Mostarski pjesnik Marko Tomaš za ‘Zašto?’ objašnjava zbog čega je Hrvatska demokratska zajednica BiH skoro tri decenije dominantna među bosanskim Hrvatima i nije su suočila sa ozbiljnom alternativom, te zbog čega je Dragan Čović nakon 14 godina na njenom čelu proteklog vikenda ponovo izabran za predsjednika.
Nacionalni pokret
Kada pričamo o toj monolitnosti vladajuće, odnosno dominantne hrvatske partije u BiH, ja bih zapravo usporedio to i sa Strankom demokratske akcije (SDA).
Prvi i ključni razlog leži u tome zato što obje te partije nisu zapravo nastale kao klasične političke stranke.
Hrvatska demokratka zajednica je više nacionalni, narodni pokret, a slično je i sa Strankom demokratske akcije.
Mislim da se za ovo vrijeme vrijeme Hrvatska demokratska zajednica nije transformirala u parlamentarnu političku opciju nego i dalje funkcionira kao neka vrsta nacionalnog pokreta dok je SDA možda nešto napravila nekakve korake ka postajanju parlamentarnom strankom i u tome leži ključni razlog.
Manipuliranje biračima
Drugi, i jako bitan za trenutačno stanje u cijeloj BiH, jeste to da su sve partije koje su bile u poziciji moći od devedesetih naovamo prije svega najviše radile na utvrđivanu vlastitih pozicija moći tako što su kapilarno korumpirale biračko tijelo od kojeg najviše ovise.
Najbitnije bi bilo osigurati nekakvu zaleđinu kako bi što dulje imali mogućnost ostati u vladajućoj poziciji.
Ta kapilarna korumpiranost jeste jedan od ključnih problema, njime je njeno biračko tijelo ucijenjeno vlastitom egzistencijom.
Mislim da je HDZ vjerovatno šampion u tome u BiH, ali nisu tu daleko ni SDA, ni Socijaldemokratska partija BiH (SDP BiH) kad je bila na vlasti, a o Stranci nezavisnih socijaldemokrata i da ne pričamo.
To su možda dvije ključne stvari zašto je tako monolitna pozicija HDZ, koja je naravno računala uvijek na nepoznavanje, odnosno potpunu neupućenost u demokratsku kulturu svog biračkog tijela i nekakvu političku nepismenost koja omogućuje zapravo manipuliranje biračkim tijelom na cijelom prostoru BiH.
Utvrđivanje pozicija
HDZ BiH uvijek manipulira tim strahom i oprezom u hrvatskom biračkom tijelu.
Ali, ne smijemo se zavaravati da uistinu postoje nekakve političke alternative u ostatku BiH.
To je uvijek bila nekakva igra ispipavanja pozicija, jer na koncu konaca Milorad Dodik je važio kao alternativa i kao alternativa je, za tadašnju dominantnu politiku u Republici Srpskoj, i dospio u pozicije na kojima evo suvereno jaši već više od decenije tako da ne mislim da bi drugačiji slučaj bio sa bilo kojom drugom političkom opcijom.
Kad već moramo dijeliti BiH na ta tri nacionalno dominantna dijela, ne mislim da je u tom bošnjačkom dijelu Federacije isto neki nešto drugačiji slučaj.
Imali smo i situaciju gdje je Socijaldemokratska partija BiH bila ta koja je vodila glavnu riječ u politici u Federaciji BiH ne mislim da su se neke značajne stvari bile promijenile.
I oni su više taj mandat koristili kako bi korumpirali biračko tijelo i utvrđivali vlastite pozicije moći tako da mislim da se ta igra već predugo vremena igra u BiH.
Umjesto da se rješavaju ključni problemi, da se energija ulaže u provedbu projekata i zakona itd., naše se političke partije i dalje bave korumpiranjem i utvrđivanjem vlastitih pozicija.
Zveckanje oružjem
Nekako imam dojam s obzirom na sve što se događa u protekli par mjeseci u politici u BiH kao da se događa nekakva priprema za konačni obračun koji bi kao nešto trebao raspetljati ili konačno promijeniti.
Kad kažem obračun, mislim na politički obračun, ni na kakva ratna dejstva, nego da se čisto utvrđuju pozicije da se zna točno ko je pregovarač u čije ime u BiH kada se neke stvari budu mijenjale.
I tu se onda povlači i 'Herceg-Bosna' i heroji i rezervni sastav policije, naoružavanje i zveckanje oružjem.
Da smo mi iole nalik na državu, nekakvu organizaciju kojom vladaju pozitivni zakoni, većina ljudi koji su davali izjave proteklih tjedan -- prije svega možemo tu čuti i sa strane SDA, pa onda i iz Republike Srpske kakvi su glasovi dolazili, takvi ljudi koji zveckaju oružje u normalnim zemljama se privode u policiju, ispituje ih se, 'šta vi ti znate da mi ne znamo i zbog čega to sve govorite'.
Mi naravno to nećemo dočekati, da za lupetanja naših političara i za zveckanje oružjem ikada odgovaraju pred nekim ko zastupa interese narode, jer bojim se da u našim strukturama takvi ne postoje.
Doživotni mandati
Unatoč tome što je premijer Hrvatske Andrej Plenković prije neki dan izjavio da je HDZ BiH odvojeno političko tijelo, da oni nemaju direktne veze sa HDZ-om u Hrvatskoj, svi mi znamo da to baš nije tako, nego da je to nekakva, barem je nastalo kao, ispostava HDZ-a iz Hrvatske pa se eto možda na njihovu žalost i silom prilika koje su se odigrale devedesetih odvojila Hrvatska demokratska zajednica BiH i danas je okrenuta u drugom smjeru i surađuje sa nekakvim drugim političkim subjektima u svojoj matičnoj zemlji BiH.
Mislim da oni koriste jedni druge u određenim trenucima kako bi mobilizirali i biračko tijelo za ovo i za ono, kako bi ostvarili nekakve kratkoročne političke i, naravno prije svega, osobne interese.
Ovo se može pogrešno shvatiti ali ja mislim da Dragan Čović jeste vjerojatno najozbiljniji, da tako kažem, politički igrač po svom habitusu.
Tajna leži u tome da je bivši skojevac Dragan Čović HDZ BiH ustrojio kao Komunističku partiju Jugoslavije sa jasnom i čvrstom hijerarhijom gdje je on na vrhu te hijerarhije.
Tako HDZ BiH funkcionira i prije svega ta pozadina objašnjava kako je on tu na vrhu, a i mislim da u slučaju i HDZ i SDA pa i SNSD i nekih drugih partija bi najpoštenije bilo da se, kao nekada najvećem sinu naroda i narodnosti, daju doživotni mandati.
