su organi dužni dostaviti obavještenje o preduzetim mjerama na izvršenju odluke.
"Ako dođe do oglušivanja o odluku i nastavka isplata, Sud donosi posebno rješenje o neizvršenju odluke. Takvo rješenje sedostavlja i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Na osnovu tog rješenja Tužilaštvo formira predmet i pokreće postupke protiv odgovornih lica, odnosno potpisnika naloga, ministara, rukovodilaca predstavništava i drugih osoba koje bi nastavile sa isplatama uprkos zabrani", navodi Trlin.
Po njegovoj ocjeni, eventualni pokušaj da se ista sredstva nastave trošiti preko posrednika ne bi smanjio odgovornost, nego "proširio krug lica koja bi mogla krivično odgovarati".
Ko mora obavijestiti lobističku firmu?
Nakon što odluka Ustavnog suda BiH postane konačna i obavezujuća, prvi teret obavještavanja pada na institucije Republike Srpske koje su zaključile sporni ugovor.
Ukoliko bi entitetske institucije izbjegavale da dostave takvu informaciju ili pokušale prikriti odluku, u proces bi mogli biti uključeni i državni organi.
"Ako bi entitetski organi izbjegavali poslati obavijest ili pokušali prikriti odluku, tada bi se kroz postupke međunarodne pravne pomoći mogli uključiti Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine i Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, kako bi nadležni organi države u kojoj je registrovana kompanija bili upoznati sa odlukom Ustavnog suda", navodi Trlin.
Šta ako se i lobistička firma ogluši?
Trlin smatra da bi se rizici tada prenijeli i na samu kompaniju.
"Ako bi nakon službenog obavještenja firma nastavila primati uplate ili pružati usluge koje su povezane sa aktivnostima za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da su nespojive sa Ustavom Bosne i Hercegovine, izložila bi se ozbiljnim pravnim i reputacijskim rizicima", kaže on.
Prema njegovim riječima, međunarodne konsultantske i lobističke kuće posluju prema pravilima država u kojima su registrovane, kao i propisima o sprečavanju pranja novca i transparentnosti stranih agenata.
"Primanje novca čija je isplata proglašena nezakonitom od strane najvišeg ustavnog suda jedne države može otvoriti pitanje međunarodnih istraga, posebno ukoliko bi se utvrdilo da je firma bila upoznata sa zabranom i nastavila pružati usluge uprkos tome", navodi Trlin.
On smatra da je zbog toga vjerovatnije da bi kompanija aktivirala ugovorne klauzule koje joj omogućavaju raskid ugovora.
"Većina međunarodnih konsultantskih ugovora sadrži klauzule koje omogućavaju raskid ugovora kada daljnje izvršavanje postane pravno nemoguće ili kada postoji ozbiljan regulatorni rizik. Upravo zbog toga očekivano je da bi ozbiljna međunarodna kompanija prije izabrala raskid ugovora nego ulazak u spor koji nosi reputacione i pravne posljedice", kaže Trlin.
Vlada entiteta Republika Srpska angažovala je u posljednjih deset godina ukupno 15 američkih lobističkih i advokatskih kuća, uključujući i vlastito predstavništvo registrovano za iste aktivnosti.
Sve lobističke i advokatske kuće su povezane s republikanskim političkim krugovima u Washingtonu.
Ističe se posljednji ugovor s firmom Dickens & Madson vrijedan četiri miliona dolara potpisan 6. septembra 2025. godine koji jasno precizira da je "nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine naš konačni cilj".
Lobiranje za secesiju nije zabranjeno američkim zakonima, a lobiste mogu angažirati svi, osim onih koji su pod sankcijama.
Jedino pravilo je da to mora biti prijavljeno prema Zakonu o registraciji stranih agenata (FARA) koji je donesen 1938. godine. On zahtijeva od pojedinaca i organizacija koje djeluju u ime stranih vlada, političkih stranaka ili subjekata da javno otkriju svoje odnose i aktivnosti.