Kada je Sobir Sobirov početkom 2018. godine saznao da firma Garduna, sa sjedištem u Dušanbeu, Tadžikistancima garantira zaposlenje sa plaćom od 1.300 dolara mjesečno u Škodinoj fabrici automobila u Češkoj, prvo što je pomislio bilo je da je ova ponuda previše dobra da bi bila istinita, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Sobirov je izgubio posao vozača u Dušanbeu, te je za firmu Garduna saznao preko društvenih mreža nakon što je osam mjeseci tražio stalni posao u gradu gdje je prosječna mjesečna plaća oko 200 dolara.
Novčani iznos koji je naveden kao naknada za rad u Evropi sigurno je bio privlačno rješenje, iako su postojali znakovi da nešto nije uredu.
Naprimjer, firma Garduna Sobirova nije pitala ništa o njegovim kvalifikacijama u oblasti softverskog programiranja, kao ni o drugim kvalifikacijama koje su mu potrebne kako bi mogao živjeti i raditi u Evropskoj uniji.
Jedini kriterij firme je bio da osobe koje traže posao imaju važeći pasoš i da unaprijed plate tzv. “troškove angažiranja” od oko 1.320 dolara, kako bi osigurali zaposlenje u jednoj od tri Škodine fabrike automobila u Češkoj.
Kako bi uvjerili Sobirova da je firma zakonita, suvlasnici kompanije pokazali su mu dokumente koji dokazuju da je firma registrirana u Tadžikistanu.
Dali su mu kopije papira za koje su tvrdili da je u pitanju njegov ugovor o zaposlenju u Škodi, i obećali mu da će mu obezbijediti češku vizu i radnu dozvolu.
Također su mu pokazali fotografije Škodine spavaonice u blizini fabrike u češkom gradu Mlada Boleslav, te mu rekli da će tu raditi i stanovati u sklopu “Škodinog paketa zaposlenja”.
Konačno, organizirali su mu “intervju” sa 51-godišnjim Čehom, Vaclavom Skohoutilom, opisujući ga kao “posrednika” između Gardune i agencije za zapošljavanje Čekovskaja za koju su tvrdili da sa Škodom radi na “pitanjima osoblja”.
“Malo čudno”
Glasnogovornica firme Škoda, Kamila Bidle (Biddle), za Radio Slobodna Evropa je izjavila da ova firma “nije povezana sa Gardunom ni na koji način”, niti sa bilo kakvom agencijom za zapošljavanje koja se zove Čekovskaja, te da “nije umiješana” u aktivnosti bilo koje od ove dvije kompanije.
“Sve to zvuči malo čudno”, rekla je Bidle.
Sobirov je, međutim, na kraju bio uvjeren da je Garduna legitimna firma. Uzeo je najam u banci u visini od 600 dolara, dodao tome svoju životnu ušteđevinu od oko 720 dolara, i predao novac kompaniji.
Nakon toga je Sobirov, skupa sa 200 drugih Tadžikistanaca koji su također platili Garduni “troškove angažiranja”, čekao obavijest o tome kada može otići u Češku i početi raditi.
“Prvo su mi rekli da će me poslati u Češku u junu ili julu 2018. godine”, rekao je Sobirov. “Nisu to učinili. Sljedeći put kada sam ih pitao o tome, obećali su da će me u Škodu poslati u oktobru. Nisu to učinili, ali su me uvjeravali da ću početi raditi u januaru.”
Sobirov kaže da je konačno sam sebi priznao da je povjerovao u složenu prevaru tek kada mu se firma u januaru nije javila. Postalo mu je jasno da nikada neće dobiti nazad 1.320 dolara koje je platio kao “troškove angažiranja”.
Pored toga što pokušava pronaći povremene poslove kako bi izdržavao ženu i stare roditelje, Sobirov se bori i sa isplatom kredita u banci.
Kaže da je natjeran da prosi i da posuđuje novac od najbližih prijatelja kako bi sastavio kraj s krajem.
