Piše: Aleksander Palikot
Dvije sedmice prije nego što su se stanovnici Hmeljnickog, mirnog grada na zapadu Ukrajine okupili oko svoje glavne saborne crkve na tradicionalnom blagosiljanju uskršnjih korpi, izbila je tuča između sveštenika i vojnika unutar crkve, što je izazvalo šok širom regiona i cijele zemlje.
"Koliko još ljudi treba da umre da biste prestali da idete u Moskovsku patrijaršiju?", upitao je bivši vojni medicinar Artur Ananjev više od 100 vjernika prisutnih u crkvi koju vodi Ukrajinska pravoslavna crkva (UPC).
Ova crkva povezana s Moskvom je decenijama dominirala Ukrajinom, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Izvještaji o onome što se dogodilo nakon što je Ananjev govorio su kontradiktorni: on kaže da ga je fizički napao sveštenik Ihor Slobodjan dok su sveštenici u početku tvrdili da su "pokušali da zaustave" Ananjeva jer je bacio Bibliju na zemlju.
Međutim, nakon objavljivanja videa na kojem se jasno vidi kako jedan od njih nehotice ispušta svetu knjigu na pod, prešli su na optuživanje vojnika da je prolio svetu vodu.
Video snimak, koji je snimio neidentifikovani parohljanin, objavio je Viktor Burlik, bivši Ananjevov brat po oružju iz dobrovoljačkog 19. zasebnog streljačkog bataljona i zamjenik Regionalnog vijeća Hmeljnicki. Video je ubrzo postao viralan na društvenim mrežama.
Na snimku se vidi kako muškarac u ljubičastoj mantiji, kasnije identifikovan kao Slobodjan, udara Ananjeva, nekoliko muškaraca mu izvrće ruke, nasilno ga izvode iz crkve i pritišću njegovo tijelo dok leži potrbuške na podu na ulazu.
Također se vidi kako ga starija žena ošamari po licu, a druga žena ih moli da prestanu i pozovu policiju. Na kraju, Ananjev, ležeći na podu kaže: "Ne mogu da dišem", a Slobodjan odgovara: "Baš me briga da li možeš ili ne možeš."
Policijska patrola koja je stigla na lice mjesta odlučila je da protiv Ananjeva (25) podnese administrativnu prijavu zbog huliganstva. Tek sljedećeg dana, kada je Ananjev - kome je u lokalnoj bolnici dijagnosticirana povreda glave i kontuzija mozga - podnio žalbu, državna policija je pokrenula dva krivična postupka protiv njegovih napadača, pod optužbom za huliganstvo i nanošenje lakih tjelesnih povreda.
"Nisam znao da neko snima", rekao je Ananjev za RSE, prisjećajući se tuče više od sedmicu dana kasnije u veterinarskoj klinici u kojoj radi. "Da nije bilo toga, ljudi bi možda povjerovali u laži sveštenika, a sve ovo se možda ne bi dogodilo."
Ananjev je aludirao na potonje događaje, a koje je lokalni list Proskuriv opisao kao "pad moskovske crkve".
Samo dan nakon incidenta, sveštenici UPC su otišli iz saborne crkve. Zgrada i parohija sada su u rukama Pravoslavne crkve Ukrajine (PCU), kojoj je odobrena autokefalnost 2019. godine.
U međuvremenu, njen rival gubi uporište u zemlji u kojoj je krvavi rat Moskve učinio bilo kakvu povezanost s ruskom državom i Ruskom pravoslavnom crkvom toksičnom.
Konfrontacije širom zemlje
"Premlaćivanje vojnika i očigledne laži o tome bile su varnice koje su zapalile vatru, ali gnjev na moskovske sveštenike tinja već duže vrijeme", rekao je za RSE Andrij Popik, lokalni aktivista i bloger.
