Mladi političar nakon što se proglasio za prijelaznog predsjednika Venezuele brzo se našao u brojnim svjetskim medijima. Najčešće pitanje je kako se gotovo politički anonimac tako brzo uspeo na političkoj ljestvici zemlje koju potresa ekonomska i politička kriza, što je po profesiji i kakvo mu je porijeklo.
Prije tri tjedna izabran je za predsjednika Nacionalne skupštine Venezuele, što je druga po značaju funkcija u zemlji. Poslanik u Nacionalnoj skupštini je od 2015.
Rođen je prije 35 godina kao jedno od sedmoro djece u obitelji u lučkom gradu La Guaira u državi Vargas.
Imao je 15 godina kada je Hugo Chavez došao na vlast 1999. Iste godine su obilne kiše prouzročile poplave u La Guairu, ubivši desetke tisuća ljudi i uništivši velike dijelove grada. Guaido i njegova obitelj preživjeli su tragediju Vargasa, a oni bliski mladom političaru tvrde da ga je upravo vladina nedjelotvorna reakcija na tragediju dovela u politiku.
Poznato je da je studirao je industrijski inženjering, te da je diplomirao na Sveučilištu George Washington u glavnom gradu SAD-a i venecuelanskoj privatnoj poslovnoj školi Instituto de Estudios Superiores de Administración.
Još kao učenik Guaido je prosvjedovao protiv onoga što je vidio kao Chavezova nastojanja da kontrolira medije kada nije obnovio licencu nezavisnoj Radio Caracas Television.
Jedan je od osnivača centrističke političke stranke Volja naroda, 2009. godine zajedno s glavnim opozicijskim čelnikom i svojim mentorom Leopoldom Lopezom, koji se trenutačno nalazi u kućnom pritvoru.
Oporbene stranke izabrale su Juana Guaida za predsjednika parlamenta kao kompromisnog kandidata, a dužnost je preuzeo 5. januara.
Njegovi kritičari kažu kako nema političku viziju, i ističu da je u nastupnom govoru u Nacionalnom parlamentu više optuživao Nicolasa Madura, a manje govorio kako zemlju izvući iz krize. Ipak, mnogi njegovu mladost i relativno neiskustvo vide kao i šansu za novi život opozicije u Venezueli.
Guaido je u nedavnom intervjuu za Associated Press izjavio kako se ne boji suočiti sa sudbinom kakvu su imali njegovi prethodnici iz opozicije. Pokazao je na ožiljke na vratu koje su izazvali gumeni metci ispaljeni tokom uličnih protesta protiv Madura 2017.
Kao poslanik u parlamentu stekao je reputaciju vrijednog radnika i graditelja konsenzusa dok je bio šef komisije koja je istraživala navode o korupciji vlade.
Na protestnom skupu u srijedu pozvao je vojsku da povuče svoju potporu Nicolasu Maduru, obećavajući amnestiju za one vojnike koji to učine.
Sa nacionalne scene sada je stupio na međunarodnu. I sam govori da mu je uspon bio "meteorski, ali i rizičan".
Facebook Forum