Kada noć padne na Hajom, cijelo selo nestaje u tami.
Stanovnici ovog tadžikistanskog sela na sjevernim obalama rijeke Panj su naučili da ne pale svjetla noću - bar ne dok prozore ne zatamne gustim, tamnim zavjesama. U suprotnom, kako kažu stražari koji patroliraju na obližnjoj granici, mogli bi da izazovu pucnjavu s druge strane, piše Radio Slobodna Evropa.
Svi znaju da afganistanska sjeverna provincija Tahar leži pored rijeke koja označava granicu. Table i stražarske kule tačke su u "zoni isključenja" – dio ničije zemlje koji je širok od dva metra do dva kilometra - koja se nalazi duž granice, pa je jasno da bi trebalo da budu oprezni zbog neke nevidljive opasnosti. Ali osim toga, postoji samo nejasno nagađanje šta još vreba.
"Često se probudim ujutru uz njikanje magaraca s afganistanske strane", kaže jedan seljak iz Khaioma, koji je odbio da da svoje ime. "Obično počinje oko četiri sata, a onda čujem zvuk motocikala. Čini se da se ljudi tamo probude mnogo prije nas".
Ko god da je, susjedi su često okrivljeni za mnoge lokalne nevolje - od divljih svinja i invazivnih insekata do dilera droge i slučajnih nasilnih akcija.
Noćna municija
Mnogima koji žive na granici noćni zvuk pucnjave i zvuk zalutalih metaka, koji povremeno pogađaju slučajne ciljeve, pomrse konce - ali su oni na to navikli.
"Nakon što sam živio ovdje deceniju, navikao sam na pucnjavu", kaže lokalni stanovnik Bekmurod Zardakov. "Ali gosti koji nas posjećuju iz drugih gradova ne mogu da zaspu zbog toga ... To ih plaši."
Neki ovdje svoj život opisuju kao da žive u mirnoj zemlji blizu prve linije nečijeg drugog rata.
Usred upozorenja Dušanbea o mogućnosti da islamski militanati uđu u zemlju, kao i vijesti da je afganistanska vlada izgubila kontrolu nad velikim dijelovima svoje teritorije od svog glavnog vojnog neprijatelja, mnogi jednostavno ukazuju na to da su "talibani" odgovorni za neugodnost kod lokalnih stanovnika.
Talibanski militanti, nasljednici bivšeg režima koji su 2001. godine istjerani nakon invazije pod vodstvom SAD-a, zauzeli su desetine sela blizu tadžikistanske granice u posljednjih nekoliko godina, od kojih je nekoliko bilo preko puta Hajoma i njegovog okruga, Farhor. Sve u svemu, tadžikistanske vlasti procjenjuju da kabulske snage ne kontrolišu najmanje 300 kilometara od zajedničke granice koja je duga 1.360 kilometara, a komandant granične vojske Tadžikistana Rajabali Rahmonali procijenio je početkom 2018. godine da je oko 7.000 talibanskih militanata koncentrisano blizu Tadžikistana.
Međutim, tradicionalni talibani nisu poznati po tome da borbe izvoze preko granica njihove zemlje i nije jedino afganistanska vlada ta koja je aktivna s druge strane granice. Borci Islamske države i IMU, kao i dileri i drugi kriminalci, su prisutni i doprinose osjećaju nesigurnosti. Povlačenje ruskih trupa 2005. godine, koje su branile južni Tadžikistan nakon pada Sovjetskog Saveza, skrenulo je pažnju na sposobnost Tadžikistana da brani svoju granicu s Afganistanom.
Granate, meci i divlje svinje
Situacija nije mnogo drugačija izvan granica Hajoma. Faktor straha je živ i prisutan na poljoprivrednom zemljištu Barzgar koje leži na periferiji grada.
Jednog jutra prošlog juna, kaže lokalni farmer Saidabdulo Nemacoda, grupa žena koje brinu o pamučnim poljima je zamalo izbjegla da ih pogodi artiljerijska granata i nekoliko metaka koji su pali u blizini.
Odgovarajući na izjavu tadžikistanske Vlade, afganistanski zvaničnici rekli su da su u to vrijeme Talibani ispalili granate i metke, ali lokalni stanovnici u to ne vjeruju.
"Ne znamo ko je ispalio te pucnje", kaže Nematzoda. "Niko nam nije dao bilo kakvo objašnjenje, a niko nam ne garantuje da neće doći ponovo do sličnog incidenta".
Nedostatak vlasti na južnoj strani rijeke Panj pokreće mnoge glasine.
Nemacoda izdvaja štetočine na usjevima, što je glavna smetnja koja ugrožava život poljoprivrednika.