Događaji u Hmeljnickom odvijali su se u pozadini sukoba širom zemlje s crkvom koja je povezana s Moskvom. Korijeni sukoba sežu do 1991. godine, kada je Ukrajina stekla nezavisnost nakon raspada Sovjetskog Saveza, a koji je eskalirao prošle jeseni nakon početka ruske invazije punih razmjera na Ukrajinu u februaru 2022.
Donedavno poznata kao Ukrajinska pravoslavna crkva-Moskovska patrijaršija, UPC je nominalno bila autonomna, ali je bila podređena Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Prekinula je veze s Moskvom u maju 2022., pozivajući se na protivljenje invaziji, ali crkva i klerici unutar nje optuženi su da održavaju te veze, podržavaju proruske narative i sarađuju s okupatorskim snagama u dijelovima Ukrajine pod ruskom kontrolom.
U decembru je predsjednik Volodimir Zelenski obećao da će uvesti mjere za zaštitu "duhovne nezavisnosti" svoje zemlje od Ruske pravoslavne crkve, koju predvodi Patrijarh moskovski Kiril, odani saveznik ruskog predsjednika Vladimira Putina koji je nedvosmisleno podržao ruski rat protiv Ukrajine.
U anketi koju je u decembru sproveo Kijevski međunarodni institut za sociologiju (KIIS), čak 78 posto Ukrajinaca reklo je da država treba da interveniše u aktivnostima UPC, a 54 posto je reklo da bi ih trebalo potpuno zabraniti.
Događaji u sabrnoj crkvi u Hmeljnickom dogodili su se nakon što su tenzije porasle u daleko istaknutijem centru pravoslavlja u Ukrajini: Kijevsko-pečerskoj lavri, ili Manastiru pećina, velikom kompleksu u glavnom gradu koji UNESCO naziva "jednom od najvažnijih hrišćanskih centara hodočašća na svijetu".
Tri dana prije prebijanja Ananjeva, sveštenici UPC odbili su da napuste Kijevsko-pečersku lavru uprkos nalogu vlasti za deložaciju. Uoči tuče u Hmeljnickom, iguman kijevskog manastira mitropolit Pavlo - koga su klevetnici prozvali "paša Mercedes" zbog, kako se čini, raskošnog načina života - stavljen je u kućni pritvor na 60 dana dok ga tužioci istražuju zbog sumnje izazivanja vjerske mržnje i opravdavanja agresije Rusije na Ukrajinu.
Usred zabrinutosti oko mogućnosti nasilne konfrontacije koja bi mogla narušiti imidž Ukrajine, sekretar Vijeća za nacionalnu sigurnost i odbranu Oleksij Danilov izjavio je da monasi koji odbijaju da napuste historijsko mjesto u srcu glavnog grada neće biti iseljeni silom. Nekoliko sedmica kasnije, mnogi su ostali.
Međutim, za razliku od slučaja Kijevsko-pečerske lavre, sveštenici UPC u katedrali u Hmeljinckom su iseljeni za manje od jednog dana. Ovaj potez je označen kao "razbojnička zapljena" ili neprijateljsko preuzimanje od strane UPC. Nasuprot tome, Jurij Smal, regionalni zastupnik iz nacionalističke stranke Svoboda, koji je odigrao ključnu ulogu u procesu, pozdravio je taj potez kao "dugo očekivani čin pravde".
RSE je nekoliko puta pokušao da stupi u kontakt sa raznim predstavnicima UPC u oblasti Hmeljnicki, ali niko od njih nije pristao da komentariše nedavne događaje.
Religijski Majdan
U roku od nekoliko sati od objavljivanja snimka tuče, više od 1.000 ljutitih građana - čak 4.000, prema nekim očevicima - došlo je u sabornu crkvu. Popjik, koji je tamo bio prisutan, kaže da su to bile najveće demonstracije u Hmeljnickom, gradu u kojem živi preko 274.000 ljudi, od Euromajdana - masovnog proevropskog, antikorupcijskog protesta u kojem je 2014. predsjednik naklonjen Moskvi Viktor Janukovič svrgnut s vlasti.
