Ukrajinaca koji je godinama ekshumirao i identifikovao vojnike poginule u ratu, ispraća rodni grad Slovjansk nakon što je ubijen tokom jedne od misija ekshumacije tijela u blizini linije fronta.
Oleksij Jukov je organizovao malu volontersku grupu 2014. godine, kada je izbio sukob sa separatistima koje podržava Kremlj u istočnoj Ukrajini. Rad ove grupe je pomogao porodicama da pronađu tijela poginulih voljenih i obezbijede im dostojanstvene sahrane.
Od početka ruske invazije 2022. godine, obim posla grupe se eksponencijalno povećao, kao i opasnosti od postavljenih mina, neeksplodirane municije, granatiranja i dronova.
"Za nas je veoma važno da se svaki momak i djevojka vrate kući", rekao je Jukov Ukrajinskom servisu Radija Slobodna Evropa u aprilu prošle godine.
Jeziv posao
Jukovljevo interesovanje za ovu oblast počelo je u mirno doba. Kao tinejdžer, bio je uključen u potragu i ekshumaciju posmrtnih ostataka sovjetskih i nemačkih vojnika poginulih tokom Prvog i Drugog svjetskog rata. Kasnije se prisetio da je vidio kosti neidentifikovanih tijela u šumama blizu svoje kuće i osjetio intenzivan emocionalni odgovor.
Ali 2014. godine, rat je prestao da bude predmet istorijskog interesovanja, jer je Slovjansk postao epicentar intenzivnih borbi u novom sukobu. Jukov, koji je radio kao trener tajlandskog boksa, brzo je počeo da pronalazi neidentifikovana tijela nedavno poginulih vojnika i civila sa obje strane linije fronta.
Usred tekućih borbi i linija fronta koje se pomjeraju, ovo je bio opasan posao. U jednom trenutku, zarobili su ga i skoro pogubili naoružani separatisti. U drugom, njegovo vozilo je na meti paljbe, prema izvještajima ukrajinskih medija.
Oko 13.000 ljudi je poginulo u sukobu između 2014. i 2022. godine. Rat koji je uslijedio od tada bio je u mnogo većim razmjerama sa stotinama hiljada žrtava. Jukov je bio zauzetiji nego ikad, a Radio Slobodna Evropa je često dokumentovao njegov rad.
U novembru 2022. godine, RSE je snimio njega i kolege dobrovoljce kako ekshumiraju poginule u ratu ruske strane u kišom natopljenoj ukrajinskoj šumi blizu sela Dovhenke u Harkovskoj oblasti.
"Rusija nam je nanijela ogromnu tugu. Počela je rat protiv nas; uništava naše gradove i ubija naše ljude. Ali mi ostajemo ljudi čak i u ovim okolnostima i sakupljamo tijela njihovih mrtvih vojnika", rekao je tada.
Tijela bi bila uključena u povremene razmjene mrtvih između Rusije i Ukrajine.
Rastuća opasnost
Mjesec dana kasnije, tim se bavio potencijalnim zamkama. Nakon što bi pričvrstili konopce za tijelo u rupi, legli bi ničice na zemlju, povukli i čekali 10 sekundi, pokušavajući da se drže podalje od bilo kakve potencijalne eksplozije. Tek tada bi se spustili nazad i izvukli tijelo.
"Provjeravamo vrat da li ima identifikacione oznake, krsta na lancu ili bilo čega drugog. Evo velikog krsta", rekao je Jukov dok je radio.
U januaru 2023. godine, u Zaričnom, u Donjeckoj oblasti, pronašao je sat na lešu koji je još uvijek radio. "Mjerenje vremena od života do smrti", primijetio je.
Do 2025. godine, Jukovljevi timovi su se suočili sa povećanim prijetnjama od dronova.
"Sada je gotovo nemoguće raditi", rekao je dobrovoljac po imenu Artur tokom misije u aprilu te godine. "Ranije smo mogli da se krećemo pod pokrivačem od magle ili kišom. Sada je previše rizično. Već smo bili pogođeni."
Jukov je objasnio da su promenljivi uslovi uticali na način na koji rade.
"Uzmi koga god prvo vidiš", rekao je. "Nema vremena da shvatimo da li su naši ili njihovi. Zgrabi tijelo i bježi."
Posljednje riječi
U februaru 2026. godine, RSE je producirao dokumentarni film o na pronalaženju tijela palih vojnika u tekućem ratu. Jukovljeve riječi u to vrijeme bile su proročanske.
"Moj život neće biti dovoljan da vratim svakog vojnika iz ovog rata", rekao je.
U narednim mjesecima rad je nastavljen.
Jukovljeva posljednja objava na Facebooku, 3. avgusta, bila je dirljiva refleksija o njegovim iskustvima i prirodi rata.
"Kao neko ko traga, vidim rat u svim njegovim manifestacijama, susrećući se i sa uzrocima i sa posljedicama. Ovdje ljudski život ne vrijedi ništa", napisao je. "Okupljamo tijela i duše da bismo ih vratili iz rata. A oni koji su dotakli rat ostaju sa njim i u njemu, jer on više nikoga ne pušta."
Dva dana kasnije, njegovu smrt je na istoj društvenoj mreži objavio Sergij Gnjezdilov, ukrajinski vojnik.
"Pretrpio je smrtonosnu povredu tokom ekshumacije tijela na liniji kontakta", napisao je.
Stanovnici Slavjanska opraštaju se od Jukova 7. avgusta, a sahrana će biti održana kasnije u Kijevu.