Odmah nakon potpisivanja istorijskog sporazuma o otopljavanju odnosa između Turske i Jeremenije, predsjednik Jermenije Srerž Sarksijan putuje u Tursku, na utakmicu između reprezentacija dvije zemlje. No, da bi prošlonedjeljni sporazum bio ratifikovan u Turskom parlamentu, Ankara je u nedjelju postavila uslov povlačenja jermenske vojske iz Nagorno Karabaha, otcijepljene Azerbejdžanske oblasti.
Istorijski sporazum između dvije zemlje je potpisan u subotu u Cirihu, jer je Švajcarska bila medijator procesa. Potpisali su ga šefovi diplomatija Turske i Jermenije, Ahmet Davutogulu i Eduard Nalbadijan, ali ga moraju potvrditi i parlamenti obje zemlje. U nedjelju je međutim za verifikaciju u Turskom parlamentu, premijer Redžep Tajip Erdogan postavio uslov:
“Ukoliko Jermenija ne povuče trupe sa okupirane teritorije Azerbejdžana, Turska neće biti u mogućnosti da da pozitivan odgovor,“ precizirao je Erodogan.
Predsjednik Jermenije Serž Sarksijan pak neće odložiti najavljenu posjetu Turskoj u nastavku takozvane fudbalske diplomatije. Naime u sijedu će prisustvovati utakmice između Tirske i Jermenije, uzvraćajući tako prošlogodišnju septembarsku posjetu turskom predsjedniku Abdulahu Gulu, koji je u Jerevanu takođe prisustvovao utakmici između dvije zemlje.
O tome kakavi su izgledi da bilo fudbalska i međunarodna diplomatija daju rezulatata na otopljavanju skoro vjek zategnutih odnosa između dvije zemlje za komentar smo pitali našeg kolegu Dragana Štavljanina koji je autor upravo objavljene knjige o zamrznutim svjetskim sukobima Hladni mir:
Dragan Štavljanin
“Moram da kažem da sam ja vrlo skeptičan. Skeptičan sam da će uopste Jermenija na to biti spremna, da ne ulazim u detalje tog kompleksnog pitanja Nagorno Karabaha. Suštinski Jemenija smatra da držanje tih šest okolnih oblasti oko Nagorno Krabaha i trupa na toj liniji razdvajanja da je to zapravo njen ključni pregovarački adut. Ako bi ona to uradila onda Azerbejdžan ne bi bio spreman na suštinski kompromis. A sa druge strane vrlo su visoki zahtjevi Jermena u Nagorno Karabahu, a to je da on bude nezavisan .Opet nijesam siguran ni kako će turski paralment biti spreman da ratifikuje taj sporazum, ukoliko se Jermenija ne povuče, odnosno jermenske trupe. Treba imati u vidu i da je Azerbejdžan vrlo nezadovoljan tim sporazumom, da on sa svoje strane insistira da su Turci i Azerbejdžanci vrlo slični. Tako da je mislim da će, da napravim malu digresiju, kao što je Vilson bio incijator Društva naroda i pokrenuo incijativu, ali Američki senat to nije nikad ratifikovao, tako biti i u ovom slučaju. Znači, stvar neće stati i biće raznih pokušaja dogovora i suštinskog otopljavanja u smislu da će se na terenu biznisi razvijati, ali ja sumnjam da će turski paralament to ratifikovati. Ali, mislim da će i bez te ratifikacije ići se u neki process poboljšanja odnosa i noramlizacije odnosa između dvije zemlje, ali će to biti veoma sporo sa mnogo uspona i padova, kretanja i napred i nazad, zato što suštinski se te dvije zemlje neće saglasiti veoma dugo oko nekih pitanja.“
Sporazumi koje su Turska i Jermenija potpisale u Švajcarskoj, predviđaju ponovno uspostavljanje diplomatskih odnosa i otvaranje granice između dve zemlje najkasnije dva mjeseca pošto sporazumi stupe na snagu. Sukob oko Nagorno Karabaha, oblasti u Azerbejdžanu u kojoj žive Jermeni, ugrozilo je odnose Jermenije sa Turskom i Azerbejdžanom. Sporazumima bi trebalo da bude otvoreno novo poglavlje u odnosima dva susjeda, koji su skoro čitav vijek narušeni zbog masakra nad stotinama hiljada, ili kako Jermenija tvrdi, milion i po Jermena, koji je počinjen u vreme raspada Otomanskog carstva - za koji Ankara odbacuje odgovornost, tvrdeći da je na obije strane bilo mnogo mrtvih.
