Dostupni linkovi

Tijelo diktira jesmo li ranoranioci ili spavalice


Ilustrativna fotografija
Ilustrativna fotografija
Autor: Claudia Hammond (BBC), priredila Dinka Jurković
Mrzila sam cijeli život rano ustajanje iz kreveta. Otac me je bukvalno vukao iz kreveta kako bi bio siguran da ću u školu stići na vrijeme. U trenutku kad čujem alarm, osjećam se bolesnom i ne podnosim nikakvu hranu neposredno poslije ustajanja.

No, noći su druga priča: sretna ostajem do ‘sitnih’ sati u studiju slušajući priče ljudi iz raznih krajeva svijeta, vrijeme mi nije važno. Sve bih učinila da izbjegnem rano ustajanje...

Ali poznajem dosta ljudi koji tvrde da je jutro najljepši dio dana. I dok ja posrćući stižem na posao, sa poluotvorenim očima, ranoranioci su veseli, ćaskaju i u punoj su snazi. Navečer mijenjamo uloge.

Stručnjaci smatraju da je mit da su ljudi podijeljeni na ranoranioce i spavalice. Upitnici namijenjeni za ispitivanje ‘dnevnih sklonosti’ pokazuju da je samo 20 posto ljudi moguće smjestiti među ranoranioce ili spavalice. Većinu nije bilo moguće ni svrstati u ove tipične skupine.

Neko će reći, mala utjeha za one koji moraju funkcionirati u svijetu koji je ipak više okrenut ranoraniocima. Radno vrijeme, škole..., svi počinju u jutarnjim satima i potreban vam je virtuozni osjećaj brzog uključivanja u dnevne obaveze.

Tu je i nezaobilazna individualnost svih nas, pa je jedan ranoranoc priznao da voli ustajati prvi u kući punoj ljudi, kako bi mogao uživati u osjećaju da su svi ostali lijeni.
Da li se zaista za spavalice može reći da su nemarne, lijene osobe? Neki ljudi rade, izgaraju do kasno u noć, što opovrgava teoriju ljenosti.

Srećom nauka je na mojoj strani. Nisam imala osjećaj da sam bilo što propustila ili prespavala. Ponašala sam se u skladu sa svojim genima.
Istraživanje univerziteta Surrey, u Velikoj Britaniji, pokazalo je da se svi mi ponašamo prema našim genetskim postavkama, a različite varijacije imaju utjecaj na našu fiziologiju. Ranoranioci imaju veću temperaturu u poslijepodnevnim satima dok ‘spavalice’ to imaju nekoliko sati kasnije. Tijelo taj kemijski poticaj zapravo proizvodi u različito vrijeme.

Dakle ako pokušavam ustati rano, borim se protiv svoje genetike, što nameće logično pitanje da li to mogu?

Naravno, možete prisiliti svoje tijelo na rano ustajanje, no čim isključite alarm vaša će vas 'prirodan postavka' vratiti na dati ritam.

Večernji tip ljudi koji imaju malu djecu nemaju izbora, moraju se boriti sa vlastitim tijelom i ustajati rano, no čim isključe alarm tijelo će ih samo vratiti na njihov ‘prirodni’ sistem.
Ali nada postoji - rješenje je neizbježno. Kako ljudi stare, mijenjaju se i genetski zadane postavke, sa tendencijom pomaka ka jutru. Dakle i za mene će to vrijeme doći, a do tada uživat ću u noćnom životu.
XS
SM
MD
LG