Veliki broj mladih u BiH je bez posla, a među njima mnogo visokoobrazovanih. Nemogućnost zaposlenja glavni je razlog što većina želi život nastaviti izvan granica domovine. Poseban je problem da, čak i kad posla ima, konkursi su namješteni za rođake, sestriće, prijatelje....
Naša sagovornica ima 25 godina, diplomirala je u roku na Pravnom fakultetu u Sarajevu sa visokim prosjekom. Posao je našla nakon tri godine mukotrpne potrage, i to samo na godinu dana, dok ne završi pripravnički staž:
„U principu, od dana kada sam diplomirala, prijavljivala sam se na veliki broj konkursa. Koliko pratim, prema prijavnim listovima, povratnicama od pošte, broj prijava je oko 250. Pretežno su to bili konkursi na razini državnih službi, ali naravno tu je bilo i privatnog sektora.”
Nažalost, ovaj primjer nije usamljen u Bosni i Hercegovini. Jelena je završila studij sociologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Dok je radila honorarno, ova 29-godišnjakinja pokušala je da nađe posao i pripravnički staž završi u jednom od državnih ministarstava.
Osim nje, na isti konkurs se prijavilo preko 150 ljudi. Uvjerila se da se u državnoj službi većina ljudi zaposli zahvaljujući unaprijed namještenim konkursima.
„Dugo sam radila u nevladinom sektoru i dosta smo sarađivali sa određenim ministarstvima i državnim službenicima. Srela sam jednu osobu iz ministarstva i rekla mu da sam aplicirala na poziciju pripravnika. Pitala sam otvoreno da li se mogu nadati radnom mjestu. Gospodin je odgovorio da je stiglo jako puno prijava i da se već sve zna, te da se ne nadam”, kaže Jelena.
Posao nije mogao naći ni Anis Mulalić iz Tuzle. On je diplomirao na Odsjeku za socijalni rad Univerziteta u tom gradu. Nema ni dana radnog staža u struci. Smatra se tipičnom nezaposlenom mladom osobom u današnjem bh. društvu.
Za to krivi sistem koji nije prepoznao potencijale mladih ljudi. Da uspostavi komunikaciju sa budućim poslodavcima, pomogli su mu u Centru za informisanje, savjetovanje i obuku.
Popunjavanje prijave za posao, ilustrativna fotografija: Midhat Poturović
„Mi mladi smo spremni da radimo, međutim, društvo – takvo je kakvo je. Aktivno tražim posao zadnjih godinu dana. Komunicirajući sa raznim ljudima, saznao sam za ovaj projekt i postao sam korisnik prve grupe. Puno mi je pomoglo, prije svega, u samom odnosu poslodavca i nezaposlene osobe“, navodi Mulalić.
Mladi kao izraz u predizbornim kampanjama
Prema procjenama, preko 40 procenata mladih u BiH je nezaposleno. Nemogućnost pronalaska posla jedan je od glavnih razloga zbog kojeg se mladi visokoobrazovani Bosanci i Hercegovci odlučuju da sreću potraže van granica zemlje. Jedan od njih je Emir:
„Imam 22 godine, a razlog zbog kojeg želim otići iz Bosne i Hercegovine jeste da ovdje ne vidim perspektivu za daljnju budućnost. Našao sam je, kao što su svi do sada, preko fakulteta. Meni je brat u Austriji i također je otišao preko fakulteta. Kaže da je bolje nego ovdje, tako da i ja planiram na ljeto otići.”
Predsjednica studentskog preduzetničkog centra u Banja Luci, Milena Ljubičić, kaže da se mladi u BiH najčešće zapošljavaju uz pomoć stranačkih ili rodbinskih veza.
„Od toga najviše zavisi gdje se zapošljavaju. U institucijama je to najčešće po partijskoj i rodbinskoj vezi, dok privatni poslodavci suštinski traže nekoga ko hoće da im radi posao, s tim što to zavisi od veličine kompanije. Na primjer velike kompanije imaju mogućnosti za otvorene pozive, dok manji poslodavci daleko više idu po principu preporuke”, kaže Milena Ljubičić.
Samir Mahmić iz Omladinsko informativne agencija OIA, navodi da predstavnici vlasti ne vode računa, kako o sistemu obrazovanja, tako i o zapošljavanju mladih ljudi.
„Država je već u više navrata pokazala da se mladi, kao izraz, koristi samo u predizbornim kampanjama. Uvijek bude milion obećanja. Mladi, pasivni i nezainteresovani, onakvi kakvi jesu, u ovoj državi će se isključiti iz svega toga“, navodi Samir Mahmić.
I Komisija za koordinaciju pitanja mladih pri Vijeću ministara BiH je u svojoj studiji pokazala da se mladi nalaze u nezavidnom položaju. Zaključeno je da su nezaposlenost i obrazovanje gorući problemi. Predloženi su i neki projekti, međutim, ništa se nije uradilo kako bi se pitanja mladih riješila.