Ceremoniji u Cirihu, kojoj su prethodili mjeseci švajcarskog posredovanja, prisustvovali su američki državni sekretar Hilari Klinton, ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov, njegov francuski kolega Bernar Kušner i visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbednost.
(Pogledajte video sa potpisivanja sporazuma)
Istorijski sporazum između dvije zemlje je potpisan u subotu u Cirihu, jer je Švajcarska bila medijator procesa. Potpisali su ga šefovi diplomatija Turske i Jermenije, Ahmet Davutogulu i Eduard Nalbadijan, ali ga moraju potvrditi i parlamenti obje zemlje. U nedjelju je međutim za verifikaciju u Turskom parlamentu, premijer Redžep Tajip Erdogan postavio uslov:
“Ukoliko Jermenija ne povuče trupe sa okupirane teritorije Azerbejdžana, Turska neće biti u mogućnosti da da pozitivan odgovor,“ precizirao je Erodogan.
Predsjednik Jermenije Serž Sarksijan pak neće odložiti najavljenu posjetu Turskoj u nastavku takozvane fudbalske diplomatije. Naime u sijedu će prisustvovati utakmice između Tirske i Jermenije, uzvraćajući tako prošlogodišnju septembarsku posjetu turskom predsjedniku Abdulahu Gulu, koji je u Jerevanu takođe prisustvovao utakmici između dvije zemlje.
O tome kakavi su izgledi da bilo fudbalska i međunarodna diplomatija daju rezulatata na otopljavanju skoro vjek zategnutih odnosa između dvije zemlje za komentar smo pitali našeg kolegu Dragana Štavljanina koji je autor upravo objavljene knjige o zamrznutim svjetskim sukobima Hladni mir:
“Moram da kažem da sam ja vrlo skeptičan. Skeptičan sam da će uopste Jermenija na to biti spremna, da ne ulazim u detalje tog kompleksnog pitanja Nagorno Karabaha. Suštinski Jemenija smatra da držanje tih šest okolnih oblasti oko Nagorno Krabaha i trupa na toj liniji razdvajanja da je to zapravo njen ključni pregovarački adut. Ako bi ona to uradila onda Azerbejdžan ne bi bio spreman na suštinski kompromis. A sa druge strane vrlo su visoki zahtjevi Jermena u Nagorno Karabahu, a to je da on bude nezavisan .Opet nijesam siguran ni kako će turski paralment biti spreman da ratifikuje taj sporazum, ukoliko se Jermenija ne povuče, odnosno jermenske trupe. Treba imati u vidu i da je Azerbejdžan vrlo nezadovoljan tim sporazumom, da on sa svoje strane insistira da su Turci i Azerbejdžanci vrlo slični. Tako da je mislim da će, da napravim malu digresiju, kao što je Vilson bio incijator Društva naroda i pokrenuo incijativu, ali Američki senat to nije nikad ratifikovao, tako biti i u ovom slučaju. Znači, stvar neće stati i biće raznih pokušaja dogovora i suštinskog otopljavanja u smislu da će se na terenu biznisi razvijati, ali ja sumnjam da će turski paralament to ratifikovati. Ali, mislim da će i bez te ratifikacije ići se u neki process poboljšanja odnosa i noramlizacije odnosa između dvije zemlje, ali će to biti veoma sporo sa mnogo uspona i padova, kretanja i napred i nazad, zato što suštinski se te dvije zemlje neće saglasiti veoma dugo oko nekih pitanja.“
Sporazumi koje su Turska i Jermenija potpisale u Švajcarskoj, predviđaju ponovno uspostavljanje diplomatskih odnosa i otvaranje granice između dve zemlje najkasnije dva mjeseca pošto sporazumi stupe na snagu. Sukob oko Nagorno Karabaha, oblasti u Azerbejdžanu u kojoj žive Jermeni, ugrozilo je odnose Jermenije sa Turskom i Azerbejdžanom. Sporazumima bi trebalo da bude otvoreno novo poglavlje u odnosima dva susjeda, koji su skoro čitav vijek narušeni zbog masakra nad stotinama hiljada, ili kako Jermenija tvrdi, milion i po Jermena, koji je počinjen u vreme raspada Otomanskog carstva - za koji Ankara odbacuje odgovornost, tvrdeći da je na obije strane bilo mnogo mrtvih.
Ceremoniji u Cirihu, kojoj su prethodili mjeseci švajcarskog posredovanja, prisustvovali su američki državni sekretar Hilari Klinton, ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov, njegov francuski kolega Bernar Kušner i visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbednost.
(Pogledajte video sa potpisivanja sporazuma)
