Bivša tajnica o Karadžiću kao dobrom šefu

Kao sljedeći svjedok na suđenju bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću, iskaz je dala njegova bivša tajnica iz Ureda predsjednika Mira Mihajlović. Tužiteljstvo ju je dovelo kako bi potvrdila vjerodostojnost svojih zabilješki poziva i sastanaka Karadžića u ratno vrijeme te njihovo trajanje.

Određeni presretnuti telefonski razgovori kao i izjave optuženog u nekim interviewima o spornim događajima, optužba naime koristi kao materijal za dokazivanje genocida i ostalih zločina u Bosni i Hercegovini za koje Karadžić odgovara po zapovjednoj odgovonosti.

Svjedokinja Mihajlović je tužiteljstvu potvrdila pomoću svojih bilješki - jesu li se dogodili određeni sastanci i pozivi, opisujući sudskom vijeću sistem funkcioniranja njihovog zakazivanja u Kabinetu predsjednika Karadžića gdje je radila između 1993. i 1996.godine.

Poput primjerice interviewa neposredno nakon zauzimanja Srebrenice početkom osmog mjeseca 1995. godine.

„Gospođao Mihajlović molim Vas da objasnite Raspravnom vijeću što je ovo u zagradama na kraju?“, upitala je tužiteljica Ann Sutherland.

„Ovo u zagradama na kraju pokazuje vrijeme početka i završetka interviewa. Znači interview je počeo u 21.35 i trajao je do 22.10.“, objašnjavala je tehničke detalje vođenja bilješki koje su zanimale optužbu.

Osim toga, bilješka svjedokinje Mihajlović pokazuje kako se Karadžić sastajao i s ratnim predsjednicima novouspostavljenih srpskih općina što prema tužiteljstvu pokazuje njegov utjecaj na njih, odnosno odgovornost za zločine koji su tamo počinjeni nad nesrpskim stanovništvom.

Karadžić, koji se brani sam, na početku unakrsnog ispitivanja zahvalio se svojoj bivšoj suradnici Mihajlović jer je pristala prethodno se naći s obranom u svrhu pripreme za što efikasnije unakrsno ispitivanje.

„Dobar dan gospođo Mihajlović. Želim da Vam se zahvalim za ljubaznost da se sretnete s menom i mojim savjetnikom. Nadam se da će nam to pomoći da brzo završimo unakrsno ispitivanje“, izjavio je optuženi.

„Zadovoljstvo je bilo i moje. Hvala“, odvratila mu je bivša tajnica.

Osim ispitivanja o određenim procedurama funkcioniranja njegovog ratnog kabineta predsjednika, optuženi se trudio opravdati neke svoje izjave u interviewima opisujući ih kao odgovor na akcije drugih strana u sukobu.

„Sjećate li se da je početkom kolovoza stotine tisuća, preko 200 000 Srba iz Srpske Krajine (tzv SAO Krajine u Hrvatskoj), prošlo iz Banja Luke također na putu izbjeglištva u Srbiju nakon akcije Hrvatske vojske Oluja?“, upitao je Karadžić pravdajući neke svoje izjave i poteze iz tog mjeseca.

„Da sjećam se toga“, potvrdila je svjedokinja.

„Je to onda uvećalo te strahove i je li podsjećao pad Krajine da će pasti i Republika Srpska?“, nastavio je optuženi želeći prikazati kako je on samo dizao moral stanovništvu RS-a.

„Da ljudi su bili jako uplašeni i uspaničeni. Izgledalo je tako“, potvrdila je Mihajlović.

Karadžić je pomoću svoje bivše tajnice želio i prikazati kako on nije bio šovinist, odnosno netrpeljiv prema drugim nacijama, kao i prebaciti odgovornost za formiranje određenih direktiva, poput direktiva 6 i 7, na Glavni štab VRS-a.

U direktivi 7 izdatoj u ožujku 1995.godine navodi se da VRS treba: "izvršiti potpuno fizičko razdvajanje Srebrenice od Žepe te sprečiti i pojedinačno komuniciranje između ovih enklava. Svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima stvoriti uslove totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i života mještana u Srebrenici."

„Moja je frizerka bila Hrvatica“, dodao je Karadžić što mu je svjedokinja i potvrdila dajući sudu pozitivne opise svog nekadašnjeg šefa kojeg je doživljavala kao „porodičnog čovjeka“.

(Karadžić tvrdi da nije bio netrpeljiv prema drugim nacijama)


Suđenje će se nastaviti sljedećim svjedokom optužbe.