Dostupni linkovi

U Siriji vidimo duh ratova koji tek dolaze


Vojnik Slobodne sirijske armije u uništenom gradu Deir al-Zor, april 2013.
Piše: Timothy Garton Ash (Guardian), priredila Mirjana Rakela

"Nikad više!" govorili smo nakon Drugog svjetskog rata, pa poslije Ruande i nakon Bosne. A onda se to ponovilo.

Prema najnovijim procjenama, blizu 70.000 ljudi je poginulo u Siriji gdje bijesni građanski, ali i rat potaknut izvana. Oko 2 milijuna je interno raseljenih, a možda čak 1,5 milijuna izbjeglica izvan zemlje.

Prema podacima UNICEF-a medju raseljenima je gotovo 3 milijuna djece. Ovo je jedna od najvećih humanitarnih tragedija u posljednje vrijeme. Ako se ne zaustavi, te brojke će i dalje rasti. Uskoro ćemo imati Somaliju na Mediteranu, piše autor u Guardianu.

Stanovništvo Sirije kad je započeo oružani sukob 2011., brojilo je oko 23 miljuna, otprilike isto kao i u Jugoslaviji kada je počeo rat 1991.

Od te, pa u idućih deset godina, na području nekadašnje Jugoslavije, poginulo je više od 100.000 ljudi, a oko 4 milijuna je bilo raseljeno. U samo dvije godine, Sirija se približila tim užasnim brojkama.

Pa zašto onda stalno ne izgovaramo riječ "Sirija"? Prije dvadeset godina, 1993, svatko je govorio o Bosni. Prije deset godina, 2003, svi su pričali o Iraku.

U međuvremenu su Ujedinjeni narodi uveli doktrinu "odgovornost za zaštitu", kao odgovor na ono što se događalo u Jugoslaviji i Ruandi. Ako „odgovornost za zaštitu“ nije primjenjiva u Siriji, pa gdje onda jest?

Potaknut ohrabrujućim vijestima o sporazumu između Srbije i Kosova – kojem je posredovala visoka predstavnica EU za vanjsku politiku Catherine Ashton – na pamet mi padaju uznemirujuće misli: da li bi se stvari drugačije odvijale da je Sirija u Europi, a Srbija na Bliskom istoku?

Sirijske izbjeglice u kampu Al Zaatri, Jordan, april 2013.
Sirijske izbjeglice u kampu Al Zaatri, Jordan, april 2013.
Sirija je daleka zemlja o kojoj ništa ne znamo. Naši muškarci i žene tamo ne umiru - osim nekih hrabrih ratnih izvjestitelja, nekoliko europskih džihadista i avanturista.

No, postoji još jedan razlog zašto se tako angažirano ne uključujemo u raspravu, kao što smo nekada radili za Bosnu i Irak: a taj je - nitko ne zna što učiniti.

U Bosni smo pratili sukob između Hrvata, Srba i Bošnjaka, a zatim smo doveli sve strane za pregovarački stol i postignut je dogovor, koji zapravo, odgovara etničkim podjelama. Na Kosovu smo primjenili silu kako bi osigurali mir na temelju još dalekosežnije etničke podjele.

Trinaest godina kasnije, početno približavanje Srbije i Kosova, ostvareno je, tek , uz obećanje mogućeg članstva dvije zemlje u Europskoj uniji.

Neki, osobito u Americi, Velikoj Britaniji i Francuskoj, ističu da bi ukidanje embarga na izvoz oružja iz EU-a ( koji ističe polovicom maja) moglo dovesti do prevage u korist sirijskih pobunjenika – onih, pravih, a ne onih onih povezanih s Al Qaidom.

Tada bi mogli početi pregovori o novoj prijelaznoj vlasti i post-Asadovoj Siriji.

Julien Barnes-Dacey iz Europskog vijeća za vanjske poslove tvrdi da je to malo vjerojatno. Ne samo da će se Asad nastaviti boriti, uz podršku manjinskih zajednica u zemlji, već će imati pomoć vanjskih sila, većinski sunitskih država, posebno Irana koji smatra da je i njegova vlastita sudbina na kocki.

Vjerojatno bi pobunjenici rat mogli dobiti uz zračnu podršku i strane vojnike na zemlji. Ali, tko bi želio novi Irak?

Plašim se da je Sirija preteča nečega što tek dolazi.

Kada je riječ o bivšoj Jugoslaviji - Evropa i Zapad su imali jedinstven stav. Rusija je bila druga strana utega, kao i Kina, ali u manjem obimu, no njihov vitalni nacionalni interes nije dolazio u pitanje u pogledu Srbije, što nije slučaj sa Sirijom.

I usprkos svemu, trebalo je gotovo desetljeća, više od 100.000 mrtvih, a milijuni raseljeniho, prije nego što je postignut, kakav - takav, mir.

U novom svjetskom poretku, s više konkurentskih sila, kako globalnih tako i regionalnih, ratove će biti teško zaustaviti.

Dvadeseto stoljeće je počelo balkanskim ratovima, slijedio je Prvi i Drugi svjetski rat, i to je stoljeće postalo jedno od najkrvavijih u ljudskoj povijesti.

Na nađemo li nove načine rješavanja sukoba, dovoljno snažne da ograniče novi svjetski poredak, 21. stoljeće moglo biti još krvavije.

Pogledajte komentare (11)

Ovaj forum je zaključen
XS
SM
MD
LG