Turističke razglednice Zagreba
Ankica Barbir-Mladinović
Glavni grad Hrvatske postaje sve poželjnija turistička destinacija, broj dolazaka stranih turista u lipnju bio je čak 20 posto veći nego u istom mjesecu lani, u srpnju 10 posto. No, Zagreb još uvijek zaostaje za susjednim europskim gradovima, pa i za Beogradom, a u turističkoj ponudi nerijetko se nudi i 'povijesni kič' i, ne samo u Zagrebu.
Amerikanka Jan, iz Franklina u SAD-u, dugo se još protekle nedjelje smijala svome 'stresu' i iznenađenju pred zagrebačkom kulom Lotrščak na ulazu u Gornji grad kad joj je, iza leđa, sasvim neočekivano, grunuo Grički top.
"O, baš sam se prestrašila, točno u podne, hahahah. Prvi put sam u Zagrebu, lijepo je, lijep grad", kaže ona.
Grički top s Lotrščaka simbol je Zagreba i više od 110 godina točno u podne, svakog dana, ispaljuje plotun u znak sjećanja na hitac koji je, prema legendi, bio ispaljen na turski tabor, smješten preko Save i spasio Zagreb od turskog napada, a i danas uveseljava i svaki put ponovo 'strese' ne samo turiste.
"Stigli smo iz Portugala, ja sam iz Milana, a ja iz Engleske, iz Kine, mi smo iz Koreje, ja iz Japana, nismo još puno vidjeli, ali uočavamo da je Zagreb čist, ima puno muzeja, crkvi i vrlo lijep stari grad."
"Ali, vidjeli smo neke zgrade oronulih fasada koje treba pofarbati, predivne su, samo čekaju da ih se obnovi i vrati u život", primjećuje mlada Portugalka.
Uz stare simbole Zagreba, i hrpu novih glazbenih i likovnih sadržaja na Gornjem gradu, noćne potrage za 'tajnama Griča' prema Zagorkinim i Šenoinim likovima i plesnih večeri na Zrinjevcu Zagreb je ove godine svojim turistima odlučio ponuditi i 'počasnu smjenu straže' koju na konjima i odorama, s vidno istaknutom crvenom kravatom izvodi 'počasna satnija Kravat-pukovnije'.
'Zašto ne, pa Hrvatska je domovina kravate“,odgovara na negativne kritike predsjednica turističke zajednice Amelija Tomašević:
„Ja uvijek kažem na našim predstavljanjima u inozemstvu 'svaki dan imate nešto u ruci što su izmislili i stvorili Hrvati, a to je kravata i to je penkalo," ističe Tomašević
„Upravo u tome", nastavlja predsjednica TZZ –a, "što su u napoleonskim ratovima hrvatski vojnici nosili oko vrata maramu i vezali je na poseban način, nalazimo tu povijesnu liniju od Hrvata (Croata) do riječi kravata.“
Nitko nema ništa protiv priče o kravati, ali sama realizacija projekta izgleda dosta bijedno. Pred topotom nekoliko konja i neobičnim uniformama konjanika, turisti zastanu, slikaju, uglavnom ne znaju što, a i sami Zagrepčani su vrlo podijeljenog mišljenja.
"Lijepo je za vidjet,događa se nešto kulturno i lijepo, a ne samo svakodnevno 'crnilo'".
"Ne smije se zaboravit naša povijest, to je tradicija."
"Ma, kakvi! Ja sam rođena Zagrepčanka, te 'sprdačine' nikad nije bilo. To je pravi kič..."
Knežević: Sve je to umjetno
Ugledna povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević podsjeća da je s 'izmišljanjem tradicije' započeo prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman kad je pred zgradom Vlade uveo smjenu straže i 'grenadire' u kvazi povijesnim kostimima, s čim se, na sreću, prestalo.
„To je sve skupa jedno teturanje oko nekakvoga povijesnog identiteta, isto kao i s hrvatskim jezikom. Mi danas ne govorimo izvještaj, nego 'izvješće', ne kažemo tramvajsko stajalište, nego 'postaja'. Pa postaja može biti meteorološka, ali mjesto gdje staje tramvaj je 'stajalište'. Jezik nam je krcat glupih arhaizama koji su nasilno ušli zato jer se to želi tobože profilirati kao nešto 'autentično hrvatsko'. To nema blage veze ni sa čim, kao ni ovi turistički sadržaji. Sad je naš identitet u 'Trenkovim pandurima'?! Jedan grad kao Zagreb,veliki grad i glavni grad i živi grad ima super kulturnu ponudu, a on se strancima prezentira s 'kumicama' i tim nekakvim 'kič-soldatima'. Pa, kaj ti turisti misle gdje smo mi i otkud je to.“
Tom snobovskom zovu i lutanju za 'europskom tradicijom' od kojih tek rijetke manifestacije imaju i povijesno uporište, nisu odoljeli ni drugi gradovi u Hrvatskoj. Mnogi su se tako smijali krinolinama i ' tradiciji' bečkog bala na Kordunu čime je prije 4 godine, poznato lječilište u Topuskom željelo privući više gostiju. No, zbog golemih troškova i skupih krinolina 'Sofijin bal', a Sofija je bila supruga hrvatskog bana Josipa Jelačića, uspio se održati samo 2 godine.
"Lijepo je njih vidjeti na tim konjima, samo da ih je malo više, onda, ona dva što se šeću oko bana, nekako to nespretno izvode, nije to ni blizu smjeni straže u europskim metropolama, više k'o parodija."
„Naša ideja o 'Sofijinom balu' ima povijesno uporište jer se supruga bana Josipa Jelačića liječila u Topuskom, a kada je ozdravila i ponovo prohodala u njezinu je čast bio priređen bal. Osnovali smo i udrugu 'Dvorska lepeza' gdje mladi Topuščani uče plesove 19. stoljeća, samo, krinoline su skupe i teško je to financirati. Ali,Topusko jest nekad bilo mondeno lječilište gdje su dolazili i banovi i kraljevi, bio je tu i car Franjo Josip s Karolinom“, kaže direktorica Turističke zajednice Topusko Slavica Gregurić.
Nitko nema ništa protiv dobrog 'povijesno-turističkog' spektakla, ali ima protiv malograđanštine i uzdizanja uz neki tuđi identitet, ističe većina anketiranih Zagrepčana.
"Mislim, lijepo je njih vidjeti na tim konjima, samo da ih je malo više, onda, ona dva što se šeću oko bana, nekako to nespretno izvode, ne znaju, jadni, što bi, nije to ni blizu smjeni straže u europskim metropolama, više k'o parodija, ko ona slika s Krašove bobonijere."
"Ma, nije to naš identitet, barem ne većine Hrvata, pa ko je izgradio sve one dvorce po Zagorju, Austrougarska, a ne Hrvatska".
Žestoka kritičarka 'polufolklornog' forsiranja povijesnog identiteta - Snješka Knežević kaže:
„Zagreb ima ogromnu količinu mladih, talentiranih, modernih dizajnera i oni bi mogli puno ponuditi, puno modernijih sadržaja, oni su potencijal koji se uopće ne koristi, nego ovaj kič koji se stvorio u nekim glavama kao 'povijesni identitet'. Ja sam naprosto zgrožena kad vidim te 'pandure' kako hodaju po ulici i s tim konjima se potežu po Dugoj ulici, strahota. Stvarno to nema veze s identitetom ovog grada niti bilo čim. Sve je to umjetno“, ocjenjuje Knežević.