„Bilo je tu prijedloga određenih strategija, na primjer osnivanja Fonda za mlade, koje bi stimuliralo zapošljavanje mladih. Bilo je inicijativa, no nažalost one nisu naišle na neko veliko razumijevanje jer izgleda da vlast ima neke druge prioritete“, pojašnjava Boris Kordić iz Hrvatske akademske zajednice.
Naša sagovornica ima 25 godina, diplomirala je u roku na Pravnom fakultetu u Sarajevu sa visokim prosjekom. Posao je našla nakon tri godine mukotrpne potrage, i to samo na godinu dana, dok ne završi pripravnički staž:
„U principu, od dana kada sam diplomirala, prijavljivala sam se na veliki broj konkursa. Koliko pratim, prema prijavnim listovima, povratnicama od pošte, broj prijava je oko 250. Pretežno su to bili konkursi na razini državnih službi, ali naravno tu je bilo i privatnog sektora.”
Nažalost, ovaj primjer nije usamljen u Bosni i Hercegovini. Jelena je završila studij sociologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Dok je radila honorarno, ova 29-godišnjakinja pokušala je da nađe posao i pripravnički staž završi u jednom od državnih ministarstava.
Osim nje, na isti konkurs se prijavilo preko 150 ljudi. Uvjerila se da se u državnoj službi većina ljudi zaposli zahvaljujući unaprijed namještenim konkursima.
„Dugo sam radila u nevladinom sektoru i dosta smo sarađivali sa određenim ministarstvima i državnim službenicima. Srela sam jednu osobu iz ministarstva i rekla mu da sam aplicirala na poziciju pripravnika. Pitala sam otvoreno da li se mogu nadati radnom mjestu. Gospodin je odgovorio da je stiglo jako puno prijava i da se već sve zna, te da se ne nadam”, kaže Jelena.
Posao nije mogao naći ni Anis Mulalić iz Tuzle. On je diplomirao na Odsjeku za socijalni rad Univerziteta u tom gradu. Nema ni dana radnog staža u struci. Smatra se tipičnom nezaposlenom mladom osobom u današnjem bh. društvu.
Za to krivi sistem koji nije prepoznao potencijale mladih ljudi. Da uspostavi komunikaciju sa budućim poslodavcima, pomogli su mu u Centru za informisanje, savjetovanje i obuku.
Mladi kao izraz u predizbornim kampanjama
Prema procjenama, preko 40 procenata mladih u BiH je nezaposleno. Nemogućnost pronalaska posla jedan je od glavnih razloga zbog kojeg se mladi visokoobrazovani Bosanci i Hercegovci odlučuju da sreću potraže van granica zemlje. Jedan od njih je Emir:
„Imam 22 godine, a razlog zbog kojeg želim otići iz Bosne i Hercegovine jeste da ovdje ne vidim perspektivu za daljnju budućnost. Našao sam je, kao što su svi do sada, preko fakulteta. Meni je brat u Austriji i također je otišao preko fakulteta. Kaže da je bolje nego ovdje, tako da i ja planiram na ljeto otići.”
Predsjednica studentskog preduzetničkog centra u Banja Luci, Milena Ljubičić, kaže da se mladi u BiH najčešće zapošljavaju uz pomoć stranačkih ili rodbinskih veza.
„Od toga najviše zavisi gdje se zapošljavaju. U institucijama je to najčešće po partijskoj i rodbinskoj vezi, dok privatni poslodavci suštinski traže nekoga ko hoće da im radi posao, s tim što to zavisi od veličine kompanije. Na primjer velike kompanije imaju mogućnosti za otvorene pozive, dok manji poslodavci daleko više idu po principu preporuke”, kaže Milena Ljubičić.
Samir Mahmić iz Omladinsko informativne agencija OIA, navodi da predstavnici vlasti ne vode računa, kako o sistemu obrazovanja, tako i o zapošljavanju mladih ljudi.
„Država je već u više navrata pokazala da se mladi, kao izraz, koristi samo u predizbornim kampanjama. Uvijek bude milion obećanja. Mladi, pasivni i nezainteresovani, onakvi kakvi jesu, u ovoj državi će se isključiti iz svega toga“, navodi Samir Mahmić.
I Komisija za koordinaciju pitanja mladih pri Vijeću ministara BiH je u svojoj studiji pokazala da se mladi nalaze u nezavidnom položaju. Zaključeno je da su nezaposlenost i obrazovanje gorući problemi. Predloženi su i neki projekti, međutim, ništa se nije uradilo kako bi se pitanja mladih riješila.
„Bilo je tu prijedloga određenih strategija, na primjer osnivanja Fonda za mlade, koje bi stimuliralo zapošljavanje mladih. Bilo je inicijativa, no nažalost one nisu naišle na neko veliko razumijevanje jer izgleda da vlast ima neke druge prioritete“, pojašnjava Boris Kordić iz Hrvatske akademske zajednice.