Golnaz Asfandiari, priredila Mirjana Rakela
Stanovnica iranskog grada Mashhada postala je najnovija žrtva dugotrajnog iranskog, nekonvencionalnog rata – rata protiv zabave.
Mlada djevojka čije ime i godine nisu objavljene tokom posljednjega vikenda u septembru ubila se skokom sa šestoga kata. Vjerojatni je razlog – bijeg zbog upada snaga sigurnosti na zabavu kojoj su prisustvovali muškarci i žene.
Zabava pomiješana strahom od hapšenja očito je bila koktel smrti.
Hadi Ghaemi iz Međunarodne kampanje za ljudska prava u Iranu drži vlast odgovornima za smrt mlade djevojke.
„Ovakvi upadi snaga sigurnosti i policije u stanove su neupitno kršenje ljudskih prava i napadi na privatnost ljudi“, kaže on.
Nažalost, smrt djevojke u Mashhadu nije jedinstven slučaj.
Do točnih podataka teško je doći, ali Ghaemi, tvrdi da je bilo dosta slučajeva u kojima su mladi pokušavajući pobjeći od policijskog upada bili ubijeni.
Deseci Iranaca su uhapšeni, kažnjeni ili bičevani jer su sudjelovali u zabavama na kojima je bilo miješano društvo, ali i zbog konzumiranja alkohola, ili igara na vodi, dakle svega onoga što je dopušteno u mnogim drugim državama.
To je dio rata protiv zabave koji je pokrenut prije 32 godine osnivanjem Islamske Republike Iran. Religija se najčešće spominje kao glavni razlog represivnih mjera. No, neki promatrači ističu da taj rat više povezan s autoritarnom prirodom klerikalnog establišmenta.
Asaf Bayat, profesor sociologije i Bliskoistočnih studija na Sveučilištu u Illinoisu naglašava da je zabava mnogima izlaz iz svakodnevne discipline na koju prislijava vlast.
„Privremene slobode i spontanost nije nešto što se dopada autoritarnom režimu", smatra Bayat.
Mladi sve spremniji da krše pravila
Osnivač Islamske Republike ajatolah Ruhollah Khomeini
Vojnik pored fotografije sa likom Ruhollah Khomeinija - ilustracija
, jasno je rekao da „zabava nije u skladu s islamom“.
„U islamu nema šala, nema humora, nema zabave“, kazao je svojedobno Khomeini koji se nikada nije smijao u javnosti.
Smijeh se opisuje kao nepoštovanje vrijednosti revolucije i njenih mučenika. Umjesto smijeha društvene vrijednosti su postala mračna raspoloženja i tuga.
Iranski novinar Hossein Kermani objašnjava da je indoktrinacija počela vrlo rano.
„Još u djetinjstvu, u školi, su nas učili da smijeh nije poželjan. Učili su nas da je smijeh nešto vulgarno i neozbiljno. Čovjek mora biti ozbiljan. Govorili su nam da je to povezano s religijom“, objašnjava on.
Prošle je godine jedan 18-godišnjak rekao da je proveo noć u zatvoru samo zato što je na zabavu pozvao svoje vršnjake, djevojke i mladiće.
„Nisam nikoga ubio, niti opljačkao, samo sam se želio zabaviti s prijateljima,“ kaže za Radio Slobodna Evropa mladić koji je molio za anonimnost.
Na samom početku revolucije onaj tko bi bio uhapšen da konzumira alkohol, ili se zabavlja, mogao je biti išiban, a danas i novac može riješiti taj „problem“. Kazna može biti novčana, a moguće je i podmititi policajca.
„Stvari se mijenjaju kaže čovjek koji je 1980. bio išiban jer je bio uhapšen na jednoj zabavi. Danas može dati novac i sve je u redu“, kaže on.
Zabava je u posljednja tri desetljeća postala „ tajna aktivnost“ koja se održava u dobro izoliranim stanovima. Alkohol se pije kod kuće. Doma se sluša i zabranjena muzika i gledaju zabranjeni filmovi. Ima naznaka da mladi Iranci sve više pažnje posvećuju izgledu, modi i muzičkim hitovima nego vrijednostima koje nameće vlast.
Roya Boroumand, izvršna direktorica Fondacije Abdorrahman Boroumand koja dokumentira kršenja ljudskih prava u Iranu vjeruje kako Iran sve više gubi nametnuti rat protiv zabave.
„Umjesto da se povinuju pravilima, mladi su spremniji da ih krše“, kaže ona.
No, ni vlast ne odustaje. Jedan od tvrdolinijaša, ajatolah Mesbah Yazdi, prošloga je tjedna upozorio da bi mladi trebali provoditi manje vremena na internetu.