Andrij Kolesnjik, 21-godišnji student istorije čiji se otac bori u 19. zasebnom streljačkom bataljonu, rekao je za RSE da kada se pridružio protestu, "bukvalno nije bilo mjesta zbog velikog broja ljudi koji su dolazili do saborne crkve". Uz obične građane stajale su istaknute lokalne ličnosti, aktivisti i vojnici, rekao je.
Demonstranti su uzvikivali: "Odlazite moskovski sveštenici", "Sramota!" i "Slava Ukrajini!". Prozori crkve bili su prekriveni posterima na kojima je prikazan kadar sa snimka Ananjijevog premlaćivanja. Bijeli transparent s crvenim slovima ispisanim "KGB" pojavio se na sporednom ulazu koji su često koristili sveštenici – što se odnosilo na tijesne veze tajne policije i Ruske pravoslavne crkve u vrijeme Sovjetskog Saveza.
U izjavi za RSE, Samal kaže da kada je saznao da ljudi dolaze u sabornu crkvu, donio je šest stolova i najavio potpisivanje peticije za prelazak parohije iz UPC u prokijevsku PCU.
Šezdesetosomogodišnji Smal, bio je komandant "jedinice za samoodbranu" osnovane da zaštiti demonstrante od vladinih snaga i provokatora tokom lokalnih protesta na Euromajdanu, a upoznao je tada 16-godišnjeg Ananjeva, koji je bio među mnogim mladim ljudima koji su tada učestvovali u demonstracijama.
Nakon početka ruske invazije u februaru 2022., Smal je pomogao u stvaranju 19. zasebnog streljačkog bataljona, dobrovoljačke jedinice kojoj se pridružio Ananjev.
Smal je također godinama bio uključen u vjerski život u Hmeljnickom. Pridonio je izgradnji saborne crkve Pokrova presvete Bogorodice 1990-ih i pokušao je ubijediti mitropolita Antonija, poglavara eparhije, da napusti crkvu povezanu s Moskvom 2018. godine, kada je nastala PCU spajanjem Ukrajinske autokefalne pravoslavne crkve i Ukrajinske pravoslavne crkve-Kijevske patrijaršije.
Nakon tog spajanja, carigradski patrijarh Vartolomej, duhovni poglavar pravoslavne hrišćanske zajednice od 300.000 ljudi, odobrio je 2019. novoj crkvi nezavisnost od Moskovske patrijaršije i Ruske pravoslavne crkve.
Ta značajni zaokret razljutio je Kremlj i Rusku pravoslavnu crkvu i doprinio je ozbiljnim tenzijama u odnosima Moskve i Kijeva, koji su već duboko u sukobu od 2014. godine, kada je na Janukovičev pad Rusija odgovorila osvajanjem Krima i raspirivanjem separatističkog rata u regionu Donbasa na istoku Ukrajine. U parohijama širom Ukrajine, odluka je dala moć novoj crkvi, ali je i intenzivirala borbu između PCU i UPC-Moskovske patrijaršije oko crkvene imovine i lojalnosti vjernika.
Za samo nekoliko sati, 1.225 stanovnika u Hmeljnickom glasalo je za prelazak u PCU. Procedura je legalna prema zakonu iz 2019. koji priznaje pravo vjerskoj zajednici da promijeni crkvu kojoj će pripadati glasanjem njenih članova, ali nije jasno da li su svi oni koji su glasali bili parohijani.
Demonstranti su također izabrali komisiju zaduženu za reviziju imovine saborne crkve i naznačili da će je voditi Smal. Komisija je kasnije saopštila da je u biblioteci saborne crkve pronašla brojne knjige koje podržavaju ruski imperijalizam, s naslovima poput Bitke za Rusiju i Rusija prije drugog dolaska, kao i djela Ivana Iljina, ruskog mislioca iz 20. vijeka kojeg mnogi smatraju fašistom i kojeg Putin hvali. Komisija također tvrdi da je pronašla brošure protiv vakcinacije.
