Rusija i Sjedinjene Američke Države dvije su zemlje koje službeno još uvijek čuvaju uzorke velikih boginja, jedne od najsmrtonosnijih bolesti čovječanstva. Žustra rasprava o tome treba li semplere uništiti ne smanjuje se ni uoči ovogodišnje Skupštine Svjetske zdravstvene organizacije.
Boginje, kozice ili variola ubijale su, prema procjenama, stotine miliona ljudi hiljadama godina prije globalne kampanje cijepljenja koja je virus iskorijenila 1980. godine.
Svjetska zdravstvena organizacija provela je kampanju smanjivanja broja laboratorija koji mogu držati virus variole, a 1984. je dogovoreno da se čuva samo u dva ovlaštena: u Rusiji i Sjedinjenim Američkim Državama.
Da li uništiti i preostale uzorke, debata je koja traje duže od dva desetljeća.
Trideset i četiri člana Izvršnog odbora Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) na sastanku u Ženevi odlučiće ove sedmice da li će i to pitanje biti uvršteno u dnevni red Skupštine koja će se održati u maju.
Dr. Jonathan Tucker, profesor na Tehničkom univerzitetu u Njemačkoj kaže da se očekuje podijeljena rasprava.
"To je pitanje koje izaziva kontroverze. Grupa zemalja u razvoju insistira na tome da se i posljednji primjerci virusa unište, te da WHO da krajnji rok za taj posao”, navodi Tucker.
U 20. stoljeću, oko 300 miliona ljudi je umrlo od variola, zarazne bolesti koja pogađa samo ljude.
Jedna od posljednjih velikih evropskih epidemija dogodila u bivšoj Jugoslaviji 1972.godine. Tadašnja vlast je tvrdila da je umrlo 35 ljudi.
Zadnji prirodni slučaj velikih boginja bio je u Somaliji 1977., a već 1978.godine jedan medicinski fotograf na Univerzitetu u Birminghamu slučajno se (u laboratoriju) zarazio virusom i kasnije umro. Kod njegove se majke takođe razvila bolest, ali ona je preživjela.
Rizici istraživanja
Ova nesreća je pokazala rizike nastavljanja istraživanja sa živim virusom variole i podsjetila da su ljudi i dalje osjetljivi na zarazu, pogotovo što se više ne cijepe protiv te bolesti.
Rusija danas drži 120 različitih vrsta virusa variola u Državnom istraživačkom centru za virologiju i biotehnologiju u Koltsovu, u blizini Novosibirska, dok američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti u Atlanti posjeduje 451 uzorak.
Vakcina, ilustracijaPostoji zabrinutost da i druge države čuvaju tajne zalihe variola virusa i da ga teroristi mogu ukrasti i iskoristiti za masovna ubistva. Takvo stajalište podupire i Aleksandr Goltz, vodeći stručnjak za odbranu sa sjedištem u Moskvi.
"Nažalost, mogućnosti za stvaranje biološkog oružja sada su puno veće nego što su bile tokom hladnog rata. Kulture variole su neophone da bi se , u slučaju biološkog napada, mogla napraviti vakcina”, kaže Aleksandr Goltz.
Tucker kaže kako su zemlje u razvoju, okupljene u G77, sumnjičave prema ruskim i američkim namjerama, te kako strahuju od istraživanja na živim uzorcima variole.
Oni strahuju od slučajnog “ispuštanja” virusa izvan laboratorija što bi odnijelo danak u ljudskim životima. Zdravstveni poslenici iz zemalja u razvoju takođe predlažu veće usmjeravanje novca za liječenje postojećih bolesti poput AIDS-a, malarije, tuberkuloze i drugih infekcija koje haraju njihovim dijelom planeta.
Konsenzus o davanju krajnjeg roka za uništavanje živih stanica virusa variole teško da je moguć. Kako bi se izbjegao međunarodni sukob na predstojećojSkupštini WHO, Tucker predlaže solomonsko rješenje.
U cilju pokazivanja dobre volje obje bi ovlaštene laboratorije trebale uništiti po 10 vrsta virusa kojeg posjeduju. Ako razlike ne budu premoštene prije Skupštine u Ženevi, Tucker tvrdi da će doći do “sudara kompozicija” koji može štetiti i ruskim i američkim interesima.
"Ako se ne nadje neka vrsta razumnih pregovora prije Skupštine u maju, moglo bi doći do ozbiljnih konfrontacija, a neke od zemalja u razvoju mogle bi zahtijevati izjašnjavanje. Glasanje bi pak moglo SAD i Rusiju staviti pred nepoželjne opcije“, ocjenjuje Tucker.
Svjetska zdravstvena skupština preferira konsenzus, ali je u nekoliko navrata odluke donijela većinom glasova.