"Mi koristimo pesticide i druge metode protiv insekata koji uništavaju usjeve, ali ovo treba uraditi u koordinaciji sa svim poljoprivrednicima u toj oblasti", kaže Nemacoda.
Bez stabilnosti preko rijeke znači da nema koordinacije.
"Kontrola štetočina ne donosi mnogo rezultata ako vaši susjedi ne preduzmu nikakve mjere. Insekti i dalje dolaze s druge strane granice i napadaju našu zemlju", tvrdi on.
Područje Barzgara je takođe na udaru hordi divljih svinja koje gaze usjeve, kaže Nemacoda dok pokazuje zemlju koju su životinje očigledno iskopale. On tvrdi, bez dokaza, da i one dolaze iz Afganistana.
I dileri…
Poroznu granicu pored rijeke Panj već dugo koriste šverceri droge koji trguju s narkoticima iz Afganistana, najvećeg svjetskog proizvođača opijuma. Opijum izlazi iz Afganistana kroz dobro uspostavljene rute i prerađen je u heroin, nakon čega se kreće ka zapadnoj Evropi, Rusiji i svijetu.
Neki od tih puteva prolazi kroz Tadžikistan, a nekoliko lokalnih stanovnika optuženo je za učešće u trgovini, uz priče članova porodice od kojih su neki od njih bili uzeti kao taoci od strane afganistanskih prodavaca droge zbog neisplaćenih dugova.
Međutim, stanovnici u okrugu Farhor i Hamadoni su diskretni kad je riječ o učešću seljana u trgovini drogom.
"Sve što znam je da su se takvi incidenti smanjili posljednjih godina", kaže jedan lokalni stanovnik.
Ne postoji zvanični statistika o broju oružanih sukoba tadžikistanske granične službe sa krijumčarima droge i drugim, ali često se odvijaju ispred očiju onih koji žive blizu granice.
U jednom incidentu u decembru 2017. godine, jedan tadžikistanski pukovnik, Hairdin Ahtamov izgubio je život, a četvorica su ranjena tokom unakrsne vatre s osumnjičenim afganistanskim trgovcima drogom.
U Čubeku, graničnom selu 60 kilometara sjeverno od Hajoma, stanovnici žale zbog gubitka 27-godišnjeg graničara Umedžona Hasana, koji je ubijen iz zasjede za koju su osumnjičeni afganistanski trgovci ljudima u oktobru 2016. godine.
Taj vojnik je ubijen tokom prvog mjeseca vojnog roka u svom okrugu, kaže njegov otac Hakim Hasanov.
U avgustu 2018. godine, grupa od desetak naoružanih ljudi se ubacila u Farhor i ubila dva civila: šumara i farmera. Treći čovjek je odveden u bolnicu sa ranama od vatrenog oružja. Napad, identiteti napadača i njihovi motivi ostaju nepoznati.
Tama s pogledom
Nema puno toga što se može učiniti u vezi sa nemirima. "Ono što se dešava s druge strane granice je van naše kontrole", priznaje Olimjon Amiršoev, zamjenik šefa Vijeća sela koji nadgleda nekoliko seoskih naselja u okrugu Farhor. "To je druga zemlja."
Ali, u toku su napori za rješavanje ovog pitanja na tadžikistanskoj strani. Vlasti u okrugu Farhor i Hamadoni kažu da rade na projektu uz pomoć kojeg bi stanovnike graničnih sela preselili u druge regije u južnom provinciji Hatlon, iako ističu da se detalji još uvijek razrađuju.
"S vremena na vrijeme čujemo takva obećanja, ali ništa konkretno", kaže Gulruhsor Faizuloeva, čija se skromna, jednospratna kuća nalazi na oko 100 metara od zone isključenja.
Faizuloeva očekuje od vlade da lokalnim stanovnicima obezbijedi stambenu i odgovarajuću finansijsku nadoknadu kao dio bilo kog projekta o premještanju.
"Ne vidim da će se to dogodi uskoro", kaže Faizulloeva. "Ne znam da li vlada ima dovoljno novca za to."
Jedan čovjek, stanovnik Hajoma, kojeg budi njikanje magarca iz Afganistana, kaže da mu je dosta, ali da sad nema opcija.
Nakon što je svoju ušteđevinu uložio u kuću koja je vrlo blizu zone isključenja, 30-godišnji građevinski radnik kaže da se ne nada da će pronaći kupca i ne može sebi da priušti da jednostavno ode.
Privukle su ga jeftine cijene zemljišta, zeleno okruženje i obradivo zemljište, ali kaže da "kada sam ga kupio, nisam znao kako se živi ovdje".
Veliki prozori kuće pružaju jasan pogled na graničare koji patroliraju pored žičane ograde koja označava početak zone isključenja.
"Ovo mi mogao da bude dobar ljetnjikovac, ali to nije mjesto za život", kaže on.