Mitropolit Antonije je posmatrao razvoj događaja iz svog obližnjeg doma, okružen kolegama sveštenicima. Prema riječima Smala, nakon što je vidio listu sa potpisima parohijana, 77-godišnji vladika je pristao da preda ključeve saborne crkve, rekavši da se neće protiviti volji naroda. "Nije imao izbora. Pravda je bila na našoj strani, a mi smo bili većina", rekao je Smal za RSE.
Nijedan od preostalih sveštenika nije odlučio da pređe u prokijevsku crkvu, a Antonija su njegovi pretpostavljeni u UPC razriješili sljedećeg dana. Samo su članovi hora odlučili da ostanu u sabornoj crkvi.
"Moskovska patrijaršija u Ukrajini je besmislica - čekala sam ovaj trenutak 30 godina", rekla je za RSE Tetjana Brajitska (65) koja je došla u sabornu crkvu na blagosiljanje uskršnjih korpi. Druga žena, Ala (71), koja nije željela da se njeno prezime objavi, rekla je da ne "podržava prelazak u novu crkvu", ali je ipak došla po blagoslov.
Prva sahrana ukrajinskog vojnika
Osvrćući se na događaje koji su se odigrali nakon tuče u sabornoj crkvi, Ananjev je za RSE rekao da je zadovoljan što su "stanovnici Hmeljnickog konačno vidjeli pravo lice moskovske crkve".
Tuča u sabornoj crkvi u Hmeljnickom nije bila prvi put da su se sukobili Ananjev i Slobodjan, koji je pobjegao iz grada i sada se krije od policije. Prvi je bio član Feniksa, nacionalističke organizacije koja je nastala iz omladinskog ogranka stranke Svoboda, a drugi je pripadao Bratstvu svetih Antonijusa i Teodosija Kijevskih pećina, organizacije nepokolebljivih pristalica UPC.
Od 2018. godine članovi dviju organizacija intervenisali su na suprotnim stranama - u parohijama koje su željele promijeniti podređenost. Prema Popjikovim riječima, Bratstvo je zapošljavalo nasilnike kako bi spriječilo lokalne zajednice da napuste crkvu lojalnu Moskvi.
U večernjim satima poslije tuče, u sabornoj crkvi u Hmeljnickom je po prvi put u 30 godina održana služba na ukrajinskom jeziku. Predvodio ju je Danjil Tarnavski (41) vojni kapelan koji je u prošlosti bio sveštenik UPC u hmeljničkoj sabornoj crkvi, ali je prešao u prokijevsku crkvu prije šest godina.
Tarnavski, koji je sa šest godina postao oltarski dječak, a sveštenik sa 20 godina, kaže da je ono što je nazvao autoritarnom i strogo hijerarhijskom prirodom UPC spriječilo mnoge dobronamjerne i proukrajinske sveštenike da se pobune protiv svojih starijih, više proruskih nadređenih.
On je za RSE rekao da je promijenio denominacije jer je shvatio da u svjetlu rata između Ukrajine i separatista koje podržava Rusija u Donbasu, ne može biti patriota i ostati sveštenik crkve povezane s Rusijom.
Dan nakon prve službe na ukrajinskom jeziku, u sabornoj crkvi je održana sahrana Maksima Kolačesa, 25-godišnjeg arhitekte i vojnika dobrovoljca. To je bila prva sahrana ukrajinskog vojnika koji je ubijen u borbama protiv ruskih vojnika u hramu od izbijanja rata u Donbasu 2014. UPC tamo nije dozvoljavala sahrane ukrajinskim vojnicima, što je stav koji je razljutio stanovnike i doprinio protestima u Hmeljnickom.
Tarnavski, koji služi kao sveštenik za vojnike u oblasti Hmeljnicki, rekao je da svaki dan održava najmanje jednu sahranu za vojnika poginulog u ratu.
