TUŽITELJSTVO IZNIJELO OPTUŽBU
(Autor: Goran Jungvirth)
Tužiteljstvo Haškog suda je, unatoč neprisustvovanju Karadžića u sudnici, ove sedmice iznijelo optužbu.
Kao vrhovni zapovjednik Vojske RS Karadžić je redovno izvještavan o tijeku vojnih operacija, deportaciji žena i djece, te zarobljavanju i pogubljenju muškaraca, ustvrdio je tužitelj, koji je u drugom tjednu haškog suđenja detaljnije opisao zločine i odgovornost optuženog. Počevši od njihove geneze i izdavanja direktiva o ciljevima, poput one Drinskom korpusu, tužitelj Alan Tiger objasnio je kako je Karadžić kao vrhovni zapovjednik izdavao direktive zapovjednicima koji su ih dalje prenijeli svojim vojnim jedinicama (riječima sudske prevoditeljice):
„Kako bi izdao zadatke za budući rad Drinskog korpusa, komandant Drinskog korpusa izdao je sledeće naređenje Drinskom korpusu u skladu sa direktivom 4: ’Glavnim snagama i sredstvima, uz primjenu aktivnih dejstava nanositi neprijatelju što veće gubitke, iznuravati ga, razbiti ga ili prisliti na predaju, a muslimansko stanovništvo prisliti da napusti prostor Cerske, Žepe, Srebrenice i Goražda.“
Nakon preuzimanja direktiva, vojska bosanskih Srba provela je niz brutalnih i razarujućih djelovanja širom područja Kamenice, Cerske i Konjević Polja. Plan etničkog čišćenja, prema Tužiteljstvu, su ostvarili paljenjem i granatiranjem kuća, te preseljenjem desetaka tisuća nesrba u općinama poput Bratunca, Vlasenice i Zvornika. Kako bi ilustrirao namjeru vojnih akcija, tužitelj je kao dokaz spomenuo niz presretnutih razgovora vojnih dužnosnika bosanskih Srba:
„Prvo jedan prisluškivani razgovor od 8. februara 1993. između komandanta Drinskog korpusa i jednog njegovog potčinjenog. Komandant Drinskog korpusa Živanović kaže: ’Držite čvrsto frontove. Gore li turske kuće?’ Potčinjeni odgovara: ’Gore, gore.’ Živanović opet: ’To, to, što više.’“
Prema Haškom tužiteljstvu, Karadžić je puno puta pokazao čvrstu namjeru da očisti nesrbe i stvori srpsku državu na području BiH, a ti njegovi ciljevi bili su vidljivi od početka rata pa do krvavog epiloga u Srebrenici. Snage bosanskih Srba tada su odvojile muškarce od žena i djece tvrdeći da ih žele provjeriti i otkriti među njima ratne zločince:
„Nikakva provjera bilo kakve vrste nije obavljena, niti je namjeravana. Muškarci koji su odvojeni, među kojima su bili vrlo mladi dječaci, i stariji muškarci, stariji od 70 godina.“
Prema dokazima sa tri dosadašnja haška suđenja za zločin u Srebrenici, iz enklave je protjerano 25.000 žena i djece, dok je više od 7.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka pogubljeno. Tužitelj Tiger je najavio kako će pokazati da je Karadžić naredio, bio svjestan i redovno izvještavan o svemu, dok je nakon toga pokušao sve zataškati prekopavanjem stratišta i poricanjem zločina sve do danas.
(Autor: Goran Jungvirth)
Tužiteljstvo Haškog suda je, unatoč neprisustvovanju Karadžića u sudnici, ove sedmice iznijelo optužbu.
Kao vrhovni zapovjednik Vojske RS Karadžić je redovno izvještavan o tijeku vojnih operacija, deportaciji žena i djece, te zarobljavanju i pogubljenju muškaraca, ustvrdio je tužitelj, koji je u drugom tjednu haškog suđenja detaljnije opisao zločine i odgovornost optuženog. Počevši od njihove geneze i izdavanja direktiva o ciljevima, poput one Drinskom korpusu, tužitelj Alan Tiger objasnio je kako je Karadžić kao vrhovni zapovjednik izdavao direktive zapovjednicima koji su ih dalje prenijeli svojim vojnim jedinicama (riječima sudske prevoditeljice):
„Kako bi izdao zadatke za budući rad Drinskog korpusa, komandant Drinskog korpusa izdao je sledeće naređenje Drinskom korpusu u skladu sa direktivom 4: ’Glavnim snagama i sredstvima, uz primjenu aktivnih dejstava nanositi neprijatelju što veće gubitke, iznuravati ga, razbiti ga ili prisliti na predaju, a muslimansko stanovništvo prisliti da napusti prostor Cerske, Žepe, Srebrenice i Goražda.“
Nakon preuzimanja direktiva, vojska bosanskih Srba provela je niz brutalnih i razarujućih djelovanja širom područja Kamenice, Cerske i Konjević Polja. Plan etničkog čišćenja, prema Tužiteljstvu, su ostvarili paljenjem i granatiranjem kuća, te preseljenjem desetaka tisuća nesrba u općinama poput Bratunca, Vlasenice i Zvornika. Kako bi ilustrirao namjeru vojnih akcija, tužitelj je kao dokaz spomenuo niz presretnutih razgovora vojnih dužnosnika bosanskih Srba:
„Prvo jedan prisluškivani razgovor od 8. februara 1993. između komandanta Drinskog korpusa i jednog njegovog potčinjenog. Komandant Drinskog korpusa Živanović kaže: ’Držite čvrsto frontove. Gore li turske kuće?’ Potčinjeni odgovara: ’Gore, gore.’ Živanović opet: ’To, to, što više.’“
Prema Haškom tužiteljstvu, Karadžić je puno puta pokazao čvrstu namjeru da očisti nesrbe i stvori srpsku državu na području BiH, a ti njegovi ciljevi bili su vidljivi od početka rata pa do krvavog epiloga u Srebrenici. Snage bosanskih Srba tada su odvojile muškarce od žena i djece tvrdeći da ih žele provjeriti i otkriti među njima ratne zločince:
„Nikakva provjera bilo kakve vrste nije obavljena, niti je namjeravana. Muškarci koji su odvojeni, među kojima su bili vrlo mladi dječaci, i stariji muškarci, stariji od 70 godina.“
Prema dokazima sa tri dosadašnja haška suđenja za zločin u Srebrenici, iz enklave je protjerano 25.000 žena i djece, dok je više od 7.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka pogubljeno. Tužitelj Tiger je najavio kako će pokazati da je Karadžić naredio, bio svjestan i redovno izvještavan o svemu, dok je nakon toga pokušao sve zataškati prekopavanjem stratišta i poricanjem zločina sve do danas.