Sve je veći strah da su islamisti uništili tisuće neprocjenjivih srednjevjekovnih rukopisa u Timbuktu nakon bijega iz toga grada. To je kukavički napad na svjetsku baštinu, to je čin kulturnog terorizma, ocjena je analitičara.
Paljenje Instituta Ahmed Baba nije bilo toliko spektakularno kao rušenje velikih Buda u Bamijanu 2001, ali riječ je o istoj politici kakvom su talibani željeli zbrisati jedno povijesno razdoblje. Islamistički pobunjenici, krilo Al Qaide, do sada su uništili niz vrijednih spomenika u Maliju.
U institutu je bilo sačuvano tisuće rukopisa na arapskom i afričkim jezicima. Neki datiraju iz 13. stoljeća, a riječ je o zapisima iz područja astronomije, kemije, književnosti, prava, matematike... i oni su dokaz visoko razvijenog znanstvenog i obrazovnog sustava u Timbuktu.
Tokom posljednjih 200 godina, većina rukopisa je bila skrivena, kako bi se zaštitili od kolonijalnih osvajača, bezakonja i političke nestabilnosti.
Timbuktu je od 1988, zaštićeni spomenik UNESCO-a, a u srednjem vijeku bio je središte islamske kulture. Ahmed Baba po kojem institut nosi ime, bio je vršnjak Williama Shakespeara, filozof, autor gramatike i 40-tak knjiga.
Rukopisi iz Timbuktua nisu bili samo akademski artefakti, već i važni kulturni simbol, dokaz postojanja afričke i islamske znanosti i umjetnosti i prije dolaska „bjelog čovjeka“. Nastali su u doba tolerantnog oblika islama. To je i razlog zašto su ih islamisti spalili i uništili prije bijega iz toga afričkoga grada.
Kolega Frud Bezham razgovarao je s Maurom Nobiliem, istraživačem na Sveučilištu u Cape Townu o značaju zbirke i njenom mogućem uništenju.
RSE: Koja je najnovija vijest iz Malija, a vezana uz informaciju da je u Timbuktu uništena vrijedna zbirka islamskih rukopisa?
Francuske trupe u Maliju, 28. siječanj 2013.
Nobili: Vijest nije potvrđena. Vidjeli smo snimke, ali već osam dana nismo bili u mogućnosti kontaktirati naše izvore u Timbuktu. Čak i skupina istraživača iz Instituta Ahmed Baba, koji je navodno uništen, su u gradu Bamako. Razgovarali smo s njima, ali oni nemaju informacije što se dogodilo u Timbuktu. Vidjeli smo snimke koji, pokazuju da su neki dokumenti uništeni. Nitko od zaposlenih nije bio u zgradi, a novinar SkyNewsa koji je ušao u institut razgovarao je s turističkim vodičem, a ne stručnjakom. Informacije su dosta oprečne. Jučer (ponedjeljak), saznajemo da su rukopisi spaljeni. Jutros se tvrdi da je glavnina rukopisa izmještena iz centra. Sve je to vrlo zbunjujuće.
RSE: Mnogi su uništenje drevne zbirke opisali kao tragediju. Što zbirka konkretno sadržava i koliko je to velik gubitak?
Nobili: Pokažu li se informacije točnim, to će značiti da je izbrisan veliko dio zapadnoafričke povijesti. U Institutu Ahmed Baba bilo je 20.000 drevnih rukopisa. Dakle, ako se potvrdi vijest, to će biti katastrofa. Samo nekoliko rukopisa imaju precizne datume, kod ostalih, bez obzira na analizu papira i tinte, nije lako odrediti točan datum njihova nastanka. No, eksperti kažu da neki od tih rukopisa datiraju iz 14. i 15. stoljeća, pa čak i 13. stoljeća. „Najmlađi“ datiraju iz 17. i 18. vijeka. U njima su podaci iz lokalne i svjetske povijesti, remek-djela islamske literature, zapisi trgovinskih dokumenata, a također i privatna korespondencija između raznih vladara. Dokumentacija je, dakle vrlo raznolika.
RSE: Iz informacija koje imate, može li se razaznati koje djelove Kurana su uništili islamistički pobunjenici?
Nobili: Iskreno govoreći to bi bilo apsurdno. Možda neki elementi, poput sufizma, nisu ono sa čime se pobunjenici slažu, ali malo je vjerojatno da su spalili Kuran. Uostalom, ovo je prvi put da su islamisti napali antičke lokalitete. Čak je Ansar Dina [odcjepljena frakcija islamista u Maliju], koja je okupirala Timbuktu, pokazala snimke rukopisa želeći se prikazati njihovim čuvarima. Tako je, barem, bilo do prije tjedan dana.
RSE: Rukopisi su već stoljećima u Timbuktu. Koje su mjere vlade ili lokalni dužnosnici poduzeli kako bi ih zaštitili? Bilo je izvještaja da su neki kolekcionari došli do rukopisa, pa ih skrivene u drvenim kutijama pokapali u pustinji, ili u pećinama.
Nobili: To je razlog zašto je institut Ahmed Baba izgrađen u skladu sa međunarodnim standardima. Mnogi od uposlenih u institutu dolazili su u Južnu Afriku kako bi ih se obučili kako zaštititi vrijedne rukopise. Nažalost, neki od njih, osobito u privatnim zbirkama, su u vrlo lošem stanju. No, tek se u 90-tim prošlog stoljeća počelo pridavati više pažnje rukopisima, jer je postojao stereotip da Afrika nema pisanu baštinu, i da se povijest temelji uglavnoj na usmenoj predaji.
RSE: Koja su druga mjesta kulturne baštine bila na meti pobunjenika u Maliju? Postoje li i drugi slučajevi uništenja islamske kulturne baštine u Africi?
Nobili: Oni su također uništili mnoge sufističke grobnice u Timbuktu. Pobunjenici u Maliju su razorili mnoga sveta mjesta u toj zemlji. Slično je bilo u Libiji, bilo je takvih pokušaja u Tunisu. Dakle, gdje god imate selafistički orijentirane fundamentalističke pokrete oni na meti imaju grobnice. Neke od njih pripadaju lokalnim svecima, pa te grobnice često postaju mjesta hodočašća. To je jedan od problema s fundamentalistima – oni smatraju da štovanje raznih svetaca odvraća ljude od vjere u Boga.