Jednoglasno izbacivanje
Uoči proslave Uskrsa, centralna Proskurivska ulica u Hmeljnickom bila je bez gužve, iako je grad - centar regiona u kojem živi 110.000 interno raseljenih osoba - i dalje relativno živ. Duž ulice prolaznici ostavljaju cvijeće i svijeće u podnožju niza štandova u obliku kocke na kojima su portreti vojnika iz grada koji su poginuli u ratu.
"Želim da ljudi pogledaju u oči naših heroja kada krenu svojim poslom u gradu", rekao je za RSE Oleksandr Simčišin, gradonačelnik Hmeljnickog.
Simčišin, čija je pozadina u stranci Svoboda i nacionalističkom pokretu, prvi put je izabran 2015. godine i sada je u drugom mandatu nakon što je prije dvije godine osvojio 87 posto glasova.
Zastava samoproglašene "Luganske Narodne Republike", separatističkog entiteta koji podržava Rusija u oblasti Lugansk u Donbasu za koju Moskva sada neosnovano tvrdi da je dio Rusije, leži na pragu njegove kancelarije i služi kao otirač za posjetioce. Prostrana prostorija puna je raznih suvenira i ratnih ostataka donesenih sa prve linije fronta.
"To je ono što je u srcu takozvanog Ruskog svijeta", rekao je, pokazujući na dio rakete podignute sa bojnog polja. "Smrt, uništenje i bijeda."
Dva dana nakon premlaćivanja Ananjeva, gradsko vijeće Hmeljnickog jednoglasno je donijelo odluku o ukidanju prava UPC na korištenje zemljišta ispod saborne crkve, kao i 12 drugih parcela.
Regionalno vijeće je slijedilo taj primjer: njegovi članovi su jednoglasno zabranili aktivnosti UPC u regionu Hmeljnicki i preporučili lokalnim vlastima da izvrše popis zemljišnih parcela koje koristi UPC i pomognu zajednicama da ih prebace u PCU.
Slične odluke su u narednim sedmicama donijela vijeća u tri druga regiona u zapadnoj Ukrajini: Rivne, Volin i Černivci.
Prema riječima vjerskog učenjaka Dmitra Horjevoja, odluka zastupnika Regionalnog vijeća Hmeljnicki da zabrani UPC nema pravnu snagu, jer samo sud može donijeti takvu odluku. "Odluka o zemljišnim parcelama je lukav način da se crkvene aktivnosti ograniče bez zabrane", rekao je on za RSE.
Horjevoj kaže da su događaji u Hmeljnickom u početku izmakli kontroli centralnih vlasti, koje ne žele da tenzije oko "vjerskog pitanja" eskaliraju u nasilje. Ali "za sada se čini da je eskalacija spriječena", rekao je.
U roku od dvije sedmice, prelazak saborne crkve u Hmeljnickom pratile su još tri crkve u gradu i pet u širem regionu. U regionu Hmeljnicki ostalo je više od 560 crkava UPC, ali se stopa prelazaka u PCU ubrzava.
Od invazije Rusije u februaru 2022. godine, više od 700 parohija u Ukrajini prešlo je sa UPC na PCU. Tranzicija je još vidljivija na nivou pojedinačnih vjernika: prema istraživanju KIIS-a, broj Ukrajinaca koji su se identifikovali kao članovi PCU porastao je sa 34 posto u junu 2020. na 54 posto u julu 2022., dok crkva povezana s Moskvom bilježi pad sa 18 posto na 14 posto u tom periodu.
Simčišin glasno podržava mjere preduzete protiv UPC, koju je nazvao "gnijezdom FSB-a", aludirajući na rusku Federalnu službu bezbjednosti i glavnog nasljednika KGB-a koja je, kako kaže, odgovorna za "antiukrajinski šabat".
"Ono kroz šta prolazimo je prirodan process", rekao je on uz tvrdnju da "Rusija koristi crkvu kao sredstvo političke kontrole, a nakon invazije, svi shvataju da u Ukrajini za nju ne može biti mjesta".
Facebook Forum