Ako se odluka o uništavanju virusa velikih boginja ne donese konsenzusom ili kompromisom, kaže Tucker, postoji velika mogućnost za glasanje ove godine. Jer “pitanje je postalo tako kontroverzno da su se probudile emocije na obje strane!”.
Boginje, kozice ili variola ubijale su, prema procjenama, stotine miliona ljudi hiljadama godina prije globalne kampanje cijepljenja koja je virus iskorijenila 1980. godine.
Svjetska zdravstvena organizacija provela je kampanju smanjivanja broja laboratorija koji mogu držati virus variole, a 1984. je dogovoreno da se čuva samo u dva ovlaštena: u Rusiji i Sjedinjenim Američkim Državama.
Da li uništiti i preostale uzorke, debata je koja traje duže od dva desetljeća.
Trideset i četiri člana Izvršnog odbora Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) na sastanku u Ženevi odlučiće ove sedmice da li će i to pitanje biti uvršteno u dnevni red Skupštine koja će se održati u maju.
Grupa zemalja u razvoju insistira na tome da se i posljednji primjerci virusa unište, te da WHO da krajnji rok za taj posao, kaže njemački profesor Jonathan Tucker.
Dr. Jonathan Tucker, profesor na Tehničkom univerzitetu u Njemačkoj kaže da se očekuje podijeljena rasprava.
"To je pitanje koje izaziva kontroverze. Grupa zemalja u razvoju insistira na tome da se i posljednji primjerci virusa unište, te da WHO da krajnji rok za taj posao”, navodi Tucker.
U 20. stoljeću, oko 300 miliona ljudi je umrlo od variola, zarazne bolesti koja pogađa samo ljude.
Jedna od posljednjih velikih evropskih epidemija dogodila u bivšoj Jugoslaviji 1972.godine. Tadašnja vlast je tvrdila da je umrlo 35 ljudi.
Zadnji prirodni slučaj velikih boginja bio je u Somaliji 1977., a već 1978.godine jedan medicinski fotograf na Univerzitetu u Birminghamu slučajno se (u laboratoriju) zarazio virusom i kasnije umro. Kod njegove se majke takođe razvila bolest, ali ona je preživjela.
Rizici istraživanja
Ova nesreća je pokazala rizike nastavljanja istraživanja sa živim virusom variole i podsjetila da su ljudi i dalje osjetljivi na zarazu, pogotovo što se više ne cijepe protiv te bolesti.
Rusija danas drži 120 različitih vrsta virusa variola u Državnom istraživačkom centru za virologiju i biotehnologiju u Koltsovu, u blizini Novosibirska, dok američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti u Atlanti posjeduje 451 uzorak.
"Nažalost, mogućnosti za stvaranje biološkog oružja sada su puno veće nego što su bile tokom hladnog rata. Kulture variole su neophone da bi se , u slučaju biološkog napada, mogla napraviti vakcina”, kaže Aleksandr Goltz.
Tucker kaže kako su zemlje u razvoju, okupljene u G77, sumnjičave prema ruskim i američkim namjerama, te kako strahuju od istraživanja na živim uzorcima variole.
Oni strahuju od slučajnog “ispuštanja” virusa izvan laboratorija što bi odnijelo danak u ljudskim životima. Zdravstveni poslenici iz zemalja u razvoju takođe predlažu veće usmjeravanje novca za liječenje postojećih bolesti poput AIDS-a, malarije, tuberkuloze i drugih infekcija koje haraju njihovim dijelom planeta.
Konsenzus o davanju krajnjeg roka za uništavanje živih stanica virusa variole teško da je moguć. Kako bi se izbjegao međunarodni sukob na predstojećoj
U cilju pokazivanja dobre volje obje bi ovlaštene laboratorije trebale uništiti po 10 vrsta virusa kojeg posjeduju.
U cilju pokazivanja dobre volje obje bi ovlaštene laboratorije trebale uništiti po 10 vrsta virusa kojeg posjeduju. Ako razlike ne budu premoštene prije Skupštine u Ženevi, Tucker tvrdi da će doći do “sudara kompozicija” koji može štetiti i ruskim i američkim interesima.
"Ako se ne nadje neka vrsta razumnih pregovora prije Skupštine u maju, moglo bi doći do ozbiljnih konfrontacija, a neke od zemalja u razvoju mogle bi zahtijevati izjašnjavanje. Glasanje bi pak moglo SAD i Rusiju staviti pred nepoželjne opcije“, ocjenjuje Tucker.
Svjetska zdravstvena skupština preferira konsenzus, ali je u nekoliko navrata odluke donijela većinom glasova.
Ako se odluka o uništavanju virusa velikih boginja ne donese konsenzusom ili kompromisom, kaže Tucker, postoji velika mogućnost za glasanje ove godine. Jer “pitanje je postalo tako kontroverzno da su se probudile emocije na obje strane!”.