„Ukoliko student pretražuje internet tokom noći, ili gleda filmove, sigurno je da će propustiti jutranju molitvu i neće postati pobožan čovjek“, izjavio je ajatolah.
Stanovnica iranskog grada Mashhada postala je najnovija žrtva dugotrajnog iranskog, nekonvencionalnog rata – rata protiv zabave.
Mlada djevojka čije ime i godine nisu objavljene tokom posljednjega vikenda u septembru ubila se skokom sa šestoga kata. Vjerojatni je razlog – bijeg zbog upada snaga sigurnosti na zabavu kojoj su prisustvovali muškarci i žene.
Zabava pomiješana strahom od hapšenja očito je bila koktel smrti.
Hadi Ghaemi iz Međunarodne kampanje za ljudska prava u Iranu drži vlast odgovornima za smrt mlade djevojke.
„Ovakvi upadi snaga sigurnosti i policije u stanove su neupitno kršenje ljudskih prava i napadi na privatnost ljudi“, kaže on.
Nažalost, smrt djevojke u Mashhadu nije jedinstven slučaj.
Do točnih podataka teško je doći, ali Ghaemi, tvrdi da je bilo dosta slučajeva u kojima su mladi pokušavajući pobjeći od policijskog upada bili ubijeni.
Deseci Iranaca su uhapšeni, kažnjeni ili bičevani jer su sudjelovali u zabavama na kojima je bilo miješano društvo, ali i zbog konzumiranja alkohola, ili igara na vodi, dakle svega onoga što je dopušteno u mnogim drugim državama.
To je dio rata protiv zabave koji je pokrenut prije 32 godine osnivanjem Islamske Republike Iran. Religija se najčešće spominje kao glavni razlog represivnih mjera. No, neki promatrači ističu da taj rat više povezan s autoritarnom prirodom klerikalnog establišmenta.
Asaf Bayat, profesor sociologije i Bliskoistočnih studija na Sveučilištu u Illinoisu naglašava da je zabava mnogima izlaz iz svakodnevne discipline na koju prislijava vlast.
„Privremene slobode i spontanost nije nešto što se dopada autoritarnom režimu", smatra Bayat.
Mladi sve spremniji da krše pravila
Osnivač Islamske Republike ajatolah Ruhollah Khomeini
„U islamu nema šala, nema humora, nema zabave“, kazao je svojedobno Khomeini koji se nikada nije smijao u javnosti.
Smijeh se opisuje kao nepoštovanje vrijednosti revolucije i njenih mučenika. Umjesto smijeha društvene vrijednosti su postala mračna raspoloženja i tuga.
Iranski novinar Hossein Kermani objašnjava da je indoktrinacija počela vrlo rano.
„Još u djetinjstvu, u školi, su nas učili da smijeh nije poželjan. Učili su nas da je smijeh nešto vulgarno i neozbiljno. Čovjek mora biti ozbiljan. Govorili su nam da je to povezano s religijom“, objašnjava on.
Prošle je godine jedan 18-godišnjak rekao da je proveo noć u zatvoru samo zato što je na zabavu pozvao svoje vršnjake, djevojke i mladiće.
„Nisam nikoga ubio, niti opljačkao, samo sam se želio zabaviti s prijateljima,“ kaže za Radio Slobodna Evropa mladić koji je molio za anonimnost.
Na samom početku revolucije onaj tko bi bio uhapšen da konzumira alkohol, ili se zabavlja, mogao je biti išiban, a danas i novac može riješiti taj „problem“. Kazna može biti novčana, a moguće je i podmititi policajca.
„Stvari se mijenjaju kaže čovjek koji je 1980. bio išiban jer je bio uhapšen na jednoj zabavi. Danas može dati novac i sve je u redu“, kaže on.
Zabava je u posljednja tri desetljeća postala „ tajna aktivnost“ koja se održava u dobro izoliranim stanovima. Alkohol se pije kod kuće. Doma se sluša i zabranjena muzika i gledaju zabranjeni filmovi. Ima naznaka da mladi Iranci sve više pažnje posvećuju izgledu, modi i muzičkim hitovima nego vrijednostima koje nameće vlast.
Roya Boroumand, izvršna direktorica Fondacije Abdorrahman Boroumand koja dokumentira kršenja ljudskih prava u Iranu vjeruje kako Iran sve više gubi nametnuti rat protiv zabave.
„Umjesto da se povinuju pravilima, mladi su spremniji da ih krše“, kaže ona.
No, ni vlast ne odustaje. Jedan od tvrdolinijaša, ajatolah Mesbah Yazdi, prošloga je tjedna upozorio da bi mladi trebali provoditi manje vremena na internetu.
„Ukoliko student pretražuje internet tokom noći, ili gleda filmove, sigurno je da će propustiti jutranju molitvu i neće postati pobožan čovjek“, izjavio je ajatolah.