Uobičajena praksa
Međunarodna organizacija rada (International Labor Organization – ILO) kaže da su prevare s poslovima postale uobičajene, i da “beskrupulozne agencije za zapošljavanje” ciljaju radnike migrante koji žele napustiti svoje zemlje kako bi negdje drugo pronašli bolji život za sebe i svoje porodice.
Svjetska banka kaže da su Kirgistan i Tadžikistan dvije zemlje svijeta čije ekonomije najviše ovise o novčanoj podršci iz dijaspore, jer je količina novca koji radnici migranti šalju kući tri puta veća od zvanične razvojne pomoći.
Istraživački centar Pju (Pew) bilježi da većina migrantskih radnika iz centralne Azije – više od milion iz Uzbekistana i više od pola miliona pojedinačno iz Kirgistana i Tadžikistana – rade u Rusiji gdje se suočavaju sa kompliciranom birokratijom, eksploatacijom pri uvjetima zapošljavanja, kao i društvenom izolacijom.
ILO kaže da su siromašni građani srednje Azije pogotovo podložni poslovnim prevarama koje “garantiraju” zaposlenje u zemljama EU u zamjenu za novac. Brojni radnici, kaže Međunarodna organizacija rada, nisu svjesni da ne bi trebali platiti bilo šta kako bi dobili posao.
“Ovaj princip je ključan i u pitanju je jedan od principa Ilo kako bi se osiguralo fer zaposlenje”, upozorava ILO.
Šaran Burou (Sharan Burrow), generalni sekretar Međunarodne konfederacije sindikata, kaže da agencije koje na ovaj način varaju također “iskorištavaju manjak provedbe zakona, kao i to da radnici jednostavno nisu svjesni svojih prava”.
No, zvaničnici u Tadžikistanu su obećali da će poduzeti nešto povodom ovih prevara.
Istrage
U Dušanbeu, Agencija za državnu finansijsku kontrolu i borbu protiv korupcije kaže da je već lansirala istragu o aktivnostima firme Garduna.
Tri vlasnika Gardune – direktor kompanije Bahtijor Arabov i njegovi zamjenici Tohir Rustamov i Tous Huškadamova, zadržani su na ispitivanju pod optužbama da vode prevarantski biznis koji je više od 200 Tadžikistanaca širom zemlje koštao skoro 250.000 dolara.
Više od pola osoba koje su nasjele na ovu prevaru je uzelo kredite u bankama kako bi platile Gardunine troškove zaposlenja, kaže ova agencija.
Sve ove osobe se trenutno suočavaju sa poteškoćama pri otplati kredita, a mnogi postaju očajni dok kamata na njihove neplaćene pozajmice raste.
Rustam Nuralijev, istraživač u antikorupcijskoj agenciji, izjavio je za Radio Slobodna Evropa da vlasti u Tadžikistanu traže Skohoutila, dodajući da je više puta posjetio Tadžikistan.
Nuralijev je izjavio da je Skohoutil ostao u kontaktu sa žrtvama prevare, koristeći mobilnu aplikaciju Viber kako bi ih uvjerio da će otputovati u Češku. No, otkako su suvlasnici Gardune početkom marta zadržani na ispitivanju, Skohoutil je “nestao”.
Nuraliev je dodao da su tadžikistanske vlasti u procesu apliciranja za Interpolovu “crvenu potjernicu” za Skohoutila, međunarodni nalog za hapšenje koji bi policije širom svijeta upozorio da ga zadrže i sačekaju na sudsku presudu u vezi njegovog izručenje u Tadžikistan.
No zasad, Interpolova javna baza traženih kriminalaca ne sadrži ime Vaclav Skohoutil.
Radio Slobodna Evropa nije uspio stupiti u kontakt s njim kako bi dobio komentar na njegovu navodnu ulogu u ovim prevarama.
Javni podaci otkrivaju da je Skohoutil rođen u češkom gradu Novi Bor, oko 115 kilometara sjeverno od Praga, gdje je vodio nekoliko kompanija od 1994. godine. Sve su ove kompanije danas ili nepostojeće ili su u procesu likvidacije.