Ako se izuzmu fudbal, tenis, pa i košarka, vrhunski sportisti, koji postižu vrhunske rezultate, ne zarađuju sume od kojih se po završetku karijere može lagodno živjeti. U temi sedmice govorimo o tome kako države regiona uglavnom loše tretiraju vrhunske, bivše i aktuelne sportiste čijom se slavom rado kite.
Odnos države prema vrhunskom sportu u Srbiji posljednjih godina, makar prema tvrdnjama nadležnih, uveliko se razlikuje od relacija koje su važile ranije ili za vijeme bivše Jugoslavije. Kažu, prepoznat je značaj sporta za čitavo društvo.
Ipak, kako je država siromašna, novca nikada dosta, pa je ovih dana u centru pažnje priča da je Vaterpolo savez, čija je reprezentacija srpski simbol i aktuelni prvak svijeta, morao da podigne kredit za odlazak ekipe na Evropsko prvenstvo u Zagrebu, piše Zoran Glavonjić u tekstu Kreditom na Evropsko prvenstvo.
U Hrvatskoj, dok su u vrhu, od olimpijskih odbora, klubova ili gradova, sportisti primaju dobre stipendije. Problem nastaje kad završe sportsku karijeru, osobito u sportskim granama koje komercijalno i medijski nisu toliko zanimljive.
Neki od njih, zaslužene beneficije dobili su zahvaljujući političkom angažmanu, a ne vrhunskim sportskim rezultatima koje postižu.
Zvuči nevjerovatno, ali Ivano Balić, Blanka Vlašić, Janica Kostelić ili Goran Ivanišević, iako su, postižući vrhunske rezultate ujedno promovisali i promovišu zemlju, ovi vrhunski sportisti u Hrvatskoj nemaju sistemski osigurane mirovine, niti zdravstveno osiguranje, navodi se u tekstu Ankice Barbir Mladinović Sportisti bez prava na državnu mirovinu
Vrhunski sportisti u Crnoj Gori, po opštim procjenama, postižu nesrazmjerno velike rezultate, u odnosu na veličinu i broj stanovnika države koju predstavljaju. Pod pritiskom uspjeha i javnosti, date su im određene beneficije.
Ipak, još uvijek postoje značajni problemi koji su posljedica nepostojanja kvalitetnih i sistemskih rješenja, već samo „ad hock“ nagrađivanja, piše Esad Krcić u tekstu Titule stižu, a plate kasne
U Bosni i Hercegovini trenutačno postoji 15 zaslužnih sportaša koji su u svojim karijerama osvojili najsjajnija odličja na olimpijskim, svjetskim i europskim takmičenjima. Sportaši iz Federacije, odlukom Državnog ministarstva za civilne poslove, tek su od nedavno počeli dobijati naknade za doprinos u sportu.
Podjele su i u sportu entitetske, pa primjerice, osvajačice srebrene medalje u košarci na Olimpijskim igrama u Seulu - Razija Mujanović, Vesna Bajkuša i Mara Lakić - za svoje sportske rezultate dobijaju također oko 240 eura, samo zato što žive u Federaciji, dok njihova kolegica, Slađana Golić, za istu medalju, u Republici Srpskoj, dobija oko 800 eura, piše, uz ostalo, u tekstu Sportisti u RS-u plaćeniji nego u Federaciji BiH, autora Ivana Katavića.
Odnos države prema vrhunskom sportu u Srbiji posljednjih godina, makar prema tvrdnjama nadležnih, uveliko se razlikuje od relacija koje su važile ranije ili za vijeme bivše Jugoslavije. Kažu, prepoznat je značaj sporta za čitavo društvo.
Ipak, kako je država siromašna, novca nikada dosta, pa je ovih dana u centru pažnje priča da je Vaterpolo savez, čija je reprezentacija srpski simbol i aktuelni prvak svijeta, morao da podigne kredit za odlazak ekipe na Evropsko prvenstvo u Zagrebu, piše Zoran Glavonjić u tekstu Kreditom na Evropsko prvenstvo.
U Hrvatskoj, dok su u vrhu, od olimpijskih odbora, klubova ili gradova, sportisti primaju dobre stipendije. Problem nastaje kad završe sportsku karijeru, osobito u sportskim granama koje komercijalno i medijski nisu toliko zanimljive.
Neki od njih, zaslužene beneficije dobili su zahvaljujući političkom angažmanu, a ne vrhunskim sportskim rezultatima koje postižu.
Zvuči nevjerovatno, ali Ivano Balić, Blanka Vlašić, Janica Kostelić ili Goran Ivanišević, iako su, postižući vrhunske rezultate ujedno promovisali i promovišu zemlju, ovi vrhunski sportisti u Hrvatskoj nemaju sistemski osigurane mirovine, niti zdravstveno osiguranje, navodi se u tekstu Ankice Barbir Mladinović Sportisti bez prava na državnu mirovinu
Vrhunski sportisti u Crnoj Gori, po opštim procjenama, postižu nesrazmjerno velike rezultate, u odnosu na veličinu i broj stanovnika države koju predstavljaju. Pod pritiskom uspjeha i javnosti, date su im određene beneficije.
Ipak, još uvijek postoje značajni problemi koji su posljedica nepostojanja kvalitetnih i sistemskih rješenja, već samo „ad hock“ nagrađivanja, piše Esad Krcić u tekstu Titule stižu, a plate kasne
U Bosni i Hercegovini trenutačno postoji 15 zaslužnih sportaša koji su u svojim karijerama osvojili najsjajnija odličja na olimpijskim, svjetskim i europskim takmičenjima. Sportaši iz Federacije, odlukom Državnog ministarstva za civilne poslove, tek su od nedavno počeli dobijati naknade za doprinos u sportu.
Podjele su i u sportu entitetske, pa primjerice, osvajačice srebrene medalje u košarci na Olimpijskim igrama u Seulu - Razija Mujanović, Vesna Bajkuša i Mara Lakić - za svoje sportske rezultate dobijaju također oko 240 eura, samo zato što žive u Federaciji, dok njihova kolegica, Slađana Golić, za istu medalju, u Republici Srpskoj, dobija oko 800 eura, piše, uz ostalo, u tekstu Sportisti u RS-u plaćeniji nego u Federaciji BiH, autora Ivana Katavića.
